U organizaciji Udruge umjetnika August Šenoa, u Zagrebu je održana inspirativna tribina koja je okupila književnike, likovne umjetnike, glazbenike, fotografe i kulturne entuzijaste svih generacija. U fokusu događanja bila je promocija domaće umjetnosti i očuvanje kulturne baštine, ali i važnost dijaloga među stvarateljima i publike, osobito u vremenu kada se tradicionalne vrijednosti sve češće zanemaruju.
U opuštenoj i toploj atmosferi sudionici su raspravljali o ulozi umjetnosti u suvremenom društvu, izazovima s kojima se domaći autori suočavaju te o nužnosti zajedničkih prostora za izražavanje, povezivanje i suradnju. Bila je to večer ispunjena umjetničkim sadržajem, ali i emocionalnim trenucima koji su podsjetili na to koliko umjetnost može povezivati ljude – neovisno o godinama, iskustvu ili žanru stvaranja.
Posebnu pažnju privukla je priča o Vladimiru Trkmiću, svećeniku i zaljubljeniku u prošlost, koji već godinama obilazi sela i domove u potrazi za starinama, starim fotografijama i predmetima koje bi mnogi smatrali bezvrijednima, dok on u njima vidi djeliće povijesti. “Na ovim fotografijama prikazuje običaje, mjesta koja je obišao, obitelj te u suštini vrijeme iz njegova djetinjstva otprije 50 i više godina. On je jedan od onih ljudi koji vjeruju da svaka starina ima svoju priču – i da se ništa ne smije baciti jer svaka starina nosi svoju priču i autentičnost, a tako se oblikuju naša tradicija i običaji. “, istaknula je Danica Vukelić, predsjednica Udruge.
Tribina je bila i prilika za razgovor o smislu samog postojanja ovakvih događanja.
“Održavamo ju s ciljem da se ljudi okupljaju. Da sve generacije koje pišu, slikaju, bave se umjetničkom fotografijom ili glazbom, da dođu i da se izraze. Da živimo jedni s drugima, a ne jedni pored drugih. Koristim priliku da pozdravim sve naše članove, uključujući one smještene u domovima umirovljenika koji su bili naši članovi dugi niz godina. Želimo se širi jedna pozitivna energija za sve generacije- mlađe, srednje i starije.”
Program je bio obogaćen glazbenim i pjesničkim nastupima, čime se tribina pretvorila u pravi mali mozaik različitih umjetničkih izraza. Bio je to ujedno i oproštajni susret prije ljetne stanke, uz jasnu poruku – umjetnost se nastavlja živjeti i dijeliti.
Udruga “August Šenoa”, koja djeluje već 36 godina, nosi ime jednog od najvećih hrvatskih književnika s ponosom i odgovornošću. Kroz godine rada, udruga je stvarala prostor za kreativnost, njegovanje tradicije i povezivanje umjetnika.
“Čuvamo tradiciju, običaje, naš jezik i kulturu. Povremeno izdajemo naš zbornik, obilježavamo rođendan Augusta Šenoe od prvog dana otkada je postavljen njegov spomenik. Družimo se sa živućom obitelji i surađujemo s Kućom Šenoa, a prije toga smo surađivali i s pokojnima gospodinom Zdenkom i gospođom Marijom Šenoa. Našu udrugu osnovao je pokojni Juraj Lončarević i kroz nju su prošli veliki bardovi, kao što su doktor Antun Bauer i Pero Budak. Da ne nabrajam sve predsjednike, prije mene je bio doktor Ivan Dujmović, a ja sam sada već treću godinu na toj poziciji, iako sam članica od samog prvog dana osnivanja naše udruge još tamo 1988. godine”, rekla je Danica Vukelić, predsjednica Udruge.
U vremenu kada se povijest i kultura često prepuštaju zaboravu, tribine poput ove dokazuju da ljubav prema jeziku, tradiciji i umjetničkom izražavanju i dalje ima snažno uporište – u zajednici koja vjeruje da su korijeni ono što nas drži, a umjetnost ono što nas pokreće.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
Iva Vitić Gameiro, prvakinja baleta HNK u Zagrebu:
“Kazališni doručak odvija se sada već neko vrijeme i danas ćemo najaviti premijere, ja moram priznati da nikada nisam imala priliku sudjelovati na Kazališnom doručku, tako da je ovo meni prvi puta i nadam se da će biti zanimljivo.”
Kazališni doručak tematski je ciklus koji se organizira oko premijera novih repertoarnih naslova- onih opernih, baletnih ili dramskih, a ovaj put to je premijera izvedbi legendarnog francuskog koreografa. Riječ je o 2 baleta. Prvi je L’Arlesienne, poznatiji kao Arležanka, koji je Petit kreirao 1974. prema noveli i drami Alphonsea Daudeta i skladbama Georgesa Bizeta. Frédéri, mladić u Provansi na jugu Francuske, postao je opsjednut ženom koju je vidio u gradu Arlesu. Njegov odnos s dogovorenom zaručnicom Vivette zbog toga dolazi u krizu, a zaljubljenost u neznanku proganja ga i dovodi do ludila.
Iva Vitić Gameiro, prvakinja baleta HNK u Zagrebu:
“Naš direktor Maksimilijan Volpini (scenski i umjetnički
supervizor Petitovih koreografija) će reći zašto je izabrao Rolanda Petita i baš te koreografije. Također, asistent Rolanda Petita- Luigi Bonino će objasniti kako je tekao rad na predstavi. Luigi Bonino ima 40 godina iskustva rada s Petitom pa tako dobivamo najvažnije informacije iz prve ruke. I naravno, tu su i naši plesači- prvaci baleta HNK u Zagrebu koji plešu u predstavama L’Arlesienne i Carmen, pričat će o ulozi.”
S druge strane- Carmen, balet zasnovan na slavnoj Bizetovoj operi iz 1875., balet je od pet scena koji predstavlja upečatljivu mješavinu motiva klasičnog baleta, španjolskih plesova, pantomime i novostvorenih dramatičnih plesnih pokreta. Radnja se odvija u Španjolskoj, u gradu Sevilli i okolnim planinama, oko 1820. godine za vrijeme koride. predstava prati dio života i ljubavnih nedaća lijepe djevojke Ciganke Carmen, uz dramatičnu i romantičnu priču s primjesama surova realizma o ljubavnome trokutu između Carmen, vojnika Don Josea i toreadora Escamilla.
Iva Vitić Gameiro, prvakinja baleta HNK u Zagrebu: “Djela Rolanda Petita prvi se put postavljaju na hrvatskoj pozornici što ovaj događaj čini jedinstvenom i nadam se da će se publici svidjeti, jer mi dosta istinski uživamo u radu na ovoj sjajnoj predstavi.”
U okviru Kazališnog doručka bile su prikazane i odabrane videosnimke koje su publici dodatno približiti stvaralaštvo Rolanda Petita, ali i sam proces rada zagrebačkoga Baleta na njegovim koreografijama. I tako uz mirise kave i uzbuđenje koje nosi svaka nova premijera, Kazališni doručak ako je još jednom pokazao koliko kazalište nadilazi samo izvedbu – ono postaje prostor dijaloga, učenja i zajedništva. A upravo je to čarolija koju HNK oduvijek njeguje – i servira, s osmijehom, još prije podneva.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Statistika ne vara- melanomi i ostale zloćudne bolesti kože u Hrvatskoj se bilježe svake godine.
Nika Filipović Mioč, dermatologinja u KBC Sestre milosrdnice: “Izrazito smo ponosni jer je ovo već 18 godina i stvarno svake godine bilježimo sve veći odaziv naših građana, ovdje je samo u nekoliko sati pregledano oko 1000 osoba a planiramo da će ih biti pregledano preko 1000. Nažalost nađeno je sumnjivih promjena i melanoma kao najzloćudnijeg tumora kože ali i karcinoma kože i ono što je vrlo bitno za pomenuti da to nisu uvijek osobe starije životne dobi, već i osobe u 30.-tim, 40.- tim godinama života, pa čak i mlađe. AIi moram reći da smo mi izrazito ponosni što se zadnjih godina podigla ta svijest građana i sve veći broj ljudi dolazi na preventivne preglede madeža tu si i mlađi i stariji ali naravno uvijek imate i one koji ne dolaze liječniku jer se boje da će se nešto otkriti tako da ja pogotovo zato pozivan sve one koji ne vole ići u bolnice da dođu na ovakve akcije.”
S porastom temperature, raste i nužnost nekih, nadamo se većini poznatih, novih rutina u narednim mjesecima.
Goran Krstačić, ravnatelj Poliklinike za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju: “Preporuka je da se ne izlažemo onom vrućem periodu u danu, ali što ako smo primorani izaći iz kuće, otići na kontrolu, otići na posao… tada se u svakom slučaju preporučuje lagana odjeća, uzimanje dosta tekućine, posebna pozornost na razlike u temperaturi u klimatiziranim prostorijama i svakako zaštita otkrivenih dijelova tijela, šešir, visoki zaštitni faktor za kožu, te eventualna korekcija terapije u koordinaciji sa svojim liječnikom nikako ne samostalno mijenjati terapiju, a za sva ostala pitanja mi smo tu!”
Nika Filipović Mioč, dermatologinja u KBC Sestre milosrdnice: “Osim najbitnije fotozaštite faktora 50 jer sunce je vrlo jako, svakako preporučujem da se izbjegava izlaganje između 11 i 16h, da nosimo zaštitne šešire, naočale, dugu laganu odjeću i naravno da barem jedan put mjesečno barem jednom pregledamo kožu kako bismo uočili možda neku promjenu koja se širi, da je tamnija, koja krvari, koja ima nepravilne rubove i onda naravno ako primijetite takvu promjenu da se javite dermatologu.”
Pregled madeža traje nekoliko minuta, a može značiti mnogo – zato, iako se na termine često čeka, a ovakve javnozdravstvene akcije nisu svaki dan, vrijedi potražiti savjet stručnjaka i napraviti prvi korak prema “prevenciji umjesto liječenja”.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Augustin Pintarić, član Studentske udruge STEPP
“Danas smo se ovdje okupili u sklopu projekta Oživi me. To radimo mi, udruga STEPP koja djeluje na Medicinskom fakultetu u suradnji s Hrvatskom kućom srca i Hrvatskim kardiološkim društvom u kojem pokušavamo podučavati pučanstvo postupku reanimacije te postupku kod gušenja. Danas radimo također postupke kod utopljenika i kod sunčanice. To će nam bit dosta važno u nadolazećim toplim mjesecima.”
Važnost edukacije o postupku oživljavanja prepoznaju svi- od najstarijih do onih najmlađih.
Augustin Pintarić, član Studentske udruge STEPP: “Kada radimo u sklopu educiranja pučanstva, imamo dosta odaziva od različitih dobnih skupina i stare i mlade. Često dolaze i djece, koja žele naučiti kako postupiti kada se netko od njihovih bližnjih ili na ulici sruši. Što treba napraviti, da bi bili spremni za tu situaciju. Ne znamo u kakvoj se neprilici možemo naći i kada će nam znanje da nekome spasimo život iako nismo zdravstvene struke biti od velike važnosti.”
Jedna od posjetieljica ove akcije istaknula je kako ovakvih inicijativa i edukacije nije bilo kada je bila dijete, kako bi se osoba rano počela educirati i da se ljudi kontinuirano educiramo o tome. I baš zato što to danas postoji, ja svoju djecu vodim svake godine da se okušaju u tome, da obnavljaju znanje, da ponavljaju, jer iako to nismo do sada morali koristiti bitno je prisjetiti se postupka i bitnih koraka, upravo je zato potrebno održavati ovakve edukacije.
Studenti medicine poručuju kako je znati ovaj- zapravo jednostavan postupak, odgovornost svakog od nas.
Augustin Pintarić, član Studentske udruge STEPP:
“Ono čega se ljudi najčešće boje je da naštete osobi ili da neće znati što napraviti ili legalne posljedice ako pokušaju postupiti kada se ispred njih osoba sruši. Pokušavamo razbiti strahove u sklopu ovih edukacije jer ovo nije težak postupak i mislimo da bi ga svatko trebao znati jer stvarno može spasiti život. Uvijek je prva stvar ta da provjeravamo sigurnost oko sebe, kako ne bi sebe doveli u opasnost. Nakon toga provjeravamo je li osoba u stanju svijesti te je lagano tresemo za ramena i glasom dozivamo, nakon toga treba provjeriti da li osoba diše tko da joj zabacimo glavu i deset sekundni provjeravamo disanjem ako disanje ne čujemo tada krećemo s postupkom reanimacije. Prvo moramo nazvati hitnu medicinsku pomoć na broj 194 i tada pratimo njihove upute. Krećemo s kompresijama a onda ako nam je tu AFD uređaj pratimo njegove upute te nas AFD uređaj vodi kroz cijeli postupak.”
Spasiti život ne traži čudo – već znanje, volju i jednu ispruženu ruku u pravom trenutku.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Josipa Ljubičić, organizatorica i pokretačica inicijative “Dobrota je lijek”: “Očekujem da će ova konferencija pridonijeti tome da će se ljudi osvijestiti da poduzetništvo i državni aparati mogu ići ruku pod ruku, s našim udrugama koje podržavaju takve pacijente tako da zajedničkim snagama možemo učiniti jako puno! Organiziranjem ovakve konferencije željela sam pokazati da u Hrvatskoj postoje inovativan rješenja koja su impresivna i koja svi ljudi žele, i u Europi ali i šire.”
Jedan od ciljeva konferencije je potaknuti klinička ispitivanja u kojima će sudjelovati i Hrvatska.
Josipa Ljubičić, organizatorica i pokretačica inicijative “Dobrota je lijek”: “Mi radimo na tome da eksperimentalna terapija postane dostupna kod nas u većoj mjeri nego što je trenutačno, statistike pokazuju da je Hrvatska 3. zemlja odozdola po broju kliničkih ispitivanja u godini dana, i mi to želimo promijeniti. Jako puno roditelja me stalno zove i pita koje su nam opcije, imamo li dostupna klinička ispitivanje za određena terapeutska područja i te su terapije uvijek dostupne vani a ne kod nas.”
Predsjednica Hrvatske udruge oboljelih od sklerodermije osvrnula se na ovu tešku bolest.
Jadranka Broz, predsjednica Hrvatske udruge oboljelih od sklerodermije: “Prije 15 godina dobila sam životnog partnera kojeg si nisam birala, to je sklerodermija- jedna progresivna, rijetka, invalidizirajuća autoimuna bolest, ponekad s s vrlo teškim ishodom. Imati jednu dijagnozu rijetke bolesti nije nimalo lako, zato što se susrećemo s kasnom dijagnozom, zbog toga što ni zdravstveni, ni socijalni, niti sustav školstva ne zna kako se prilagoditi našim potrebama koje su na prvi pogled, kao što vidite na meni, i nevidljive.”
U moru neodgovorenih pitanja i enigmi kada se govori o rijetkim i neizlječivim bolestima, neprekidna klinička istraživanja i neposustajanje u otkrivanju novih informacija, od neizmjerne su važnosti.
Jadranka Broz, predsjednica Hrvatske udruge oboljelih od sklerodermije: “Kada imate jednu dijagnozu s kojom mnogi ne znaju što će, onoga trenutka kada vam netko kaže – ja znam, možda bi vam ovo pomoglo – e mi tada kada čujemo “možda bi vam pomoglo” krećemo! Jer svaki korak koji pozitivno proživimo danas, za nas je veliki uspjeh! “
Iako rijetke i neizlječive bolesti često ostaju u sjeni, one ne smiju biti nevidljive, jer svaka priča oboljelih poziv je na zajedništvo i napredak. Nikad ne znamo kad će i nama trebati podrška i odgovor na pitanja “Što mi je?” i “Kako dalje s bolešću?”
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Muzejska savjetnica otkrila nam je i nešto više o bogatom ljetnom programu koji će razveseliti sve uzraste.
Marija Živković, muzejska savjetnica: “Osim što ćemo imati razne radionice za različite uzraste, od tzv. ljetnog kampa, a to radimo kontinuirano već godinama, kad naše pedagoginje, s djecom, za vrijeme ljetnih školskih praznika, organiziraju različite jako zanimljive , višednevne radionice, koje su vrlo posjećene i drage našim korisnicima, pa sve do različitih predavanja, vodstva kroz izložbe, kroz našu novi izložbu “Putnici”. Zapravo smo i ovu Ljetnu kolekciju povezali s izložbom “Putnici”, budući da govori o putovanju tih ljudi i predmeta kroz vrijeme i prostor.”
Bit će tu i radionica za odrasle i to tijekom cijelog ljeta. Inspirirani ovim predmetima izrađivat će se košare, tkati, vesti i još mnogo toga. Programi su besplatni osim pojedinih edukativnih za koje se treba prethodno prijaviti. Ljetni kamp “U muzejskom hladu”, namijenjen djeci od sedme do 12 godine, a ove godine održat će se u čak tri termina, ciklus događanja završava 30. kolovoza s radionicom “Pričam i slikam” koja je namijenjena obiteljima s djecom.
Silvia Vrsalović, viša kustosica: “Uz radionice za odrasle, imamo i tri muzejska kampa za djecu. Ti su kampovi vrlo popularni i inače se zovu “U muzejskom hladu”, ali ovaj put smo svakome dali jedan poseban naziv jer se bavi posebnim temama. Prvi kamp nam počinje već početkom srpnja i zove se ” ususret ljetu” pa ćemo se u ovom prostoru inspirirati, izrađivat ćemo lepeze, nakit od perlica, oslikavati torbe koje možete ponijeti na plažu, a u drugom kampu ćemo se orijentirati na ručni rad pa se on naziva “Rukotvornica” i taj će se kamp održati krajem srpnja. Radit ćemo tkanje, oblikovat ćemo glinu i slično. Zadnji kamp održat će se u zadnjem tjednu kolovoza i bit će vezan uz izložbu “Putnici” i predmete iz naše zbirke izvan europske kulture tako da ćemo putovati svijetom gdje će djeca svirati djembe bubnjeve i pričati japanske priče, oblikovati origami, oslikavati ornamente iz cijeloga svijeta i još puno toga. U opuštenoj atmosferi djeca će upoznat muzej i njegove zbirke, igrati se, stvarati i sklapati nova prijateljstva.”
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
Cilj stručne konferencije “Digitalni izazovi – stvarne posljedice” bio je otvoriti prostor za kvalitetan interdisciplinarni dijalog o sve većim izazovima koje digitalno okruženje postavlja pred djecu, odrasle, njihove obitelji te stručnjake koji s njima svakodnevno rade. U suvremenom društvu, u kojem tehnologija ima sve značajniju ulogu, nužno je razumjeti kako digitalni sadržaji i interakcije utječu na emocionalni, socijalni i psihološki razvoj djece i mladih. Tijekom konferencije obrađene su brojne aktualne teme, uključujući digitalno nasilje, ovisnost o internetu, izloženost neprimjerenim sadržajima te uloga odgojno-obrazovnih ustanova i roditelja u prevenciji rizika. Poseban naglasak stavljen je na stvarne i dugoročne posljedice digitalnih iskustava. Stručnjaci su tako imali priliku razmjenjivati znanja, istraživanja i dobre prakse, ističući važnost suradnje između institucija, obrazovnog sustava i lokalnih zajednica u stvaranju sigurnijeg i zdravijeg digitalnog okruženja za djecu i mlade.
Pa, evo, zato ovaj Centar za nestalu i zlostavljanu djecu sad već skoro 20 godina radi intenzivno na podizanju svijesti o sigurnosti djece na internetu. Ja bih rekao da su zaista alarmantni podaci i statistike vezane za zlostavljanje djece na internetu i međuvršnjačko nasilje što se tiče tih izazova digitalnog doba. – Tomislav Ramljak, voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Likovna radionica profesora Tintora posebno je osmišljena za umirovljenike, ali otvorena je i za sve ostale zainteresirane za likovno izražavanje, bez obzira na prethodno iskustvo. Dobrodošli su i potpuni početnici, kao i oni koji već imaju određeno znanje i vještine u crtanju i slikanju. Radionica pruža priliku za učenje i stvaranje u poticajnom, toplom i prijateljskom okruženju, gdje se svatko može osjećati opušteno i slobodno izraziti. Pod stručnim vodstvom profesora Tintora, polaznici istražuju različite likovne tehnike, razvijaju svoju kreativnost i samopouzdanje te stječu nova znanja o likovnoj umjetnosti i njezinoj povijesti. Osim praktičnog rada, radionica potiče i međusobno druženje, razmjenu ideja i zajednički rast kroz umjetnost. Ovo je idealna prilika za sve koji žele obogatiti svoje slobodno vrijeme kreativnim i ispunjavajućim sadržajem.
Radili smo nekada s akvarelima i pastelama. Zatim smo radili crteže glave po nekim bistama. Radili smo kopiju Van Goghovih suncokreta. Sad to nemamo tu. Valjda to postoji negdje još. Sad radimo na pejzažu, u stvari alpskom pejzažu glečerskih jezera. Radi se o reprodukciji nekog Kanađanina ili Amerikanca. To je dosta prigodno za ljude. Radi se o nekoj općoj temi. To imamo za kraj kako bi mogli dovršiti ovu sezonu, odnosno ovu školsku godinu te moje nastave da tako kažem.
– Nedeljko Tintor, voditelj radionice “Likovnost u teoriji i praksi”
Program je pažljivo i stručno osmišljen s ciljem omogućavanja polaznicima sustavno i temeljito usvajanje osnovnih umjetničkih principa, kao i raznovrsnih likovnih tehnika. Također, na osnovni program često se nadovezuju i druge aktivnosti, primjerice sudjelovanje u likovnim kolonijama, koje omogućuju polaznicima primjenu stečenih znanja u stvarnom umjetničkom okruženju te povezivanje s drugima.
Dotična likovna radionica predstavlja važan segment šireg četverogodišnjeg obrazovnog i kreativnog programa kojeg vodi profesor Tintor. Ovaj program osmišljen je s ciljem poticanja umjetničkog izražavanja, razvoja vizualne pismenosti te produbljivanja razumijevanja različitih likovnih tehnika i pravaca među učenicima različitih uzrasta. U okviru programa često se organiziraju i izložbe radova, čime se dodatno potiče kreativnost i samopouzdanje sudionika. Profesor Tintor svojom stručnošću i entuzijazmom značajno doprinosi kvaliteti cijelog programa.
Radionica ne samo da potiče umjetnički razvoj i kreativno izražavanje, već ujedno predstavlja vrijedan oblik društvene interakcije i mentalne aktivnosti, što je osobito važno za stariju populaciju. U sigurnom i podržavajućem okruženju, sudionici imaju priliku međusobno komunicirati, razmjenjivati ideje i stvarati nova poznanstva, čime se smanjuje osjećaj usamljenosti koji je čest u starijoj dobi. Osim toga, uključivanje u likovne aktivnosti pozitivno utječe na kognitivne funkcije, poput koncentracije, pamćenja i motoričkih sposobnosti.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
U Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića održana je svečana promocija knjige pod naslovom “Tuđman”. Knjiga je to koja donosi iscrpan prikaz života i političkog djelovanja prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Riječ je o djelu koje se bavi likom i djelom čovjeka kojeg mnogi smatraju najvećim državnikom u modernoj povijesti hrvatskog naroda. Pod njegovim su vodstvom Hrvati, nakon stoljeća borbi i težnji, konačno ostvarili dugoočekivani san o vlastitoj državi. Knjiga predstavlja vrijedan doprinos razumijevanju suvremene hrvatske povijesti ali i poziva na dublje promišljanje o naslijeđu koje je Tuđman ostavio.
Knjiga “Tuđman” sastoji se isključivo od mojih tekstova, dakle tekstova koje sam ja sam pisao. To su komentari, sve ono što se danas govori i ne govori o dr. Franji Tuđmanu koji je već godinama marginaliziran i prešućen. Ova knjiga je na neki način moj poklon dr. Franji Tuđmanu, čovjeku koji je stvarao hrvatsku državu i koji je bio utemeljitelj hrvatske države.
– Mladen Pavković, autor knjige Tuđman
Lik i djelo dr. Franje Tuđmana, pod kojim su Hrvati dobili rat iako su bili inferiorni, koji je stvorio hrvatsku državu danas je zaboravljen rekao je ratni ministar Andrija Hebrang.
Detuđmanizacija, koju su proveli oni koji su se za vrijeme njegovog života skrivali, i od rata i od politike, pritajili su se. Sada su digli glave i ispostavilo se da su u međuvremenu zauzeli sve položaje u financijama, gospodarstvu, obrazovanju, policiji i danas je ime Tuđman kod stanovnika više negativno nego pozitivno, jer su tako odredili mediji, koji uz Tuđmana ne mogu živjeti, zato što je Tuđman jednak definiciji hrvatskog suverenizma, što znači da država sama odlučuje o svojoj sudbini u svim segmentima, a suverenizam Hrvatske je potpuno izbrisan, jer ti koji su preuzeli Hrvatsku, nisu u stanju voditi ni jedan segment. – Andrija Hebrang, političar
Damir Borovčak je bio mišljenja da je ovaj veliki državnik ipak jedan od najistaknutijih Hrvata prošao, kako se čini, baš kao i hrvatski branitelji – pobijedio je treću ili četvrtu vojsku u Europi, a izgubio u miru.
Mislim da svi oni koji zapravo imaju imalo povijesnog sjećanja znaju zašto je Tuđman nama važan. Mi nismo imali državu, izborili smo je krvlju u ratu, a vodio nas je Franjo Tuđman, naravno uz hrvatske branitelje. Jedan od njih je i Mladen Pavković, kojem sjećanja nisu ishlapila i on jako dobro zna kakva su to ratna vremena bila i što je vrhovnik Franjo Tuđman predstavljao za Hrvatsku, a predstavljao je apsolutno sve, u smislu da se obranimo od velikosrpskog agresora i da osnujemo, što i jesmo, međunarodno priznatu hrvatsku državu, i da Hrvatska i njeni ljudi, da imaju međunarodnu perspektivu. – Damir Borovčak, publicist
Ovo djelo i autora, brzojavima su podržali gotovo svi najistaknutiji hrvatski političari od predsjednika RH Zorana Milanovića, predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, potpredsjednika Vlade i ministra Tome Medveda te ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek do obitelji Tuđman i brojnih drugih.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Željko Petković, pomoćnik ravnatelja Službe za suzbijanje zlouporabe droga u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo: “Imamo tradiciju “Škola nepušenja” i mislimo da je to jedan put gdje ćemo ih i dalje razvijati. Konkretan prvi korak koji smo do sada napravi je da onaj broj na kutijama cigareta postane aktivan, tako da svatko tko ima problem može nazvat i gdje mu se daje mogućnost da razgovara sa živom osobom koja će mu se naravno zahvaliti na pozivu, motivirati ga i ukazati mu gdje takvu pomoć može potražiti. Dakle cilj nam je i dalje razvijati Školu nepušenja jer je dokazana uspješnost prestanka onda kada osoba odluči da prestane pušiti i uz to ima stručno vodstvo i podršku.”
Aktualna istraživanja pokazuju da u Hrvatskoj 37,9% odraslih i 38,1% mlađih odraslih trenutačno puši, a najveća prevalencija pušenja duhana utvrđena je u dobnoj skupini između 25 i 34 godine (42,5%). Prosječna doba prvog pušenja duhana među odraslima bila je 16 godina…
Željko Petković, pomoćnik ravnatelja Službe za suzbijanje zlouporabe droga u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo: “Generalno ako promatramo kroz zadnjih 30 tak godina bilježi se pad pušenje u EU. Taj pad se bilježi i kod nas, ali ono što je za nas loše je to što je kod nas taj pad puno puno manji i to je upravo ono što je istaknuto kroz ovo istraživanje da je prevalencija pušenja kod nas još uvijek veća nego što je u ostalim zemljama Europske unije.
Okrugli stol održan je pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva.”
Obilježavanjem Svjetskog dana nepušenja nastoji se tako dati prilika je za zajednički odgovor i na sve agresivnije taktike duhanske industrije, na podizanje svijesti javnosti te jačanje zakonskih mjera za zaštitu zdravlja, osobito mladih.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Viktorija Lisec, predsjednica Društva tjelesnih invalida: “Milan Ožegović osnovao je ovaj festival kako bi osobama s invaliditetom dao platformu na kojoj će moći pokazati svoje talente i kreativne sposobnosti i time dokazati kako i mi možemo biti ravnopravni članovi zajednice i pridonijeti kulturnoj ponudi grada. U tome nas podržavaju naši brojni estradni umjetnici kao i scenski koji svojim sudjelovanjem pokazuju kako ta zajednica može biti i inkluzivna. Važan kotačić ključan u funkcioniranju festivala su naši volonteri, studenti zagrebačkih fakulteta koji su svojom predanošću zaslužni za to da ovaj festival bude prepoznat kao školski primjer timskog rada i organizacije.”
Svoje radove na umjetničkom dijelu, izložila je i Sanja Fališevac. Iako je slijepa i gluha to ju ne sputava da se umjetnički izražava.
Sanja Fališevac, umjetnica: “Svaka figura ima svoje vrijeme koliko će trajati, ako je skulptura apstraktna, ja razmišljam o njoj dok radim, a to zna trajati više dana, a možda i više. Ja sam cijeli život radila rukama, to mi je poziv, meni to ispunjava, nešto više od toga, nije da nemam što drugo, ja imam puno toga za raditi, ali ovo ispunjava duhovno.”
Marica Mirić, predsjednica zajednice Saveza osoba s invaliditetom: “Festival jednakih mogućnosti predstavlja vrhunski događaj ne samo u Zagrebu nego na području EU, koji pokazuje talente, sposobnosti, mogućnosti i znanje osoba s invaliditetom, a sve to ne bi bilo tako veličanstveno da nema divnih ljudi koji ovdje nastupaju. Želim reći da inkluzija ovdje počinje i inkluzija će se nastaviti i dalje i ovo je mjesto koje treba svaki dan posjetiti zato što se mnogo toga može naučiti od osoba s invaliditetom, a oni koji još imaju predrasuda o mogućnostima osoba s invaliditetom molim da dođu, da te predrasude sruše.”
Dario Jurišić, pravobranitelj osoba s invaliditetom poručio je kako nas ovaj festival podsjeća da ne koristimo dovoljno mogućnosti osoba s invaliditetom jer za njih kao i za sve građane jednako su važna sva životna područja od obrazovanja, rada, zapošljavanja, zdravstva do umjetnosti, sporta i kulture i upravo nam ovaj festival ukazuje da kada to hoćemo mi možemo biti društvo jednakih mogućnosti.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
izv. prof. dr. sc. Krunoslav Capak , prim. dr. med., ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo: “Mentalno zdravlje postaje sve veći javnozdravstveni problem, živimo u postpandemijsko vrijeme kada je, zbog socijalnih i društvenih poremećaja, došlo do velikih kulturoloških promjena naših građana, osim toga mentalno zdravlje je nešto što čini, zbog svoje brojnosti, kroniciteta, dugotrajnosti i zbog nemogućnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti veliki problem. To je jedan od najvećih uzroka hospitalizacija u Hrvatskoj, čini i veliki gospodarski značaj, jer 4 posto ukupne zdravstvene potrošnje se troši na mentalno zdravlje.”
Sve su veći izazovi, a samim time i anksioznosti među građanima, nastavlja Capak…
izv. prof. dr. sc. Krunoslav Capak , prim. dr. med., ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo:“Protiv toga se možemo boriti jedino širom društvenom akcijom, dakle interdisciplinarno. Bitno je da osoba s mentalnim poremećajem osjeća pripadnost svojoj zajednici i da može obavljati svoj posao, radi te spoznaje neke države imaju različite strategije u pristupu liječenja mentalnog zdravlja, tako je poznato da neke zemlje u EU na prvo mjesto stavljaju radno mjesto, dakle da je vrlo važno osigurati radno mjesto osobi s mentalnim poremećajem, a u nekim zemljama radi se na tome da im se osigura i dom, a nakon toga i radno mjesto. Kod nas je potrebna jedna šira društvena akcija i bolja suradnja sa socijalom, s drugim ministarstvima koja onda u tome onda mogu pomoći.”
Još 2022. godine Hrvatska je donijela Strategiju za mentalno zdravlje, a jedna od mjera je osiguravanje pristupa osobama s mentalnim teškoćama bez uputnice, u vidu Savjetovališta, zaključio je Capak.
izv. prof. dr. sc. Krunoslav Capak , prim. dr. med., ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo:” “HZJZ prepoznavajući taj problem nastoji proširivanjem aktivnosti savjetovališta, želimo da se osigura pristup osobama koje mogu pomoći pri mentalnim poremećajima i to bez uputnice, to je dakle sistem otvorenih vrata i mnogi zavodi za javno zdravstvo su takva savjetovališta već osnovali uključujući HZJZ, a sada ćemo to i proširiti jer smo u prošloj godini osnovali službu za mentalno zdravlje kao posebnu službu koja se sada posebno bavi tom problematikom, proširili smo mrežu za mentalno zdravlje u županijskim zavodima za javno zdravstvo što je ministarstvo odobrilo, dakle sada svaki zavod može imati i više timova nego što je to bilo do sada. Dakle, prepoznali smo problem i nastojimo aktivno rješavati te probleme i svima onima koji osjećaju potrebu za pomoći, da im pomognemo.”
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA