Na križanju Osjećke i Branimirove ulice došlo je do prometne nesreće u kojoj su lakše ozlijeđene dvije osobe.
Prema riječima policije, nesreća se desila u 7 sati i 55 minuta, a sudjelovala su dva automobila marke Volkswagen Golf.
Policija je na mjestu nesreće gdje obavlja očevid.
Prema pisanju britanskog Daily Maila, vjeruje se kako je Manchester United zainteresiran za dovođenje mladog Dinamovca Milana Badelja za 9 milijuna funti.
Britanci su Badelja već prozvali “novim Modrićem”, te dodali kako je dostojno zamijenio Luku njegovim odlaskom u Englesku. Kako kažu, klubovi poput Intera, Milana, Bayerna i Bayera Leverkusena su se također interesirali za Dinamovog 21-godišnjaka, ali nastavljaju kako Manchester ima najpovoljnije izvještaje od svojih skauta.
Prema Daily Mailu, trener Manchestera Sir Alex Ferguson primio je pozitivne izvještaje o Badelju, te iako sam zna kako mladi Dinamovac ima problema sa astmom, pozitivno gleda na mogućnost transfera zbog nedavnih pozitivnih iskustava s dovođenjem igrača iz istočne Europe.
Prosvjedi seljaka nastavljaju se i dalje. Tako je dvadestetak traktora kod Zaboka blokiralo Zagorsku magistralu dok su lokalni poljoprivrednici iz Velike Gorice blokirali cestu prema Zagrebu. Cilj im je, kako su ranije najavili, stići na Markov Trg.
Zahtjevi seljaka i dalje su isti – isplata oko 200 milujuna kuna poticaja iz prethodne dvije godine, i odustajanje od ukidanja poticaja za ratarstvo, povrtlarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo.
‘Nastavljamo s prosvjedima dok nam se ne ispune naši zahtjevi. Bit ćemo uporni’, kazao je predsjednik Koordinacije seljačkih udruga Požeško-slavonske županije Dragutin Dukić.
Iz Ravnateljstva policije još ranije su kazali da se javni prosvjedi ne smiju održavati na autocestama i magistralnim cestama zbog ugrožavanja sigurnosti prometa.
Što će biti sa prometnim stanjem u gradu kada seljaci dođu u Zagreb, još uvijek ne znamo, a kako smo još jučer pisali, ne zna niti policija. Prometne alternative nema, no policija upozorava seljake da prosvjedi na cestama bez odobrenja remete sigurnost prometa i javni red te pravni poredak.
Za takve prekršaje propisana je kazna u iznosu od 300 do 20.000 kuna. Policija ističe i da će iskoristiti sve zakonske ovlasti koje ima na raspolaganju kako bi zaštitila javni red i mir.
Nije dobro imati gripu. Ležiš kod kuće i gledaš televiziju. U filmu „Kraljica“ – zaplet i sadržaj su nevažni – kraljica Elizabeta II živi u Barmoralu i tek povremeno s puno netrpeljivosti sluša uporne pozive i savjete svog premijera Blaira. Njen život je otmjen život dugovječnog i odgovornog vladara koji nastoji održati britanske vrijednosti i tradiciju, sačuvati monarhiju i obitelj. Subjektivno sasvim je uvjerena u svoje poslanje, poštuje svoje religijske i društvene obaveze. Svoju zakletvu kod krunjenja smatra osobnim kredom i obavezom. Nosi kostime pastelnih boja, nosi ozbiljne šešire, nekako ukočeno i otmjeno nosi torbicu (što li ima u njoj?). Djecu i građane pozdravlja s otmjene distance. Doista, nosi se kao kraljica. Okružuju je ljudi, savjetnici, posluga, lovočuvari, vozači koji su odani monarhiji, od nje žive. Njeni suradnici poštuju ceremonije i protokol, čak se i premijer uljudno naklanja povlačeći se unatrag. S njom se razgovara bez dizanja glasa, problemi se ne nazivaju pravim imenom.
Kraljica živi u svom svijetu. Za nju je sirotinja predmetom iskrenog sažaljenja, ali tu se ne može ništa napraviti i pomoći. Njena djeca jašu, slikaju se u smiješnim kiltovima, otvaraju izložbe, pobuđuju pažnju trivijalnih medija. Ona se ne bavi ekonomijom. Ona pazi na svoju odjeću, cipele i brošiće. Ima savjetnike koji znaju da njihov zadatak nije reći istinu, već produžiti iluziju. U njenom svijetu automobili se ne kvare, nema vanbračne djece, pića nemaju gorak okus. U njenom svijetu postoje snažne simpatije prema prirodi, životinjama, čistim potocima njenog velikog imanja. Nema simpatija prema rudarima koji gladuju, vozačima koji štrajkaju, samohranim majkama, seljacima. Otvara škole i staračke domove, bolnice, voli konjička natjecanja. Njen lik je na novčanicama. Sigurno je s tugom primijetila da se za njene vlade raspalo moćno carstvo. Njen život se u svemu tome nije mijenjao. Njeni stavovi su čvrsti, moral nepokolebljiv. Možda je taj položaj sjajne izolacije obrana od zastrašujućeg svijeta u kojem se politička moć za tren sruši. Povijest je groblje aristokracija. Izolacija od svijeta pomaže, kad radi o trivijalnim pitanja novca i ekonomskih mjera. Izolacija je još bolja kada se živi u svom svijetu odvojenom od prljavog naroda koji ne cijeni vladarevu žrtvu.
Nije dobro imati gripu. Ležiš kod kuće i gledaš televiziju: vijesti, dnevnike, novosti. Vidiš skupine loše odjevenih i uzbuđenih ljudi. Split, Osijek, Požega, Dubrovnik, Pula. Rade, a nemaju plaću. Još više ih vidiš na ulicama. Još uvijek se nose dijelovi nekadašnjih uniformi ZNG. Bez posla svakog dana ostaju stotine ljudi. Stoje kamioni i strojevi. Na natječaj za čistačicu javljaju se stotine ljudi, ljudi s fakultetom i radnim iskustvom. Najavljuje se privatizacija brodogradilišta, ali nitko se pri tome ne raduje, jer znaju ljudi da se time ne želi povećati posao i izvoz, nego ukinuti radna mjesta. Seljaci protestiraju. Učitelji se spremaju na prosvjed. Otac provaljuje u ljekarnu da uzme hranu za dijete, inženjer koji živi od skupljanja boca traži posao.
A Vlada? Od nje se očekuje tako puno. Previše i preko njenih objektivnih mogućnosti. Međutim, nemoguće je vladati suprotno osjećajima i željama ljudi. Ne radi se tu o izborima svake četiri godine, već svakodnevnom referendumu o povjerenju kojeg vlada polaže pred javnošću. Već godinu dana od nje se očekuju antirecesijske mjere a njih nema. Javnost zapravo i ne zna što bi trebalo činiti, zna da su vremena štednje i oskudice, očekuje i prihvatila bi i bolne rezove, ali ne ovakva nećkanja, proturječne savjete i problematične savjetnike. Javnost vidi, i osjeća, da stvaranje fondova kojima se potiče davanje kredita ide na ruku bankarima, a ne i sve većem krugu dužnika. Javnost zna da davanje novca građevinskim poduzetnicima povećava njihov profit i jamči sigurnost građevinskoj mafiji, a ne služi narodu koji bez posla ionako ne može računati na kredit. Svaka oštrija najava borbe protiv korupcije, smanjenja troškova lokalne samouprave, vremenom ispuni svoju psihološku svrhu. Korupcionaški skandali završe se šutljivim istragama, pitanja se prekinu kada postanu najzanimljivija: gdje je novac? Umjesto da vodi, najavljuje, daje primjer, predlaže i objašnjava, počinje se povlačiti u mir i tišinu. Zato postaje važno kakav (zgodan!) šeširić gospođa Kosor nosi u Moskvi, kakav broš kad bijesno odbija odgovore opoziciji, kakav je njen kostim, koja je težina ministara i njihova dugovječnost. I oporba je nekako umirena: svojim unutarnjim svađama, nedostatkom volje za ujedinjenje i suradnju, čekanjem kada će se gnjev prema vladi pretvoriti u izborni dobitak.
Ma kakva recesija. Ovo je prava kriza. Na ulicama su skupine odrpanih i uzbuđenih ljudi spremnih provaliti u parlamente i dvorove, traže izbore i slobodu, promjenu vlasti. Recesija je stanje u kojem se traži više novca, više kredita i posla, poneki ustupak. Kriza je situacija u kojoj se traži promjena vlasti, dostojanstvo i pravdu, ma što to značilo.
Spark, novi mini model Chevroleta za gradsku vožnju i lakše parkiranje, predstavljen je ispred Muzeja Mimara.
U njemu su se, ne baš u skladu s prometnim propisima, dovezle glumice Marijana Mikulić, Marija Omaljev-Grbi, Csilla Barath-Bastaić, ex voditeljica Emilija Bunjac i pjevačica Ivana Kindl.
Željelo se, očito, pokazati da u tako malen auto, uz vozača može stati i pet dugonogih cura sa štiklama.
Massimo Savić nije se gužvao s njima, nego je u dvorani Muzeja otpjevao nekoliko pjesama, a uz već spomenutu Emiliju Bunjac, ceremoniju je vodio Mario Petreković.
Prije naslikavanja poznatih kraj novog modela auta, plesnu točku izveli su Atomic Dance Factory koji, eto, imaju i konkretne koristi nakon svojih spektakularnih nastupa u ‘Supertalentu’.
Uzvanike je potom, uz jelo i piće, zabavljala glazba s gramofona DJ Feel Gooda, koji se nekad odazivao na ime Mladen Horvat.
>>> POGLEDAJTE FOTOGALERIJU KAKO JE BILO NA PROMOCIJI AUTOMOBILA U MUZEJU MIMARA
Prekršajni sud ustvrdio je da je policija pogriješila kad je u noći 11. veljače uhitila četvero aktivista Zelene akcije. To se može iščitati iz presude koju portal Zagrebancija.com ekskluzivno objavljuje.
Sud je odbacio policijske zaključke da su optuženici remetili javni red i mir vičući ‘Ne damo Varšavsku’, kršili zakon kad su ulazili u prostor ograđen policijskom trakom, a pogotovo da su se opirali uhićenju, stoji u presudi.
Ovi dokumenti sada najbolje demantiraju navode policije da su radili sve po propisima. Obzirom na ovu presudu njihova posebna konferencija za medije gdje su prikazivali i snimke uhićenja sada se može nazvati tek predstavom za javnost.
Podsjetimo, interventna policija je na poziv komunalnih redara došla pomoći pri uklanjanju kontejnera, skulpture trojanskog konja i prosvjednika u Varšavskoj ulici koji su protestirali protiv izgradnje Cvjetnog prolaza Hoto grupe. Prosvjednici su svojim tijelima onemogućavali komunalne redare da uklone kontejnere.
Tada je intervenirala policija koja je uklonila aktiviste, a tom prilikom uhićeni su: Katja Crevar (20), Ivana Jandrić (23), Vedran Gračan (28) i Tomislav Tomašević (28). Svi četvero su odbacili optužbe, te dali iskaze pred sudom.
“Policajci su prosvjednike nazivali idiotima”
Iskazi su korišteni u sudskom obrazloženju presude. Tako je Katja Crevar na sudu izjavila kako su nju i Vedrana Gračana oko 3.15 u noći nazvali prijatelji iz Zelene akcije i pozvali da im pomognu u prosvjedu. Odmah su došli onamo te su podigli policijsku traku na kojoj piše ‘stop policija’ te prošli ispod.
Napomenula je da joj nitko nije rekao da ne može proći ispod trake, te da dok je prolazila nije vikala ‘Ne damo Varšavsku’, kao što je navedeno u policijskom izvješću.
U jednom trenutku vidjela je Gračana kako trčkara oko kontejnera i da je čula kako su mu policijski službenici rekli da je idiot te ga odveli na stranu. Ona je odbacila tvrdnje da je pružala bilo kakav otpor prilikom uhićenja.
Ivana Jandrić je u svom iskazu rekla da je na prosvjed došla nakon poziva prijatelja i da se odazvala budući da je znala da je prosvjed prijavljen te da ondje smije biti. U iskazu dalje stoji da nije bilo policijske traka kada je ona došla. U jednom trenutku je zagrlila kontejner međutim došli su policajci stavili joj plastične lisice i uhitili ju. “Ona im je pružala pasivan otpor na način da nije htjela hodati. U jednom trenutku su ju policajci podigli, nosili je, a na prijedlog jednog od njih su ju pustili, te je ona pala na bljuzgu na cesti“, stoji u sudskom obrazloženju.
Policija ju ostavila da noć provede u mokroj odjeći
Dok su ju podigli s poda počela je vikati ‘Ne damo Varšavsku’ ali sucu nije mogla reći koliko je glasno vikala. Na kraju je napomenula da je mokra provela jutro u policijskoj postaji.
Vedran Gračan je potvrdio iskaz Katje Crevar i dodao da on nije vikao ‘Ne damo Varšavsku’ već je samo pozivao ljude da im se pridruže. Što se tiče glasnoće kojom je poziva rekao je da nije bila glasnija od govora i vike policajaca.
Tužitelj ostao bez pitanja
Na posebno pitanje braniteljice zašto je prošao ispod policijske trake odgovorio jer je znao da je prosvjed prijavljen te se htio pridružiti prosvjednicima. On je dodao da se ni fizički ni verbalno nije napao policajce.
Četvrtookrivljeni Tomislav Tomašević je na sudu izjavio da je poput ostalih optuženika na prosvjed došao nakon telefonskog poziva prijatelja. On je dalje nastavio da je htio razgovarati s službenicima interventne i temeljne policije kako bi saznao razloge intervencije.
Tomašević je jedini priznao da je vikao ‘Ne damo Varšavsku’ no napomenuo je da to nije bilo glasnije od dizalice koja je rušila skulpturu trojanskog konja. Priznao je da je pružao pasivni otpor pa ga je prilikom uhićenja u službeno policijsko vozilo nosilo nekoliko policajaca.
Na suđenju tužitelj nije postavljao pitanja okrivljenicima već je samo izjavio da kao dokazni materijal prilaže policijske izjave.
Braniteljice su tražile sa se na sudu ispitaju policajci Ante Dajaković, Sven Tomas Semeš, Goran Karnovšek, Kristijan Lesičak kao i ostali koji su sudjelovali u intervenciji. Također tražile su da se ispitaju ostali sudionici prosvjeda i stanari obližnjih zgrada kao i da se pogledaju snimke koje su zabilježile televizijske kamere.
Sudac Edhem Kapetanović je nakon saslušanja optuženika i čitanja spisa donio zaključak da nisu prekršili zakon “jer djelo koje im se stavlja na teret nije po propisu prekršaja“.
Sudac: Izvikavanje slogana nije remećenje javnog reda i mira već sastavni dio prosvjeda
Naime, sudac je odbacio policijske zaključke da je izvikivanje slogana ‘Ne damo Varšavsku’ remećenje javnog reda i mira jer je sastavni dio svakog prosvjednog skupa izvikivanje slogana. U presudi stoji da nitko od uhićenih nije vikao parole koje pozivaju na diskriminaciju ili nasilje stoga se ne može govoriti o kršenju zakona.
Također sudac je istaknuo da je prosvjed uredno bio prijavljen nadležnom tijelu za razdoblje od 5. veljače do 11. veljače u vremenu od 0 do 24 sata i to u Varšavskoj ulici između Cvjetnog trga i Gundulićeve ulice.
Na temelju toga sudac je zaključio da nema elemenata prekršaja kada je skup uredno prijavljen te da prosvjednici nisu vikali ili protestirali izvan prijavljenog prostora.
Nadalje odbačena je i dio prijave koji se odnosio na aktivno pružanje otpora policiji. Sud je zaključio kako uhićeni nisu pružali aktivan fizički otpor niti su vrijeđali ili bili drski prema policajcima.
“Ništa u načinu i sadržaju izgovorenog, odnosno izvikivanog kritične zgode nema obilježje naročite drskosti i neprostojnosti, kako im je tužitelj stavio na teret“ stoji u presudi.
Dva puta po dvije ulaznice portal Zagrebancija dijeli za dječju predstavu ‘Dječaci Pavlove ulice’ koja će se odviti na pozornici kazališta KNAP u utorak, 9. ožujka u 11 sati i 30 minuta.
‘Dječaci Pavlove ulice’ nezaboravna je priča koja govori o odrastanju, a ujedno je i adaptacija klasika koji je nepovratno obilježio dječju književnost, kultnog i istoimenog romana Ferenca Molnara.
Roman koji je neizostavan sadržaj lektire osnovnih škola, književni tekst koji je uspio rastužiti i učiniti ponosnim i najtvrđe srce, te rasplakati, zamisliti i oblikovati snažnije karaktere prikazuje se u snažnim izvedbama petorice mladih glumaca – Svena Madžarevića, Petra Cvirna, Tomislava Krstanovića, Zorana Pribičevića i Silvija Vovka.
U goste rukometašima Zagreba u nedjelju u 18 sati dolazi Hamburg. Bit će to još jedna teška utakmica u Areni koja je već rasprodana, što veseli predsjednika RK Zagreba Bartola Kaleba koji je izrazio zadovoljstvo velikom posjetom i navijanjem, kao i trener Senjanin Maglajlija.
– Fantastičan je podatak da je Arena već rasprodana. To će biti pravi rukometni spektakl. Naježio sam se kada je u prošloj utakmici zagrmilo 15 tisuća navijača. Očekujem to i sada, jer će nam to biti dodatni poticaj protiv Hamburga – zadovoljan je bio Maglajlija, te nastavio dalje o protivniku.
Hamburg će doći sa 130 posto
– To je jedna jaka i dobro posložena momčad, poduplana na svim mjestima. Pristup za Hamburg mora biti još veći nego za Ciudad. Oni će doći sa 120 posto, a mi moramo biti na 130 posto. Moramo izaći na teren u ratobornom stavu – izjavio je Maglajlija, koji ne vjeruje kako će Tonči Valčić biti spreman do nedjelje, ali kako kaže upravo zato dečki trebaju dodati još gasa da kompenziranju njegov izostanak.
Zagrebački Makedonac Kiril «Killer» Lazarov i dalje žali za propuštenom prilikom protiv Ciudada, no nada se kako su iz tog poraza izvukli neku pouku.
– U toj smo se utakmici previše potrošili fizički i psihički, jer smo stalno hvatali rezultat. Protiv Hamburga moramo pokušati biti u “egalu”, a onda je sve moguće – rekao je Kiro Lazarov, dok se njegov suigrač Marko Kopljar nada kako će publika navijati kao u zadnjih 15 minuta protiv Ciudada.
– Hamburg je pucački opasniji od Ciudada. Mnogo su slobodniji u igri i ne smijemo s njima ući u “mlin” – završio je Kopljar.
U klubu mole sve navijače da na utakmicu krenu ranije kako bi se izbjegnule gužve. Arena se otvara dva sata ranije, u 16 sati.
Ovog vikenda 6. i 7. ožujka, na Sceni Gorica Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica održat će se finalna projekta Jeunes Talents Cirque Europe. Riječ je, naime o sustavu potpore mladim cirkuskim skupinama i njihovim izvedbenim kreacijama. Među šest skupina koje će se prezentirati ispred međunarodnog žirija, bit će i jedina hrvatska – Positive Force, čija je voditeljica projekta Antonia Kuzmanić (r. 1988.) najmlađa voditeljica projekta koja je uspjela plasirati se u najuži krug natjecanja.
Hrvatski dio JTCE projekta organizira Mala performerska scena (kroz Cirkuski informacijski arhiv), uz potporu Europske komisije (program Kultura 2007-2013), Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, te Francuskoga instituta u Zagrebu.
Prezentacije u subotu održavaju se između 14 i 18 sati, a u nedjelju između 11 i 17 sati. Izvedbene prezentacije su otvorene, a novinari zainteresirani za prisustvovanje razgovorima žirija i skupina mogu to zatražiti na centar@cirkus.hr.
‘Šizofren postav’, mobbing među zaposlenima, nefunkcionalna i preskupa zgrada, obezvrijeđivanje umjetnika i djela, koncepcija koja se bazira na zabavi, nestručan kadar, miješanje politike. Ovo su samo neke od kritika Muzeja suvremene umjetnosti koje je pred javnost sinoć iznijela grupa kulturnjaka na tribini ‘U susret Muzeju suvremene umjetnosti-2010’, u organizaciji Academie Moderna.
S ciljem da napokon se napokon otvoreno u javnosti, bez tabua, izloži niz kontroverzi vezanih uz najskuplju hrvatsku kulturnu instituciju, okupili su se arhitekt Nikola Polak, kazališni teoretičar i dramaturg Vjeran Zuppa, povjesničari umjetnosti Mladen Lučić, Zvonko Maković i Janka Vukmir te svakako, među njima najstrastveniji govornik, umjetnik Damir Sokić.
Sav vrijedan fundus MSU-a procjenjen je na samo 47 milijuna kuna
– Bojim se Muzeja i ljudi koji tamo rade, jer djelo koje tamo uđe će izaći kao nedjelo. A ako ostane iz njega će isisati umjetnost i ostati će ambalaža – rekao je bivši predsjednik Upravnog vijeća MSU, koji je na to mjesto dao otkaz. Iako je Sokićevo izlaganje započelo s metaforičkom željom za rušenjem muzeja, nastavio je s nizanjem šokantnih brojčanih podataka o fundusu Muzeja.
– Po procjeni u zgradi koja vrijedi skoro 500 milijuna kuna, procjenjena je vrijednost fundusa 47 milijuna. Devet tisuća kuna pod djelu! – navodi Sokić. Svoju teoriju obezvrijeđivanja umjetnosti opisao je i slikom dvije tisuće djece koja se guraju pored djela Vojina Bakića, kako bi došli na red za tobogan.
‘Zabavni aspekt’ Muzeja i okretanje prema posjetitelju kao subjektu kritizirao je i povjesničar umjetnosti Mladen Lučić, koji je u toj instituciji, kao kustos, radio više od 20 godina.
Postavljen je samo jedan Đamonjin rad, a nema Ivančića ni Hegedušića, a slike okrenute naopako
– Svi smo sanjali Muzej, ali sada smo razočarani. MSU je nečitljiv, neupotrebljiv, needukativan i gotovo se bezobrazno obračunava s povijesnim naslijeđem koje bi trebao njegovati. Ovdje je hrvatska kultura spala na najnižu razinu – rekao je Lučić, sjećajući se i svih kustosa koji su u MSU iznjedrili suvremenu scenu ali su ‘zamijenjeni’. Govoreći o krivim vrijednostima nabrojao je i umjetnike koji su izostavljeni; Ljubo Ivančić i Krsto Hegedušić, krivo okrenute radove; ‘Pafama’ Jospipa Seissela, samo jedan Đamonjin rad.
Na nelogičnosti se osvrnula i Janka Vukmir, predsjednica Instituta za suvremenu umjetnost, koja zgradu vidi kao ‘bunker omeđen s tri strane’, koji odražava stav prema publici ali i prema, dobronamjernim zaposlenicima, koji su iz Muzeja otišli zbog loših međuljudskih odnosa, o kojima se govori već deset godina.
U gradnji MSU, koja je koštala 500 milijuna kuna, korišten je jeftin, kratkotrajan materijal
Kao odgovorne za sve nedaće vezane uz Muzej Zvonko Maković je nabrojao vlasnike MSU-a; gradsku upravu, gradonačelnika Milana Bandića, Ured za kulturu na čelu s Duškom Ljuštinom te Davora Jelavića kao glavnog u Uredu za izgradnju grada.
Njih se još čeka da Odboru za kulturu prikažu sve buduće troškove i troškove gradnje Muzeja, kako bi se mogao ponovno na Skupštini razmotriti zahtjev gradonačelnika za dodjelom polovice osnivačkih prava državi. Prijedlog je, naime, na zadnjoj sjednici odbačen, upravo zbog nedostatka tih informacija. Još nije ni objašnjeno kako je ukraden dio rada ‘Okviri’ koji je trebao biti izložen u Muzeju, niti zašto se zgrada gradila odlučili lexanom, materijalom kojemu je trajnost 15 godina.
Osim što je jedini kandidat koji je u showu ‘Hrvatska traži zvijezdu’ uspjela slomiti ironijski štit strogog člana žirija Tonyja Cetinskog i ganuti ga do suza svojim glasovnim sposobnostima, Isabelle Kim Popović zanimljiva je i zbog svoje obitelji.
Kim je, naime, kći Danijela Popovića, pjevača koji se proslavio devedesetih pjesmama ‘Julie’ i ‘Daj obuci tenisice’ i Sanje Bjedov, bivše manekenke koja danas vodi modelling agenciju ‘Best model’. Bučnu rastavu ovog para mediji su dugo pratili, a majka ne skriva činjenicu da nije presretna što je Kim krenula očevim stopama.
– Zbog braka s Danijelom znala sam da postoji opasnost i mogućnost da će mi djeca završiti u showbuissnisu, i ne mogu reći da sam prezadovoljna time što je krenula njegovim stopama. Ne iz ljubomore ili zavisti, nego samo zato što sam roditelj i želim za svoje dijete sigurnost, malo statičniji i manje stresan posao – priča nam Sanja Bjedov koja sa Danijelom ima i sina Sebastijana koji je također u glazbenim vodama.
Sebastijan, koji je više bendovski čovjek, nikada nije bio pobornik reality showova i takvog mainstrim pravca. Njegova je sestra Kim više za te stvari jer je redovito pjevala u zborovima, maturantica je koju uz pjevanje jako zanimaju ekonomija i marketing.
– Uvijek sam kako kokoška pazila na njih kao na svoja jaja i stalno kokodakala. Znam da je to njima dosadno, al’ majka sam i brinem se. Kim ima moju potpunu podršku i jako mi je drago što će steći to dragocjeno iskustvo rada s odličnim glazbenicima, ljudima koji znaju slušati i prepoznati dobar glas, jer taj posao rade cijeli život – objašnjava nam Sanja dodavši da treba samo znati stajati objema nogama na zemlji.
– Showbizz je dio moga života već dugo, i znam da takav kruh nije lak. Ovisiš o tisuću ljudi i situacija, a to je stresno i neizvjesno. Moj joj je savijet da ne gubi tlo pod nogama jer to je lako u ovom poslu – dodaje zabrinuta majka.
Ledena dvorana Doma sportova ne pamti ovoliku navalu navijača još od vremena tadašnjeg Zagreb Badela koji je rušio sve rekorde posjećenosti. Prema nekim procjenama okupilo se oko 8 tisuća ljudi. U krcatoj dvorani Medvjedi su pobijedili najbolju momčad lige Graz 99erse s 5-2 i plasirali se u polufinale gdje ih očekuje bolji iz dvoboja Red Bull Salzburg – KAC Klagenfurt. Dva su gola za Medvjede zabili Guidarelli i Ouellette, a jedan Macaulay.
Uoči utakmice, u zraku se mogao namirisati naboj i očekivanja brojnih navijača koji su se slijevali prema Ledenoj dvorani. Za utakmicu koja je već danima rasprodana, tražila se karta više, a samo su najsretniji mogli svjedočiti ovom povijesnom trenutku.
Na početku sezone čelnici Medveščaka naglašavali su kako će i samo ulazak u doigravanje biti uspjeh, no Medvjedi su u svojoj prvoj sezoni već ušli u polufinale, što je malo tko očekivao.
Na tribinama se moglo vidjeti djecu od 4,5 godina pa sve do umirovljenika i svi su zajedno bodrili Medveščak, no pohvale zaslužuju i dečki iz Sektora B koji su cijelu utakmicu dizali Ledenu na noge i zdušno bodrili naše hokejaše.
Zbog navale navijača ponestalo pive
Nikada na jednoj utakmici Medveščaka nije bilo ovoliko ljudi. Organizatori su se potrudili i osigurali dodatna mjesta uz teren, no izgleda kako su predvidjeli jednu sitnicu.
– Nema više pive! – vikali su mladići na jednom štandu nakon što su po završetku druge trećine htjeli malo osvježiti svoja grla za daljnjih 20 minuta gromoglasnog navijanja.
No i bez pivskog osvježenja, navijalo se kao da Medvjedi igraju finale NHL-a, a vjerujemo kako će se do polufinala organizatori pobrinuti i za one najžednije.
Ivo Čović nedavno je USKOK-u prijavio dvoje Bandićevih članova Uprave Zagrebačkog holdinga, Ivana Tolića i Lidiju Tomić, sa optužbom da su zlouporabili položaj i ovlasti kada su bez njegovog dopuštenja potpisali cesiju na jedan ugovor.
Riječ je o projektu izgradnje podzemne garaže za bolnicu Sveti Duh za koji je još bivši šef Holdinga Slobodan Ljubičić dao jamstva vrijedna pet milijna kuna. Kako je Čović, nakon što je preuzeo Holding, odbio arhitektonskom uredu, koji je izradio projekt, platiti pet milijuna kuna, Tomić i Tolić su napravili cesiju kojom su tu obvezu prebacili na Grad Zagreb.
Bandić je odmah po stupanju na snagu te cesije isplatio novac i tako pokrio dugovanja bolnice prema arhitektima. Iako, Tomić i Tolić kao članovi Uprave imaju pravo potpisati ugovore do pet milijuna kuna, Čović, bijesan jer su ga izigrali, odlučio je reairati kaznenom prijavom koju je podnio osobno ravnatelju USKOK-a Cvitanu.
Ivanu Toliću je za tu kaznenu prijavu USKOK-u, kako donajemo Čović rekao osobno na ručku na kojem su bila njih dvojica.
Zanimljivo, visoki dužnosnici zagrebačkog SDP-a, u potpunosti odani Milanovićevoj struji, Čovićev potez su iskritizirali kao ishitren i nesmotren. Naime, njegovu prijavu smatraju irelevantnom i u potpunosti neutemeljenom.
Unatoč tome, prijavljeni Bandićevi članovi Uprave nisu ostali duzni Čoviću. Lidija Tomić i Ivan Tolić zajedno sa ravnateljom Svetog Duha Mladenom Bušićem prijavili su pak Čovića DORH-u sa optužbom da je dugovlačenjem i odbijanjem plaćanja ranije dogovrenih obveza Holdinga prema arhitektima doveo kompletno poslovanje bolnice na rub nelikvidnosti.
Štoviše, nakon što je postalo očito da Čović neće platiti arhitekte pojavila se opasnost od ovrhe na imovinom bolnice.
Novi moment ukazao je na kompletni apsurd spomenute situacije. Naime, kako doznajemo, prijava pobunjenih članova Uprave i ravnatelja bolnice puno je opasnija za Čovića, nego prijava šefa Holdinga protiv Bandićevih ljudi. Čović bi se, naime, mogao sada naći u problemima odgovarajući na pitanje zašto nije ispostovao ranije potpisani ugovor.
Do zaključenja ovog teksta nismo uspjeli dobiti suvisao odgovor u Holdingu, dok su Bandićevi članovi Uprave Tomić i Tolić odbili, kako kazu, preko medija razgovarati sa predsjednikom Uprave. Lidija Tomić je pritom dodala kako je njoj to sve tužno i jadno.
Bliski suradnici pobunjenog dvojca kažu kako je Čović imao obvezu platiti arhitekte te da mu je ravnatelj bolnice nekoliko puta nosio dokumente na potpis što je ovaj odbijao potpisati.
– Postojala je evidentna opasnost da zaposlenici bolnice ne dobiju plaću sto je iziskivalo hitno djelovanje. Kako je Čović tromo filozofirao hoće li platiti ili ne, članovi Uprave Tolić i Tomić iskoristili su svoje ovlasti i potpisali cesiju bez Čovića – rekao je nas kontakt iz Bandićevog kruga ljudi.
