Autor: Kostadinka Velkovska 7/7/2012 9:35
Još se nismo navikli da nam političari rade o glavi, kad evo, gradske vrane počele su nam kopati oči. Na ulicama našeg grada svašta se događa. Otimaju nam torbice, izvlače novčanike iz džepova, skidaju nakit, fizički napadaju maloljetnike zbog mobitela i siće od novca. Sigurnost na ulici je na nuli, jedino je do sada zrak bio bezopasan. Kad evo ti ga na! Zračni napad i to od velikih crnih vrana, nije šala! Mislili smo da se to samo događa u filmovima, međutim u Zagrebu je to stvarnost. Gradske vrane ozbiljno napadaju prolaznike, za sada još nikom nisu iskopale oči, ali građani se vrlo teško bore s njima. Ima ih puno, ljute su jer im navodno iz gnijezda ispadaju mlade, pa braneći svoje, napadaju koga stignu. Ljudi strahuju, paničare pogotovo na Vrbanima gdje se i događaju scene kao iz filma ”Ptice”. Još nam je samo to falilo uz dosadašnju najezdu em štakora, em miševa, em zmija, em komaraca i Bog zna čega još! E, jadni li smo!!!
Nakon gotovo 14 godina vladavine iste ekipe u HNS-u, konačno je riješena križaljka i HNS je dobio novo vodstvo. Novi predsjednik HNS-a je Davor Šuker, koji je obećao nultu toleranciju prema huliganima, klađenju i svemu onome što je podijelilo nogometnu javnost u Hrvatskoj. Čestitke novom predsjedniku i svaka potpora poboljšanju najvažnije sporedne stvari u Hrvata. Sretno Davore!
Ljetni popusti na svakom čošku. Nude se popusti i do 80 posto svega i svačega od banana do depilacije. Ako sad tu ne uhvatimo nešto za sebe, nismo ljudi. Prilika je da nešto i uštedimo od onoga što nemamo. To se zove umijeće!
S jedne strane popusti, a s druge poskupljenja. Osjećam se kao hodaćica po žici sa suncobranom. Jedva držim ravnotežu i ne znam koliko ću dugo. Pad mi je neminovan kad tad, možda već sutra!?
Oni koji nisu još na godišnjem odmoru, dobrano se potrude na putu do posla. Radovi su u punom jeku kao svakog ljeta. Više se susrećemo sa bagerima, kamionima, lopatama, rupama, rampama, znakovima za zaobilaženje nego sa sobom. Za to treba puno strpljenja i dobre živce. Ali kad iz rashlađenog tramvaja pogledamo radnike sa lopatama u rukama na +40, suosjećamo s njima a mi se dobro osjećamo. Bit će lijepo kad sve bude gotovo, a do tada ćemo i mi i oni zaboraviti te muke.
Sindikalna borba je teška, ljuta i gorka. Traje li traje! Jedino ne razumijem tko s kim i u čije ime pregovara, jer imam osjećaj da nisu jedinstveni, kao da nemaju iste zahtjeve, a imaju. Pa o čemu se radi?
Upisi u srednjim školama su u ovom roku završeni. Tko je bio vrijedan tijekom godine taj se uspio upisati tamo gdje je htio, a ostali muku muče, neki čak i čekaju jesenski upis. Svima ipak preporučam ljetni odmor, jer kako god bilo sve ih čeka naporna jesen. Znam da je roditeljima teško, ali vjerujte mi, ni djeci nije lakše pa ih zato, kakvi god bili, nagradite nečim što ih veseli. Vjerujte, isplatit će se vama i njima! Ipak, kažu na mladima svijet ostaje, ako stariji donesu tu odluku!
A ove vrućine koje nas muče svakodnevno, moramo podnositi, nema druge. Čekamo kišu ko ozebli sunce, ali nema je i nema. Valjda će nas bar nakratko osvježiti, kako nam metereolozi najavljuju. Tko čeka taj dočeka, tko kuca njemu se otvori, tko se čuva taj se sačuva…
Dragi moji sugrađani, ako idete na more naoružajte se strpljenjem do odredišta, a kad stignete uživajte, jer tko zna kakva nas jesen čeka!
