Autor:: Silvije Degen 12/29/2010 15:06
Kada nekome zaželimo sreću u novoj godini onda obično zaboravljamo kakve smo sreće bili u prošloj godini. Uz ono, želim ti sreću i zdravlje, ne smijemo zaboraviti da bi svakom čovjeku trebali zaželjeti sreću prema njegovim shvaćanjima.
Mislim da nema smrtnika koji bi bio potpuno sretan, no, ako netko misli da je sreća u bogatstvu i zdravlju, i to je relativno. Naprimjer na „Titaniku“ su bili svi bogati, zdravi, lijepi i mladi, ali eto, nisu imali sreću.
Čitajući današnje novine i pišući ovaj tekst požalio sam se mojem prijatelju Ivici Lovrekoviću kazavši mu da sam strašno uzrujan. On mi je kao i uvijek duhovito i šarmantno odgovorio: „Nemoj biti uz rujan budi uz prosinac!“.
Nekima smo uspjeli čestitati Božić, a sada na mobitelima očekujemo glupe poruke besmislenih želja, iako znamo da je nova godina gotovo uvijek „genetski slična staroj i pati od nasljednih bolesti“.
Na dan 27.12.1875. godine Zagrepčanin i akademik Spiridon Brusini zajedno s ostalima osniva Hrvatsko prirodoslovno društvo, a ubrzo je 1903. godine na Gornjem Gradu (Popovom tornju) otvorena i Zvjezdarnica, s teleskopskim pogledom u svemir pa je tu zapravo počeo prvi zagrebački „Ples sa zvijezdama“.
Jedan asteroid prozvan je „Croatia“, a sada neki astrolozi predviđaju da će 2024. godine jedan takav meteorit krenuti prema zemlji i ugroziti kuglu zemaljsku. Inače Nova godina podsjeća me na očev, kćerin i moj imendan. Svi smo Silveki.
Prošlu godinu ćemo oprostiti sve grijehe jer znamo da je opraštanje ono koje ne mijenja prošlost ali uvećava budućnost.
Zagreb je doživio mnoge ratove, potrese, velike požare i gotovo svakih pedeset godina doživljava navalu ruralnog mentaliteta koji se nakon određenog vremena uklopi u stare zagrebačke tradicije. Poslije svakog rata živimo s ljudima primitivcima koje svakodnevno primjećujemo u Zagrebu, jer primitivci nisu seljaci, kako neki misle, već oni koji su opanak zamijenili cipelom, a misle da je čizma.
Primjećuješ ih kada idu zubaru i izvade zub, ali ih opće ne primjećuješ kada su u bolnici učinili lobotomiju.
Primijetio sam da su Zagrepčani zaista znali zabavljati, a optimizam Zagrepčana ima korijenje u trajnoj dobroti. Mnogi Zagrepčani zaboravljaju da je kroz Zagreb još 1906. godine projurio poznati Buffalo Bill. Nije istina došao u klub Saloon, ali su već i tada Zagrepčani upoznali plesačicu i veliku zvijezdu Josephina Becker koja je gotovo gola plesala u hotelu Esplanada (prozvali su je „Pepica Bekerica“).
Kao što rekoh, početak siječnja i veljače bilo je za Zagrepčane razdoblje velikih zabava i balova, dok su siromašni čekali maškare u kojima su jedino mogli ismijati one koji su na vlasti. Danas imamo maskirane „kleptokrate“ tj. osobe koje kradu u prisustvu vlasti. Zagrepčanima ne nedostaje humor jer si ga svatko može priuštiti samo ukoliko je duhovno slobodan. Budale ne razumiju humor, a humor je navika koja spada u vrhunsku demokraciju u društvu.
Na Jelačićevom placu će biti kao i uvijek pučko opuštanje s klizalištem, kobasicama i glazbom.
U Klubu Zagrepčana u Cesarčevoj, kao i uvijek, a naročito unatrag zadnjih trideset godina, članovi Kluba ugostit će svoje najbliže prijatelje.
U Zagrebu gotovo svi govore o velikom uspjehu hrvatskog rukometa i proslavi 80 godina igranja rukometa i 60 godina Hrvatskog rukometnog saveza.
Šteta da se ne možemo pohvaliti s ničim drugim, no, sport u ovakvoj maloj zemlji kao što je Hrvatska, govori o tome da je načelo „kruha i igara“ prebrisalo određena sjećanja prošlih neuspješnih godina. Činjenica je da je rukomet prvi u Europi 1898. godine osmislio Danac Helgar Nilson, dok su Nijemci 1938. godine organizirali prvo svjetsko prvenstvo, a tada se nije ni sanjalo da će Hrvati postati svjetski olimpijski prvaci.
Sjećam se da sam u svojim 20-tim godinama igrao veliki rukomet na Dinamovom stadionu, da bi se kasnije počeo igrati mali rukomet, dvoranski rukomet, kako su ga nazivali Nijemci. Zahvaljujući g. Suligoju, profesoru gimnastike, počela se 1930. godine stvarati još baza rukometaša, no, svi zaboravljaju da je ustvari prva rukometna utakmica odigrana poslije I. svjetskog rata i to u Osijeku, dakle, mali rukomet, a odigrale su ga upravo žene. Te igračice ustvari su pred 90 godina otvorile eru malog rukometa, a tada se nazivao „hazena“. Prva takva rukometna utakmica odigrana je u Zagrebu 1924. godine, da bi na kraju iste te godine hazenašice osvojile naslov prvaka svijeta u Londonu. Tada je najbolja igračica bila gđa Pavičić, da bi njezin sin Zrik Pavičić nastavio njezinu karijeru zajedno sa velikanima rukometa kao što su Rudolf Carek pa sve do današnjeg Ivana Balića.
Interesantno je da je Zlatko Šimenc igrao mali rukomet i vaterpolo, i u oba sporta bio reprezentativac.
Prema tome, i rukomet i vaterpolo su ponos Zagrepčana.
Vjerujem u budućnost pa kad vam zaželim sreću u novoj godini mislim da trebamo zaželjeti sve manje i manje, da bismo mogli izdržati.
