Autor: 12/6/2010 12:44
Dok USKOK istražuje slučaj malverzacija oko GUP-a što smo iscrpno izvještavali, već dulje vrijeme kiseli se istraga DORH-a i USKOK-a oko namještanja natječaja za izradu i postavljanje 600 nadstrešnica.
Nedavno su, nekoliko desetaka kilometara dalje, u Svetoj Nedelji postavljene dvije nove nadstrešnice na autobusnim stanicama. Cijena tog projekta, odgovorili su nam u tamošnjoj Gradskoj upravi bila je 50 000 kuna, odnosno 25 000 po nadstrešnici. U Svetoj Nedelji radove je iz izvela riječka tvrtka koja je specijalizirana upravo za te poslove.
Postavljeno tek 354 nadstrešnice od 600 naručenih
Obzirom da je od 600 naručenih nadstrešnica u Zagrebu postavljeno tek 354, a da su naplaćene kao da ih je napravljeno 600, cijena jedne nadstrešnice u Zagrebu bila je oko 100 tisuća kuna.
Bez obzira na dimenzije nadstrešnica, još jednom smo svjedoci činjenice da su zagrebačke nadstrešnice bile preplaćene.
Podsjetimo u ljeto 2009. je Poglavarstvo s gradonačelnikom Milanom Bandićem na čelu raspisao javni natječaj za izgradnju 600 nadstrešnica.
Na natječaju, vrijednom 8,15 milijuna kuna, za izvođenje temelja pobijedila tvrtka Gramont. Dok je izradu nadstrešnica i njihovu montažu dobio TŽV Gredelj koji je bio i jedini natjecatelj. Konkurencija je iz igre izbačena uvjetom prema kojem je kandidat u godinu dana morao imati s Gradom realiziran preko 50 milijuna kuna posla nabave urbane opreme. Gredelju je kao urbana oprema priznata nabava tramvaja.
Gredelj je u natječaju naveo cijenu od 35.991.900 kuna za izradu i montažu svih 600 komada što je malo manje od 60000 kuna po komadu. No prosječna isporučen cijena vitrine zapravo je veća jer u konačnici nije izrađeno svih 600 već 354 nadstrešnice. Tako ispada da su Zagrepčani izradu i ugradnju jedna nadstrešnice u prosjeku platili vrtoglavih 101 672 kune.
Nužno je napomenuti da je cijena napravljena kao da je svih 600 nadstrešnica velikih dimenzija iako je u stvarnosti naručeno tek 100 komada te veličine, najviše naručenih nadstrešnica, njih 300, je bilo srednje veličine, a 200 su male.
Jeftinijim materijalom izvučeno oko milijuna eura
No, tada kreće sumnjiva promjena korištenog materijala. Nakon što je potpisan ugovor, Grad pristaje promijeniti stavku prema kojoj su se nadstrešnice morale raditi od kvalitetnijeg i skupljeg inoksa ASI 316. Umjesto njega dopušteno je korištenje jeftinijeg inoksa ASI 304.
Sve to je dogovoreno aneksom ugovora, no nije smanjena cifra za oko osam milijuna kuna kolika je razlika korištenja jeftinijeg materijala. Umjesto toga Gredelj se obvezao da će izraditi 147 CL vitrina na koje se stavljaju reklame.
No cijena tih 147 vitrina nije jednaka uštedi koja je nastala korištenjem jeftinijeg inoksa, te se procjenjuje da je na taj način izvučeno oko 7,5 milijuna kuna.
Umjesto dogovorenih 147 vitrina je isporučeno samo njih 62.
Cijena tih vitrina i dalje je precijenjena. Na tržištu jedna CL vitrina vrhunske kvalitete košta oko 8500 kuna, dok je Gredelj svoju naplatio malo manje od 55.000 kuna. Da je Grad na tržištu kupio te 62 vitrine po 8500 kuna ukupna cijena bila bi oko pola milijuna kuna.
Gredelj posao prepustio Šelendiću
Zanimljivo da, iako je Gredelj dobio na natječaju i potpisao ugovor za izradu nadstrešnica ta tvrtka nije ništa izradila. Premda nije verificirao kooperanta za posao izrade nadstrešnica zapravo ih je napravio Željko Šelendić. Ovaj obrtnik kućni je prijatelj gradonačelnika Bandića što su obojica nekoliko puta javno potvrdili.
Poseban priča je izvođenje temelja na kojima, procjenjuje se, izvučeno oko šest milijuna kuna. Kako bi osigurali da se na javni natječaj ne jave nepoželjne tvrtke višestruko je uvećana količina potrebnih radova. Također je navedeno kako će svi radovi morati biti izvršeni u roku od dva mjeseca iako su se na kraju radili preko godinu dana. Na ovaj način su od javljanja na natječaj odvratili mnoge konkurente.
Iako ugovoreno 600 temelja izvedeno tek 285
Posao je dobila tvrtka Gramon čiji je vlasnik Petko Gavrilović, još jedan od Bandićevih prijatelja. Gramont je s Gradom potpisao ugovor za izradu 600 temelja, a u konačnoj ovjerenoj situaciji stoji kako je izvedeno njih 285. Naravno ugovor nije smanjen za razliku već su jednostavno napuhana troškovi.
Najočitiji primjeri toga su izrađivanje trakastih temelja što je naplaćeno 1 024 033,50 kuna. U troškovniku stoji da je prosjeku za svaku stanicu potrošeno malo više od četiri kubika betona MB 25. U troškovniku za te radove navedeno je kako kubik tih temelja košta 870 kuna, a cijena kubika navedenog betona nigdje ne prelazi 400 kuna.
Čišćenje gradilišta koštalo 120 kuna po satu
Posebna stavka u troškovniku nepredviđenim radovima je čišćenje gradilišta nakon završenih radova. Po troškovniku ispada da je riječ o vrlo zahtjevnom i dugom poslu jer je za to izdvojeno 342 000 kuna. U troškovniku je navedeno kako sat čišćenja gradilišta košta vrtoglavih 120 kuna, a da je u prosjeku potrebno 10,5 sati da se očisti jedna stanica!?!
Kako doznajemo ovaj slučaj istražuje DORH jer ponuđači koji nisu dobili posao su podnijeli kaznene prijave. U kojoj je fazi istraga nije poznato.
