Trećina mladih markira zbog kave s prijateljima

Autor: S.S. 11/27/2013 10:03

Među najkreativnije trenutke u našim životima sigurno se ubraja smišljanje izgovora za izostanak s nastave. Zbog čega školarci i mladi najviše markiraju, istražio je portal EduCentar na više od 300 ispitanika tijekom studenog.

Nedostatak motivacije za sudjelovanja na nastavi najčešće proizlazi iz nedostatka zanimljivog sadržaja ili predavanja, stoga čak 36 posto priznaje da radije ode na kavu s prijateljima nego odsluša predavanje. ‘Kartala se bela’ i ‘Fizika je uvijek bila dosadna’ komentari su ispitanika koji otkrivaju zašto su ‘zaradili’ neopravdani sat.

Drugi najčešći razlog nedolaska na predavanje je strah od ispita – 22 posto ispitanika navodi da markiraju jer se nisu pripremili za ispit.

– Lakše je markirati nego kasnije ispravljati jedinicu – objašnjava jedan od ispitanika.

Nepripremljenost za usmeno odgovaranje kao razlog markiranja navodi 16 posto ispitanika. Ispitanici komentiraju da ‘im se nisu dale slušati prodike profesora’, ali i da su imali ‘profesora koji je previše tražio, dok im nije prenosio ništa znanja’. Profesor i njihov način predavanja izlika su za markiranje 13 posto ispitanika.

– Znala sam da neću propustiti ništa bitno. Ionako sam učila iz knjige, a ne iz bilješki s predavanja – objašnjava jedna ispitanica, a drugi ispitanik se nadovezuje komentarom da su predavanja bila ‘neučinkovita pa nije imalo smisla ići na njih’.

Čak 10 posto ispitanika priznaje da su si dali ‘oduška’ i markirali jer nije bilo sankcija pa se nisu osjećali obveznima doći na predavanje, dok ih 3 posto navodi da jednostavno nisu voljeli predmet koji su odlučili markirati.

Sudeći prema odgovorima sudionika ankete, navedeni razlozi markiranja mogu se podijeliti u dvije skupine: nezainteresiranost za predavanja ili vlastita nepripremljenost.

Iako markiranje nije praksa koju treba podržavati, vjerojatno svaki student i učenik dođe barem jednom ‘u napast’ doživjeti to iskustvo. No kada je glavni razlog odlazak na kavu s prijateljima, postavlja se pitanje koliko je nekome stalo do vlastitog obrazovanja i bolje budućnosti, i mijenja li se obrazovni sustav dovoljno brzo.