Zagreb nije bil samo grad, nego i način života. A taj se način života najbolje čul u govoru starih purgera – u kajkavskim izrazima pomiješanima s njemačkim i mađarskim riječima, koji su gradu davali poseban štih. Taj se govor razvijal stoljećima u starim gradskim četvrtima poput Gornji grad i Kaptol, gdje se živjelo sporije, susjedski i – kak bi se reklo – po starinski.
Danas mnoge od tih riječi pomalo odlaze u zaborav, ali u njima i dalje živi duh nekadašnjeg Zagreba.
Špancir – gradska šetnja bez žurbe
Jedna od najljepših purgerskih riječi svakako je špancir. To nije bila obična šetnja, nego lagano hodanje gradom, najčešće nedjeljom poslije ručka.
„Idemo malo na špancir“ značilo je proći centrom, pozdraviti poznate, stati na razgovor i pokazati novi šešir ili kaput. Riječ dolazi od njemačkog spazieren, a u Zagrebu je dobila svoju toplinu i ležernost.
Cug – vlak koji povezuje svijet
Kad bi netko rekao: „Idem s cugom do Karlovca“, svima je bilo jasno da ide vlakom. Riječ cug dolazi od njemačkog Zug, a u starom Zagrebu bila je posve uobičajena.
Zanimljivo je da se danas „cug“ često koristi i za gutljaj pića, ali pravi purger prvo bi pomislil na vlak koji polazi s Glavnog kolodvora.
Špeceraj – mala kvartovska trgovina
„Skokni do špeceraja po cuker i kruh“ – govorile su bake.
Špeceraj je bila mala trgovina u kvartu, mjesto gdje se kupovalo osnovno i gdje su se vodili kratki, ali važni razgovori. Naziv potječe od njemačke riječi Speise (hrana), a špeceraj je bil više od dućana – bil je dio susjedstva.
Ficlek – mali, ali sladak komad
Ako vam je baka ponudila „samo mali ficlek kolača“, znali ste da je to zapravo velikodušan komad.
Ficlek znači mali dio nečega – komadić kruha, kolača ili tkanine. Riječ je i danas simpatična, ali se sve rjeđe čuje među mlađima.
Ceker i plac – srce svakodnevice
Bez cekera se nije išlo na plac. Ceker je bila pletena torba za kupovinu, a plac – tržnica. Najpoznatiji zagrebački plac je Dolac, gdje su kumice prodavale sir i vrhnje, domaće povrće i cvijeće.
Plac nije bil samo mjesto kupovine, nego i mjesto susreta, tračeva i dogovora.
Laufati – juriti po hiži
Od njemačkog laufen dolazi riječ laufati, što znači trčati ili juriti.
„Nemoj laufati po hiži!“ bila je česta opomena mamâ dok su djeca jurila stanom.
Jezik kao ogledalo grada
Stare purgerske riječi nose u sebi povijest Zagreba – vrijeme kad je grad bio pod snažnim utjecajem Austro-Ugarske Monarhije, kad su se jezici miješali, a kultura oblikovala u svakodnevnim sitnicama.
Iako današnji govor sve više preuzimaju anglizmi i moderni izrazi, purgerske riječi ostaju podsjetnik na jedno drugačije doba – sporije, pristojnije i pomalo romantično.
Jer kak bi pravi purger rekel: grad se menja, ali duša mu ostaje ista.
