Projekt ”Mobilni tim za mentalno zdravlje”

Kada je u srpnju 2024. godine počeo rad Mobilnog tima Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, u Zagrebu je započet jedan od najznačajnijih pomaka u organizaciji zaštite mentalnog zdravlja na primarnoj razini. Tijekom prve godine, projekt se pokazao kao vrijedan instrument u probijanju barijera – fizičkih, socijalnih i psiholoških – koje sprječavaju neke od najslabije zaštićenih građana da dobiju potrebnu stručnu pomoć u pravo vrijeme.

Mobilni tim čine specijalist psihijatrije, psiholog i medicinska sestra prvostupnica. Usluge su namijenjene prvenstveno osobama koje iz različitih razloga ne mogu samostalno doći u zdravstvenu ustanovu: starijim osobama, osobama s demencijom, kroničnim bolestima, invaliditetom, slabijim pokretljivosti, ali i rodiljama s problemom ovisnosti, neformalnim njegovateljima, te vulnerabilnim korisnicima kojima je pristup tradicionalnim uslugama otežan. Intervencije su razne: psihijatrijski pregledi uključujući uvođenje ili korekciju terapije, psihološka podrška i savjetovanje, psihosocijalne intervencije u obitelji, podrška njegovateljima, itd. Važno je napomenuti da mobilni tim nije hitna služba – u slučajevima urgentnih stanja i dalje se koristi hitna psihijatrijska služba u bolnici.

 

U prvoj godini rada mobilnog tima (od srpnja 2024.), evidencija pokazuje da je obuhvaćeno 18 korisnika. Iako se radi o malom broju u apsolutnim brojkama, taj broj nosi značaj – četiri važna aspekta:

  1. Pilot‑karakter – projekt je namjerno startao skromno, da bi se testirala organizacija, logistika, model rada i reakcija korisnika.

  2. Raznolikost slučajeva – među korisnicima su bili oni sa slabijom pokretljivošću, kroničnim bolestima, demencijom, neformalnim skrbnicima, osoba s problemima ovisnosti.

  3. Stručne i edukativne aktivnosti – osim direktnih usluga korisnicima, tim je bio angažiran i u promoviranju projekta, edukaciji stručnjaka (hibridni sastanak za 68 stručnjaka pomagača) te prezentacijama na konferencijama te sajmovima.Vidljivost i informiranje javnosti – pripremljeni su medijski materijali, letci, suradnja s domovima zdravlja, objave na stranicama Zavoda i Grada, što je važno za prihvaćanje i prepoznatljivost usluge. NZJZ Andrija Štampar+2Grad Zagreb+2


Prednosti i izazovi u prvoj godini

Prednosti

  • Pristup korisnicima tamo gdje jesu: mobilnost tima omogućava intervencije u kućama korisnika ili u obiteljskom okruženju – smanjuje nelagodu, troškove, logističke prepreke.

  • Rana intervencija i prevencija pogoršanja: time što se stručna pomoć nudi prije nego se stanje komplikira, moguće je smanjiti potrebu za hospitalizacijom ili za intenzivnijom skrbi.

  • Podrška za njegovatelje i obitelji: neformalni skrbnici često su preopterećeni, izolirani, a pružanje podrške i savjetovanja (i emocionalne i praktične) ima velik značaj.

  • Model koji može rasti: pilot‑projekt stvara strukturu, iskustvo i dokaze koji mogu poslužiti za proširenje usluge po Zagrebu, pa i u drugim gradovima.

Izazovi

  • Ograničen kapacitet: jedan tim, s određenim brojem izlazaka, može pomoći samo relativno malom broju korisnika u početku. Broj 18 korisnika u prvoj godini pokazuje da je tempo spor – djelomično zbog administracije, logistike, ograničenih sati, potreba za stručnim procjenama prije izlaska na teren.

  • Resursi: financijski, kadrovski, logistički – mobilni tim zahtijeva vozilo, vrijeme, opremu, koordinaciju između službi; sve to treba stabilno održavati.

  • Preporod paradigme rada: stručnjaci se navikavaju da “onu uslugu” ne pružaju samo u klinikama, ambulantama, nego u community‑settingu; to zahtijeva promjene u organizaciji, rasporedu, načinu procjene i praćenja.

  • Vidljivost i povjerenje među korisnicima: da bi ljudi zaista zatražili uslugu, moraju je poznati, razumjeti kako se uključiti, imati povjerenja; jedan dio populacije je skeptičan prema psihijatriji/psihologiji, ili ne zna da mobilna usluga postoji.


Šire značenje i budućnost

Tko god da gleda dublje, ova prva godina pokazuje da mobilni model ima potencijal da:

  • ublaži socijalne nejednakosti u pristupu zdravlju – osobe s invaliditetom, kroničnim bolestima, demencijom, stariji građani često su marginalizirani u zdravstvenom sustavu; mobilni tim – dolaskom k njima – smanjuje tu marginalizaciju.

  • optimizira korištenje zdravstvenih resursa – time što se sprječava eskalacija problema, hospitalizacije i hitnih slučajeva – što je ne samo humane nego i ekonomski isplativo.

  • posluži kao predložak za širenje – u drugim gradovima, županijama, segmentima (mladi, ovisnosti, demencija, psihički poremećaji) s prilagodbom lokalnim uvjetima.

  • potaknuti promjene u zakonskim, financijskim i stručnim okvirima – da mobilni timovi postanu stalna komponenta zdravstvene zaštite, s osiguranim financiranjem, kadrovima, protokolima.


Zaključak

Godinu dana otkad je uspostavljen Mobilni tim u Zagrebu možemo smatrati uspješnom pilot‑fazom: ne zbog velikog broja korisnika, nego zbog pokretanja procesa – uspostave strukture, testiranja modela, uključivanja ključnih aktera, osvještavanja javnosti. Ovo je sjajan početak, no odavde se očekuje da se:

  • postavi trend širenja i povećanja kapaciteta (više timova, veći broj intervencija),

  • ojača suradnja između zdravstvenih, socijalnih i lokalnih ustanova,

  • uvede sustavno prikupljanje i analiza podataka (kvaliteta života korisnika, zadovoljstvo, smanjenje hospitalizacija, štednja resursa),

  • identificiraju i uklone prepreke (administrativne, logističke, financijske, informacijske).

Ako se projekt nastavi i razvija uz stalnu podršku – financijsku, institucionalnu i društvenu – mobilni tim može postati ključni stup Hrvatske u zaštiti mentalnog zdravlja u zajednici. Jer pravo na mentalno zdravlje nije samo pravo na liječenje kad dođe do krize, već i pravo na pomoć tamo i onda kada je teško doći do nje.

Prijašnji članakGodinu dana projekta ”Mobilni tim za mentalno zdravlje”
Slijedeći članakLjeto uz Društvo sportske rekreacije ”Sport za sve”