Obožavao je Zagreb u kojem je jedino htio živjeti

Autor: Sanjin Španović 6/2/2010 23:16

Joško Martinović, novinar, voditelj i urednik HRT-a, prvi ratni reporter koji je ušao u Knin, preminuo je u bolnici Rebro nakon duge i teške bolesti u 47. godini.

Prije četiri godine dijagnosticiran mu je melanom koji se kasnije proširio po cijelom tijelu. Njegovi kolege na Prisavlju iznenađeni su smrću kolege o kojem su svi uvijek imali samo riječi hvale, i na poslovnom, ali i na privatnom, ljudskom planu.

– Ovo je vijest koja je potresla HRT i njegov odlazak velik je gubitak za našu kuću – rekao je Danko Družijanić, glasnogovornik HRT-a.

Joško Martinović rodio se u Zagrebu, prvog dana jeseni 1963. godine. Odmah nakon rođenja odselio se s roditeljima u Metković, da bi se prije škole svi vratili u Zagreb. A u Zagrebu iznenađenje – snijeg! Joško ga u Metkoviću u sedam godina nikad nije vidio.

Volio se voziti biciklom po cijelom gradu

-.--.-Kratko je boravio kod bake na Šalati, a onda se doselio u Sopot. U jednom intervju prisjetio se svojih pustolovina u tom kvartu koji je dok je on odrastao bio naselje u gradnji.

– Uzimali smo s gradilišta crvene električne kabele i mlatili se njima. Kad bi nam to dojadilo, krišom bismo uzimali ploče stiropora, koje su bile naše splavi kojima smo se otisnuli niz obližnju baru. Sa splavi smo gledali žabe i zmijice i zamišljali da putujemo daleko. Predmet naših interesa bili su i povrtnjaci, voćnjaci i štale. Uvijek se moglo nešto novo vidjeti, ubrati voćku, provozati traktorom. Voljeli smo se voziti biciklom po cijelom gradu, a najradije do Otoka, naselja koje je dijelom i danas zadržalo seoski izgled, pa stanovnici znaju reći da su sad poluotok. Sve u svemu, djetinjstvo je bilo prelijepo – rekao je jednom prilikom Martinović za dvotjednik Zagreb.hr.

Sanjao je da vrati metež i golubove na Kvartić

Ljutile su ga cijene parkiranja, govorio je kako je parkirališnih mjesta premalo. Sanjao je da može sagraditi Dinamov stadion prema staroj matrici, da može oživiti Kvaternikov trg i na njega vratiti metež, golubove, prosjake i kumice.

No, najveća želja bila mu je promjeniti svijest ljudi.

– Ljudi ne smiju misliti da je vani sve bolje. Obišao sam pola svijeta i zaključio da nigdje ne bih želio živjeti, osim tu. Sve europske metropole imaju slične ili veće probleme s parkiranjem, odlaganjem otpada, gradnjom. Zagrebu ne treba puno pa da možemo reći: evo, sve štima – rekao je tom prilikom.

R.I.P. Joško Martinović.