Autor: 8/11/2010 14:09
– Gledao sam na nebu čelične ptice u selu gdje sam rođen. Sakrio sam se ispod jednog mosta i gledao zračni boj. Sam sam sebi tada rekao: Trifke, jednom ćeš savladati te čelične ptice – kazao nam je Svetomir Trifunović, 78-godišnjak, koji je još uvijek aktivni pilot i to najnagrađivaniji u Hrvatskoj, a možda i u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Njegov životni put odmalena je bio usmjeren prema zrakoplovstvu, počevši od školovanja na Saveznoj pilotskoj školi, a potom i usavršavanja na pilotskoj akademiji u Mostaru gdje je postao lovac, odnosno pilot lovačkih aviona.
– Od nas tristo u klasi treći sam samostalno poletio, dok sam lovačke avione poletio prvi u klasi. Nikad neću zaboraviti svoj prvi let. I sad kao profesor najsretniji sam kad netko od mojih učenika poleti, kad mu dam krila. Školovao sam na stotine pilota i s ponosom mogu reći da nitko od mojih učenika nije poginuo – ističe Trifunović. Iako je mnogima pomogao da polete, priznaje, svog sina Želimira, vrhunskog pilota i višestrukog svjetskog prvaka u preciznom slijetanju, podosta je ‘štopao’. Naime, kako kaže Svetomir Trifunović, iako je to bilo nepravedno, htio je da mu sin bude psihički zreo prije nego se odluči za karijeru pilota.
‘Mogao sam izgubiti glavu, ali nisam paničario’
-Zanimljivo je to kako čovjek drugima možda više pomaže, a svoje dijete koči. Rano sam izgubio suprugu, dok su djeca još bila mala i nikada se nakon toga nisam više ženio. Danas su moja djeca oboje vrlo uspješni. Sin je inženjer zračnog prometa i kontrolor letenja i po mom mišljenju jedan od najboljih hrvatskih pilota, dok je kćer vrlo uspješna autorica knjiga za djecu – s ponosom ističe legenda hrvatskog zrakoplovstva. I dok je djecu, po vlastitom priznanju malo kočio, s druge strane je sam nerijetko nosio glavu u torbi ne bi li postigao vrhunske rezultate, kao i popularizirao zrakoplovstvo u javnosti.
– U životu sam se tri puta našao u situaciji gdje sam mogao izgubiti živu glavu. Ali niti jednom nisam dopustio mjesto panici, nego sam sam sebe bodrio. To je najvažnija stvar kad ste u zraku i nađete se u neprilici. Morate paziti na brzinu zrakoplova i vjerovati da će sve biti u redu, biti sigurni u sebe i u ono što radite – rekao je Trifunović. Uz najsjajnija odličja sa svjetskih natjecanja, Trifunović je u Zagreb donosio i brojne ideje kako od Lučkog napraviti mjesto gdje će rado svraćati svi uzrasti.
– Osobno sam prije tri godine napravio studiju u kojoj sam dao garanciju kako u Zagreb, točnije na Lučko možemo dovesti dva svjetska prvenstva na kojima bi, siguran sam, zlato osvojili moj sin i pilot Predrag Crnko. Studija je obuhvatila sve vezano za ta natjecanja, od betoniranja piste do izgradnje hotela, no nažalost nitko na nju nije reagirao. Kada bi počeli na Lučkom raditi natjecanja, bilo bi to čisto komercijalno letenje. Sve bi se plaćalo iz kotizacije. Onaj pilot koji bi s Novog Zelanda došao na natjecanje donio bi svoj avion, tu bi tankirao gorivo, tu bi jeo i spavao, plaćao trening. Naravno, tu je zarada i od ulaznica za tako važan događaj i mislim da bi od svega toga lijepo zaradili. No, nažalost to se još nije dogodilo iako ja sanjam o tome da Lučko postane izletište za cijelu obitelj – priznaje Trifunović.
‘Glavu gore! Vidimo se na aeromitingu’
Dodao je kako vjeruje da će proslava stote godišnjice zrakoplovstva mnogima pokazati ljepotu u tom sportu i da će nakon zagrebačkog aeromitinga letenje, jedriličarstvo, padobranstvo i paraglajding imati na tisuće novih obožavatelja.
– Pozivam sve da dođu 28. kolovoza na Lučko i da povedu svoju djecu i s njima provedu dan u prirodi gledajući najbolje od najboljih hrvatskih zrakoplovaca kako čine ono za što su rođeni. Glavu gore! Dođite i proslavite s nama ovaj prekrasni jubilej – za kraj je rekao Trifunović i dodao kako bi mu bila neopisiva čast kada bi se Aeroklub odlučio da upravo on bude pilot koji će na aeromitingu poletjeti Penkalinim zrakoplovom, na kojem već godinu i pol dana vrijedno radi modelar Marijan Ivanček.
