

Glazbena kuća, udruga za promicanje glazbene i tehničke kulture, okuplja sve veći broj članova koji u njezinim prostorima imaju priliku učiti svirati instrumente, održavati probe, stvarati i snimati autorsku glazbu te je predstavljati publici u intimnom dvorišnom ambijentu. Uz profesionalno osoblje i prijateljsku atmosferu, članovi ističu posebnu pozitivnu energiju koja ispunjava prostor. Udruga je ujedno i pokretač manifestacije “Ljeto na Zagrebačkom velesajmu”, čija je misija obogatiti ponudu grada Zagreba kroz glazbene i umjetničke programe, sajmove, radionice, sportske igre i projekcije. Posebnost festivala leži u njegovoj lokaciji – u Novom Zagrebu – čime se pridonosi decentralizaciji kulturnih sadržaja u metropoli. Vizija manifestacije jest postati prepoznata kao jedinstvena kulturna platforma koja u Novom Zagrebu potiče amaterizam, digitalnu i zelenu kulturu, zdrave životne stilove te glazbenu toleranciju.
U samom srcu grada djeluje Glazbena kuća, udruga posvećena promicanju glazbene i tehničke kulture. Ova jedinstvena zajednica okuplja zaljubljenike u glazbu svih generacija i pruža im prostor u kojem mogu učiti, vježbati, snimati i nastupati. Članovima su na raspolaganju moderno opremljene vježbaonice namijenjene kako pojedincima koji tek započinju svoje glazbeno putovanje, tako i iskusnim glazbenicima koji žele usavršiti svoje umijeće. Bendovi i glazbene skupine ovdje pronalaze mjesto za redovite probe, pripreme za koncerte te eksperimentiranje sa zvukom. Poseban naglasak stavlja se na autorsko stvaralaštvo. Glazbenici imaju priliku skladati vlastitu glazbu te snimati svoje uratke u profesionalnim uvjetima. Time Glazbena kuća postaje ne samo prostor za probe, nego i pravi mali studio u kojem se rađaju nove pjesme i ideje. Osim rada u zatvorenim prostorima, Glazbena kuća poznata je i po svojim dvorišnim koncertima, gdje članovi predstavljaju autorske pjesme široj publici. Ti nastupi često prerastu u druženja koja povezuju lokalnu zajednicu, a mladim izvođačima pružaju dragocjeno iskustvo javnog nastupa. Glazbena kuća tako postaje važna kulturna točka grada – mjesto gdje se njeguje ljubav prema glazbi, potiče kreativnost i pruža podrška svima koji žele svoj talent podijeliti s drugima.
Mnogi članovi Glazbene kuće tvrde kako je riječ o prostoru koji zrači posebnom pozitivnom energijom. Nije rijetkost da posjetitelji opisuju atmosferu gotovo magičnom – onom koja potiče kreativnost, opušta i nadahnjuje. Osjećaj pripadnosti i zajedništva uočljiv je već pri samom ulasku, a upravo ta posebna vibra često postaje razlog zbog kojeg se glazbenici uvijek rado vraćaju. Veliku ulogu u stvaranju takvog dojma ima i osoblje, koje je u isto vrijeme profesionalno i toplo, spremno pomoći i izaći u susret svakoj potrebi korisnika prostora. Upravo zahvaljujući tom ljudskom pristupu, Glazbena kuća mnogima ne predstavlja samo mjesto za probe ili usavršavanje vještina, nego i svojevrsni drugi dom. U prostoru se tako često susreću različite generacije i glazbeni žanrovi, a ono što ih povezuje jest osjećaj slobode i ugode. Dok jedni dolaze brusiti tehniku, drugi pak traže inspiraciju ili jednostavno žele dijeliti glazbu s istomišljenicima. Bez obzira na razlog, svi se slažu u jednom – Glazbena kuća nije samo prostor, već živa zajednica u kojoj se njeguje ljubav prema glazbi i osjećaj da svatko može pronaći svoje mjesto.
Pa, ovdje možemo ispratiti cijeli životni vijek samog glazbenika od nekakve prve radionice preko tečaja pa do vježbanja u samim prostorijama, a onda oni nakon toga naravno imaju i potrebu za svirkom i za autorskim radom što im sve ovdje kroz Glazbenu kuću možemo omogućiti, dakle jedan cijeli razvojni vijek benda. Konkretno, imam već par primjera gdje smo krenuli od radionice pa na bubanj, pa nakon mjesec dana bi on ipak svirao gitaru, pa nauči gitaru pa tu sastavi bend, snimi svoje prve snimke ovdje, organiziramo tu nastup u ”Live room-u”. Dođe im 50 do 100 ljudi i onda oni već imaju svoj neki brend koji mogu dalje plasirati po našim zagrebačkim klubovima i mjestima pa tako i u čitavoj Lijepoj našoj.
– Danijel Badanjak, predsjednik udruge Glazbena kuća
Bliži se i manifestacija ”Ljeto na Zagrebačkom velesajmu”. Misija festivala je oplemeniti ponudu grada Zagreba kroz razne sajmove, glazbene i umjetničke programe, sportske igre, radionice i projekcije. Pokretač festivala je baš Glazbena kuća. Posebnost ove manifestacije je u tome što se nalazi u Novom Zagrebu. Samim time, pridonosi decentralizaciji kulturnih sadržaja u gradu. Vizija festivala je postati široko poznati i priznati kao jedina manifestacija na području Novog Zagreba koja potiče kulturni amaterizam, digitalnu i zelenu kulturu, zdrave životne stilove i glazbenu toleranciju.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
Kad ljeto obavije Zagreb, grad se otvara. Raskošni dugi dani, sunce koje zove van, prostori – parkovi, šetnice, zelenilo – postaju pozornica za život. U tom vibrirajućem ritmu, Društvo sportske rekreacije „Sport za sve“ zauzima važno mjesto: oni su ti koji vraćaju pokret u svakodnevicu građana. Posebice, oni koji su iskusili više ljeta, čija tijela više govore jezicima godina – stariji Zagrepčani – nalaze u ovim programima priliku ne samo za vježbanje nego i za ponovno povezivanje sa sobom, s drugima i s gradom.
„Sport za sve“ nije privremeni projekt, već dugoročna inicijativa koja se realizira kroz Zagrebački savez sportske rekreacije. Savez okuplja brojne društva po gradskim četvrtima, djeluje na desetine lokacija, a koristi ga velik broj članova i korisnika.
Temeljna misija je jednostavna, ali snažna: potaknuti redovitu tjelesnu aktivnost, omogućiti da rekreacija nije privilegija nego pristupačna svima – svim dobnim skupinama, svim zdravstvenim mogućnostima, svim kvartovima. Fizičko zdravlje, psihička dobrobit, socijalna povezanost i kvalitetnije provođenje slobodnog vremena – sve su to ciljevi koji se stapaju u ovom pokretu.
Programi uključuju široki spektar aktivnosti: fitness na otvorenom, korektivna gimnastika, nordijsko hodanje, planinarenje na Medvednici, vježbe u vodi, programi namijenjeni starijima – niskog do umjerenog intenziteta, s naglaskom na sigurnost, koordinaciju, ravnotežu.
Lokacije su raštrkane po cijelom gradu – parkovi, bazeni, kvartovi, medvednička brda. Programi su besplatni i otvoreni, s ciljem da se uključe što veći broj građana. Za starije osobe: postoji posebno označen Senior fit program na otvorenom, socijalno-motorički program u dvoranama, korektivna gimnastika, programi prilagođeni slabijoj pokretljivosti. Stručnjaci (kineziolozi, voditelji) nadgledaju izvođenje, objašnjavaju pravilne tehnike, paze na opterećenja.
Statistike pokazuju da je kampanja „Sport za sve = Zdravlje za sve“ lani (2024.) zabilježila preko 22.000 dolazaka na besplatne rekreativne aktivnosti, na oko 1.800 sati programa, na pedesetak lokacija.
Ti podaci svjedoče da ljudi žele i mogu – da pristup nije prepreka, te da kada se programi dobro organiziraju, interesa ne manjka.
Za starije građane, redovna vježba znači više od fizičke kondicije: ona znači očuvanje samostalnosti, ublažavanje tegoba, bolju funkciju tijela, ali i utjehu u zajednici – susret s drugima, osjećaj pripadnosti, motivaciju da se ne izoliraju. Takvi aspekti često se zanemaruju kad se govori samo o brojkama, ali oni čine srž vrijednosti ovih programa.
Financijsko i organizacijsko osiguranje stručne podrške, instruktora, kvalitetnih programa – sve to zahtijeva stabilne izvore financiranja i snažnu suradnju lokalne samouprave, zdravstvenih ustanova, tijela koja upravljaju javnim prostorima. Društvo sportske rekreacije „Sport za sve“ svojim ljetnim programima ne čini samo niz skupova vježbanja; ono potiče jednu promjenu – u načinu na koji gledamo na starije sugrađane, u načinu na koji zajednica vrednuje pokret, zdravlje i međuljudsku povezanost.
U Zagrebu, gdje gradski tempo često tjera ljude u sjene svojih stanova, „Sport za sve“ donosi svjetlost – poziv na izlazak, na dah svježeg zraka, na puls pokreta. To nije luksuz; to je potreba – za tijelom, za dušom, za zajednicom.
Ako ljeto pokaže što je moguće, onda je zadaća za zimu: čuvati plamen već pokrenutoga, omogućiti da pokret postane navika, da zdravstveno usmjereni život bude dostupno pravo, a ne povlastica. Jer – sport za sve – znači zdravlje za sve, bez obzira na godine.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
U svijetu gdje zdravstvene usluge često ostaju rezervirane za one koji mogu doći do njih – fizički, informacijski, logistički – pojavio se projekt koji je odlučio krenuti obrnutim putem. Umjesto da bolesni traže pomoć, pomoć je krenula prema njima. Tako je u Zagrebu, prije godinu dana, zaživio pilot-projekt Mobilnog tima Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti. Tiho, bez velikih najava, ali s jasnom porukom: i oni na rubu zaslužuju skrb. Možda čak i više od svih nas.
Mobilni tim čine psihijatar, psiholog i medicinska sestra. Tri osobe koje, više od svog stručnog znanja, u ovom kontekstu donose ljudskost. Jer nije isto kad psihijatar čeka u ordinaciji, i kad dolazi na prag kuće u kojoj se mentalno zdravlje urušava tiho, dugo i često nevidljivo. Projekt se rodio iz potrebe – iz stvarnosti u kojoj mnogi stariji građani, osobe s kroničnim bolestima, nepokretni, ljudi s demencijom, ovisnici i njihovi skrbnici jednostavno ne mogu “izaći na termin”. No njihovi problemi time nisu ništa manji. Upravo suprotno.
Ono što ovaj projekt čini velikim nije njegova veličina, nego njegova smjelost. Smjelost da se proba drugačije. Da se mentalno zdravlje ne veže isključivo za bolnice, hitne službe, ni za stigmu. Da se skrb pomakne iz institucije u zajednicu, iz čekaonice u dnevni boravak, iz sistema u – život.
Naravno, bilo je i izazova. Jedan tim, jedno vozilo, ograničeni resursi, ograničeno vrijeme. Projekt je mali, još uvijek u povojima. Administracija je spora, javnost još uvijek slabo informirana, a stigma prema psihijatriji i dalje žilava. No to je realnost svih početaka. Puno važnije pitanje je: ima li smisla? Odgovor je – nedvojbeno, da.
Osobe koje ne mogu doći u naše ambulante kojih je više u gradu Zagrebu, bilo radi svojeg fizičkog ograničenja, bilo radi dobi, bilo radi neke druge bolesti, koja ih ograničava, dobije uslugu u kući. Pregled je to psihijatra. Od prošlog mjeseca imamo u mobilnom timu psihologa pa je tu mogućnost pružanja psihološke podrške, kao i savjetovanja koje provodi medicinski tehničar, prvostupnik sestrinstva. … Ono što nam se pokazalo je da ljudi rado prihvaćaju tu mogućnost. Osobito ljudi koji su starije životne dobi. Preko 50 posto ljudi koje smo obišli su osobe starije životne dobi, koje boluju od demencije ili od depresivnih poremećaja. Rado psihološku podršku prihvaćaju neformalni njegovatelji tih osoba. Ono čega smo postali svjesni isto tako, budući da smo jedna od važnijih sastavnica u izvanbolničkom liječenju ovisnosti, jest da su naši ovisnici sve više osobe starije životne dobi, ulaze u peto desetljeće života, obolijevaju od različitih i tjelesnih bolesti ili imaju poteškoće u kretanju ili neke druge kronične bolesti. Tako da i njima pružamo uslugu i tako održavamo kontinuitet njihovog liječenja, što nam je zaista važno.
– Marija Kušan Jukić, voditeljica Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti NZJZ „Dr. Andrija Štampar“
Ovaj tim ne liječi samo pacijente – on liječi praznine u sustavu. Tamo gdje su do sada padali kroz rupe birokracije i zanemarivanja, ljudi sada imaju nekoga tko ih vidi. Tko ih posjećuje. Tko sluša. A u svijetu gdje se sve više ljudi osjeća nevidljivo, to je gotovo revolucionarno.
Štoviše, ovaj projekt otvara vrata širem razmišljanju o tome što zapravo znači dostupna zdravstvena skrb. Ne samo fizički dostupna, nego emocionalno, kulturološki, društveno. Jer dostupnost nije samo pitanje rampe za invalidska kolica ili javnog prijevoza. To je i pitanje povjerenja, informiranosti, poštovanja različitih životnih okolnosti.
Mobilni tim nije rješenje svih problema mentalnog zdravlja u zajednici. Ali je početak drukčijeg puta. Onog na kojem sustav ne čeka da čovjek padne, nego ga pokušava uhvatiti. Na kojem pomoć nije apstraktan pojam, već konkretan dolazak – s imenom, licem i empatijom. Na kojem skrb ne znači “dođite k nama”, nego “mi dolazimo k vama”.
Nakon godine dana, jedno je jasno: ovaj tim ne bi trebao ostati pilot-projekt. On bi trebao postati pravilo. Trebalo bi ih biti više – u svakom kvartu, u svakom gradu. Jer mentalno zdravlje nije privilegija. To je temeljno ljudsko pravo. A pravo koje se ne može ostvariti – nije pravo. Mobilni tim u Zagrebu to pravo polako, ali sigurno, pretvara u praksu.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
Vijeće gradske četvrti Trešnjevka – Jug planira dodatna ulaganja u uređenje javnih prostora i razvoj kulturnih sadržaja s ciljem jačanja društvenog života u kvartu. Predsjednica Vijeća, Tihana Soljankić, istaknula je kako svaki mjesni odbor ima plan potreba kroz koji organizira manifestacije, a gradska četvrt nastoji povećati broj događanja. U proteklom mandatu uspješno su povezali Dane mjesnih odbora s manifestacijom Dani Trešnjevka – Jug, a prošle godine ugostili su i Zagrebačke kvartove kulture. Do kraja ove godine planiraju se održati tradicionalne manifestacije, mini radionice za djecu, koncerti i Advent. Manifestacije se pokazuju kao važan način okupljanja, povezivanja i obogaćivanja kulturne ponude, čime Trešnjevka – Jug jača identitet i zajedništvo svojih stanovnika.
Predstavnici Vijeća gradske četvrti Trešnjevka – Jug planiraju uložiti dodatna sredstva za uređenje i izgradnju javnih okupljališta u kvartu, čime žele ojačati kulturnu ponudu za sve stanovnike.
Cilj ulaganja nije samo unaprijediti kvalitetu života stanovnika Trešnjevke, već i stvoriti dodatne sadržaje koji će poticati međugeneracijsko povezivanje, razvoj kulturnih programa i aktivnije uključivanje građana u društveni život zajednice.
Očekuje se da će realizacija ovih planova pridonijeti većoj prepoznatljivosti Trešnjevke – Jug kao gradske četvrti s bogatim kulturnim sadržajima i razvijenim društvenim životom, što će dugoročno doprinijeti i atraktivnosti kvarta kao mjesta ugodnog stanovanja i okupljanja.
Svaki mjesni odbor ima plan potreba, kroz koji može organizirati određeni broj manifestacija, jer smo ovisni o budžetu, tako da imamo nekakve redovne manifestacije, koje se održavaju, koje mjesni odbori i gradska četvrt podržavaju. Trudimo se proširiti te kapacitete događanja, prošle godine smo imali čast ugostiti zagrebačke kvartove kulture, na Gajevu i Vrbanima, s puno događanja kroz cijeli vikend. Mi smo u prošlom mandatu kroz dane mjesnih odbora, povezali i s gradskom četvrti – Dani Trešnjevka – Jug, gdje smo se trudili podržati manifestacije mjesnih odbora i povećati kapacitete društvenih događanja. – Tihana Soljankić, predsjednica Vijeća gradske četvrti Trešnjevka – Jug
Predsjednica Vijeća gradske četvrti Trešnjevka – Jug, Tihana Soljankić, naglašava kako će se do kraja godine, unatoč ograničenom proračunu, ipak održati nekoliko kulturnih i društvenih događanja. Riječ je o raznovrsnim aktivnostima koje obuhvaćaju tradicionalne manifestacije, ali i organizaciju manjih radionica za djecu, koncerata te adventskih programa. Na taj način želi se obogatiti život zajednice i pružiti prilika svim generacijama da sudjeluju u društvenom i kulturnom životu kvarta.
Soljankić podsjeća kako su u proteklom mandatu nastojali proširiti ponudu manifestacija i približiti ih većem broju građana, što se pokazalo vrlo uspješnim. Manifestacije su redovito bile dobro posjećene, a interes građana dokaz je da takvi programi imaju važnu ulogu u povezivanju ljudi i jačanju zajedništva. Upravo zbog toga gradska četvrt planira nastaviti ulagati u ovakve projekte i u narednom razdoblju, s ciljem stvaranja još bogatije i sadržajnije kulturne ponude.
Nešto sitno će ih se održati do kraja ove godine, što podržavanja tradicionalnih manifestacija, do organizacije mini radionica za djecu, koncerata, Adventa. Mogu reći da kroz cijeli protekli mandat, kada smo uspjeli veći broj građana, da su dobro posjećene. – Tihana Soljankić, predsjednica Vijeća gradske četvrti Trešnjevka – Jug
Kulturne manifestacije pokazuju se kao jedan od ključnih oblika povezivanja stanovnika i obogaćivanja svakodnevnog života u kvartu. Njihova raznolikost – od kreativnih radionica za djecu i obitelji, preko sportskih i edukativnih programa, pa sve do većih koncerata i tradicionalnih manifestacija – stvara široku ponudu u kojoj svatko može pronaći nešto za sebe. Takvi sadržaji ne doprinose samo zabavi, već i međusobnom upoznavanju, razmjeni iskustava i jačanju osjećaja pripadnosti zajednici.
Posebna vrijednost ovih događanja je u tome što okupljaju različite generacije i društvene skupine na istom mjestu, čime se potiče inkluzivnost i njeguje duh zajedništva. Na taj način gradi se prepoznatljiv identitet gradske četvrti, koji ne počiva samo na prostoru i infrastrukturi, nego i na ljudima koji ga čine živim. Upravo kroz ovakve inicijative kultura postaje dostupna svima, a kvart živi punim plućima – kao otvoren, dinamičan i prijateljski prostor za sve svoje stanovnike.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
U današnjem ubrzanom i sve zahtjevnijem poslovnom okruženju, fenomen burnouta – psihičkog izgaranja – postaje sve prisutnija, ali i sve ignoriranija pojava. Nedavno istraživanje pokazalo je kako čak 78% hrvatskih radnika tvrdi da su barem jednom u karijeri doživjeli burnout, dok gotovo polovica njih nikada ne koristi slobodne dane za oporavak. Ovakvi podaci ne samo da su zabrinjavajući, već zahtijevaju hitnu kolektivnu reakciju – kako radnika, tako i poslodavaca.
Radni tempo današnjice oblikovan je kroz sve češće prekovremene sate, stalnu dostupnost putem digitalnih kanala i neprestanu utrku s rokovima. U takvom okruženju granica između posla i privatnog života gotovo da više ne postoji. Mnogi radnici odgovaraju na e-mailove i poruke izvan radnog vremena, odlaze na godišnji odmor s prijenosnim računalima u torbi, ili jednostavno – nikada ne isključuju poslovni „mod“.
Takav način rada vodi prema kroničnom stresu, iscrpljenosti i na koncu – burnoutu, koji se očituje kao stanje emocionalnog, mentalnog i fizičkog iscrpljenja. No, još je opasnija činjenica da je burnout često nevidljiv: ne ostavlja odmah vidljive fizičke rane, ali dugoročno razara mentalno zdravlje, motivaciju i osjećaj vrijednosti.
Pa možemo reći kako je stres apsolutno postao dio radne svakodnevice Hrvata. Da, većina ljudi u Hrvatskoj je barem jednom tijekom karijere doživjela sindrom sagorijevanja uslijed dugotrajne izloženosti stresu i preopterećenosti poslom. Ono što je poražavajuće je što se većina ljudi ne bavi tim problemom- ne uzimamo slobodne dane, godišnji odmor ili bolovanje, već guramo, nastojeći ipak obaviti posao na najbolji mogući način. Međutim, s vremenom posustajemo jer je jako teško na duge staze funkcionirati na taj način te se to izrazito negativno odražava ne samo na našu karijeru, na radne zadatke i način na koji odrađujemo posao, već i na privatne odnose.
– Alen Mrvac, specijalist za odnose s javnošću portala za zapošljavanje
Premda se burnout najprije manifestira kod pojedinca – kroz simptome poput nesanice, razdražljivosti, apatije, gubitka koncentracije i fizičke iscrpljenosti – njegove posljedice duboko pogađaju i kolektiv, odnosno samu organizaciju. Radnik koji „gori iznutra“ ne može biti dugoročno produktivan, kreativan, niti angažiran. Time trpi kvaliteta rada, povećava se fluktuacija zaposlenika, raste broj bolovanja, a opada lojalnost prema tvrtki.
Tako je pandemija razotkrila krhki temelj na kojem počiva radna kultura – onu koja često podrazumijeva da su zaposlenici uvijek dostupni, da je radna etika mjerljiva satima provedenima za računalom, te da je odmor znak slabosti ili neangažiranosti.
Ako već ne možemo u potpunosti spriječiti pojavu burnouta, onda moramo učiniti sve da ga prepoznamo na vrijeme, otvoreno o njemu razgovaramo i podržimo one koji se s njim suočavaju. Prvi korak je priznati da burnout postoji i da nije znak osobnog neuspjeha, već odgovor tijela i uma na dugotrajni stres i nerazumno radno opterećenje.
Burnout nije prolazna faza, niti znak „nedostatka snage“. On je ozbiljan pokazatelj da nešto u sustavu ne funkcionira – i da je vrijeme za promjene. Ako želimo graditi zdravije, produktivnije i humanije radno okruženje, moramo kao društvo prestati romantizirati preopterećenost i početi cijeniti ravnotežu.
Jer samo radnik koji nije na rubu izgaranja može istinski dati svoj doprinos – i sebi i drugima.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA