Autor:: Igor Štimac 7/18/2011 17:10
Već je nekoliko dana prošlo otkada je ministar Mlakar objavio nenadležnost njegova ureda po pitanju moga zahtjeva za poništenjem skupštine HNS-a od 17. 12. 2010. na kojoj me Marković pobijedio za onaj jedan sporni,ukradeni glas.
Emocije se sliježu, postupio sam onako kako sam obećao kada sam govorio da ću poštovati odluku Ministarstva bez obzira na sve, iako boli sva nepravda koju smo prošli i represija kojom smo izloženi od strane aktualne vlasti HNS-a.
Pitam se kako se osjećaju pobjednici? Koliki je strah kod njih prisutan kad ovako silovito i bez uporišta u statutu i disciplinskom pravilniku pokušavaju lomiti čast onih nogometnih djelatnika koji su im se silno zamjerili podržavajući moju kandidaturu? Jesu li uopće svjesni što se događa oko nas i da će doći vrijeme kada će netko odlučiti malo pročešljati njihove odluke i zakonitost u radu? Očito su dobili vjetra u krila kad su nakon svih nečasnih radnji prošli bez ogrebotine. Ili sam u zabludi jer često sam se puta do sada uvjerio koliko nisko moral može pasti kod onih koji nam pričaju bajke pred izbore, a kad zasjednu na vlast, samo se povode za onim kako je naš narod zaboravan i sukladno našoj tradiciji spreman sve oprostiti.
“Naviru mi suze na oči kada vidim koliko me Zdravkec hvali”
Ali da vas ne zamaram previše onim što svi već znamo, da je politika kurva i da se malo časnih ljudi uopće ima potrebu baviti njome.
Dan nakon Mlakarove objave o nenadležnosti rekao sam vrlo jasno kako je moja kampanja završila iako su mnogi očekivali nastavak borbe vjerujući u onu staru: “pravda je spora, ali dostižna”.
E vidite, nemam namjeru provjeravati koliko je pravda spora, niti bilo komu nešto dokazivati. Zato sam pozvao sve predsjednike županijskih nogometnih saveza koji su bili uz mene na oproštajni ručak u Gospić. Bilo je simbolike u svemu tome jer upravo sam u Gospiću, na samom početku izborne kampanje, dobio prvu javnu podršku jednog saveza. Osim toga, moji korijeni vuku iz Like, a i najzgodnije i najbliže je svima zajedno bilo doputovati do Gospića.
Proveli smo nekoliko sati zajedno, dobro se nasmijali i pozdravili s nadom da će prijateljstvo kovano proteklih godina ostati trajno. Upravo je to dio na koji sam najviše ponosan u našem radu; ta iskrenost i odlučnost kojom smo se opirali tiraniji, jednoumlju koje će, izgleda, još dugo vladati u HNS-u i diskriminaciji koja nema granica.
Pretresli smo i aktualnu situaciju u HNS-u i zaključili kako treba pružiti otpor diktaturi po bilo koju cijenu. Predsjednici ŽNS-a nastavljaju borbu za bolji, pravedniji i demokratski nogometni savez. Kako i na koji će se to način odvijati, ne znam, odluka je na njima.
Upravo gledam Indexov portal i vidim Mamića kako iznosi svoju istinu. Pun je hvale za mene, naviru mi suze na oči kad ga slušam. Pitam se je li on ikada pogledao i preslušao gluposti koje je u stanju nadrobiti kad onako iskreno, skrušeno otvara dušu pred javnosti???
Zašto ne želim u savežništvo sa Zdravkom
Slušam ga kako me hvali, a u isto vrijeme znam koliko ima plaćenika na portalima sa zadatkom da me kriminaliziraju i omalovažavaju moj rad. Kaže da mi je nudio mjesto izbornika pa nakon toga da nema utjecaj u HNS-u. Priča o čestitosti Srebrića i Markovića, kao da ne znamo da su tamo samo radi zaštite njegovih interesa. I onda se pita zašto ne želim u savezništvo s njim. E, pa evo malo opširniji odgovor zašto: Zato jer je primitivac, jer mu je jedini interes novac, jer je dio „hobotnice“ koja hara ovim društvom, jer o nogometu nema pojma, zato što nije naučio da osim monologa postoji i dijalog, jer njemu trebaju poltroni i ulizice, a ja nisam taj i na kraju, jer je pokvaren.
Da ne bi netko mislio kako mrzim Zdravka, obrazložit ću detaljno po točkama:
Primitivac je iz dobro znanih razloga svekolikom puku, od ponašanja na presicama do vrijeđanja novinara i publike na mnogim stadionima, a i svih onih koji su se usudili suprotstaviti njegovu razmišljanju.
Materijalist je, jer je sve podredio gomilanju svog kapitala i interese Dinama i reprezentacije i igrača od kojih mnogi imaju strah bilo što reći dok su u Dinamu.
Dio je „hobotnice“ jer se sâm hvali uokolo kako je uoči prošlih izbora sjedenje u prvom redu na predizbornom skupu HDZ-a u Gospiću platio jako jako puno. Pitam se zašto? A njegova izjava kako bi, u slučaju da on progovori, pet- šest najvažnijih ljudi u zemlji završilo u prdekani,ali bi i on morao s njima je frapantna.
Platiti folirantu 1.350,000 eura po sezoni da trenira Dinamo, govori dovoljno, da ne nabrajam 30-ak stranaca koji su brzo demonstrirali (ne)znanje, napustili Hrvatsku, ali s debelim čekom u džepu.
Poznato je kako ne trpi sugovornike, voli dominirati i uvjeren je kako je galama jedino rješenje.
Ponižava i brata, voli taj odnos. Al ja imam kičmu
Javno ponižavanje Vrbanovića, vlastita brata, Markulina, Laljka i svih koji ga okružuju. On voli takav odnos, a ja ipak kičmu imam.
Pokvaren je zato jer bezočno laže godinama i navijače i svoje najbliže, a, čini se, i samog sebe. Prodaje fore naivcima, kune se u ljubav i u vlastitu djecu samo da bi nekoga uvjerio u svoje poštene namjere.
A sada komplimenti: Najbolji trgovac (nogometni menadžer) na ovim prostorima, odličan u organizaciji i najzaslužniji za uređenost GNK Dinamo i veliki humanist, socijalno osjetljiv.
Eto, sad sam ga i pohvalio, što nije problem kad se zasluži. Nadam se da me neće mrziti radi istine koju iznosim, ustvari, siguran sam da neće. Ipak je on veliki vjernik, katolik, sklon praštanju. Pa i ja sam, uostalom, oprostio njemu ono „nećeš, razbojniče“, iako sam u početku razmišljao da ga išamaram nasred Cvjetnog trga.
Marković će i na samrti pričati o kampu u Tuhelju
Nego da vidimo kako dalje, kud ide HNS?
Sigurno je da će Marković i na samrti pričati o kampu u Tuhelju kojeg nećemo dočekati, da će Srebrić vući svoju torbu neumorno do samog kraja i da će čak i Šuker morati pričekati još neko vrijeme, bez obzira na to koliko ga Mamić i Osječani gurali. Ipak, nitko neće imati srca ići protiv volje napaćenog starca, umornog od ulazaka u avione i tunele, potrošenog u vrijeđanju homoseksualaca i ljutog na sve koji su mu zamjerili što u 13 godina svog mandata nije ostvario nijedan projekt u interesu našeg nogometa.
A kad ipak odu, a Šuker zasjedne na njegovo mjesto, možemo biti mirni. Ipak je on brand i čovjek koji je spreman učiti kako bi jednog dana, ako nauči, ponovno postavili kamen temeljac u Tuhelju, upravo onako kako je to nekada ponosno radio njegov učitelj, Vlatko Marković. Nek nam je Bog na pomoći. Nek nam je Bog na pomoći.
