U današnjem ubrzanom i sve zahtjevnijem poslovnom okruženju, fenomen burnouta – psihičkog izgaranja – postaje sve prisutnija, ali i sve ignoriranija pojava. Nedavno istraživanje pokazalo je kako čak 78% hrvatskih radnika tvrdi da su barem jednom u karijeri doživjeli burnout, dok gotovo polovica njih nikada ne koristi slobodne dane za oporavak. Ovakvi podaci ne samo da su zabrinjavajući, već zahtijevaju hitnu kolektivnu reakciju – kako radnika, tako i poslodavaca.
Radni tempo današnjice oblikovan je kroz sve češće prekovremene sate, stalnu dostupnost putem digitalnih kanala i neprestanu utrku s rokovima. U takvom okruženju granica između posla i privatnog života gotovo da više ne postoji. Mnogi radnici odgovaraju na e-mailove i poruke izvan radnog vremena, odlaze na godišnji odmor s prijenosnim računalima u torbi, ili jednostavno – nikada ne isključuju poslovni „mod“.
Takav način rada vodi prema kroničnom stresu, iscrpljenosti i na koncu – burnoutu, koji se očituje kao stanje emocionalnog, mentalnog i fizičkog iscrpljenja. No, još je opasnija činjenica da je burnout često nevidljiv: ne ostavlja odmah vidljive fizičke rane, ali dugoročno razara mentalno zdravlje, motivaciju i osjećaj vrijednosti.
Pa možemo reći kako je stres apsolutno postao dio radne svakodnevice Hrvata. Da, većina ljudi u Hrvatskoj je barem jednom tijekom karijere doživjela sindrom sagorijevanja uslijed dugotrajne izloženosti stresu i preopterećenosti poslom. Ono što je poražavajuće je što se većina ljudi ne bavi tim problemom- ne uzimamo slobodne dane, godišnji odmor ili bolovanje, već guramo, nastojeći ipak obaviti posao na najbolji mogući način. Međutim, s vremenom posustajemo jer je jako teško na duge staze funkcionirati na taj način te se to izrazito negativno odražava ne samo na našu karijeru, na radne zadatke i način na koji odrađujemo posao, već i na privatne odnose.
– Alen Mrvac, specijalist za odnose s javnošću portala za zapošljavanje
Premda se burnout najprije manifestira kod pojedinca – kroz simptome poput nesanice, razdražljivosti, apatije, gubitka koncentracije i fizičke iscrpljenosti – njegove posljedice duboko pogađaju i kolektiv, odnosno samu organizaciju. Radnik koji „gori iznutra“ ne može biti dugoročno produktivan, kreativan, niti angažiran. Time trpi kvaliteta rada, povećava se fluktuacija zaposlenika, raste broj bolovanja, a opada lojalnost prema tvrtki.
Iako je burnout među radnicima zabilježen i ranije, pandemija COVID-19 djelovala je kao snažan katalizator. Uvođenje rada od kuće, uz istovremenu brigu o djeci, članovima obitelji i vlastitom zdravlju, dodatno je narušilo već krhke granice između poslovnog i privatnog života. Mnogi su se našli u situaciji gdje „odlazak na posao“ znači samo prelazak iz kuhinje u dnevni boravak, dok istovremeno pokušavaju održati privid normalnog radnog dana.
Tako je pandemija razotkrila krhki temelj na kojem počiva radna kultura – onu koja često podrazumijeva da su zaposlenici uvijek dostupni, da je radna etika mjerljiva satima provedenima za računalom, te da je odmor znak slabosti ili neangažiranosti.
Ako već ne možemo u potpunosti spriječiti pojavu burnouta, onda moramo učiniti sve da ga prepoznamo na vrijeme, otvoreno o njemu razgovaramo i podržimo one koji se s njim suočavaju. Prvi korak je priznati da burnout postoji i da nije znak osobnog neuspjeha, već odgovor tijela i uma na dugotrajni stres i nerazumno radno opterećenje.
Burnout nije prolazna faza, niti znak „nedostatka snage“. On je ozbiljan pokazatelj da nešto u sustavu ne funkcionira – i da je vrijeme za promjene. Ako želimo graditi zdravije, produktivnije i humanije radno okruženje, moramo kao društvo prestati romantizirati preopterećenost i početi cijeniti ravnotežu.
Jer samo radnik koji nije na rubu izgaranja može istinski dati svoj doprinos – i sebi i drugima.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
Mnogi tijekom vježbanja na otvorenom nesvjesno čine pogreške koje mogu umanjiti učinak treninga ili čak dovesti do ozljeda, osobito u toplijim mjesecima… Također, tijekom ljetnih mjeseci trening je važno prilagoditi vremenskim uvjetima kako bi bio što sigurniji i učinkovitiji, ističe Beljan.
Definitivno da se previše izlažu suncu, da ih zaboli glava, povisi se tjelesna temperatura pa trening završi prije. To se može prevenirati hladom ili da osoba ima optimalnu razinu hidratacije, odnosno da pije dovoljno vode. … Mislim da je ljeto vremenski period gdje se beru plodovi treninga, gdje se uživa tijelom koje smo izgradili tijekom godine. Trening se može prilagoditi da smanjimo vrijeme, ako treniramo sat vremena možemo trenirati nešto kraće ako smo na godišnjem odmoru, ali važno je ne zapustiti trening u potpunosti.
– Filip Beljan, kineziolog
Otkrio je i koliko je važna pravilna hidratacija prije, tijekom i nakon treninga, te na što posebno treba paziti tijekom ljetnih mjeseci. Također, trening ne bi trebao stati ni tijekom godišnjeg odmora, a mnogi se upravo tada odlučuju za rekreaciju na moru.
Krenut ćemo od hidratacije prije treninga, koja ne smije biti prevelika, jer dolazi do podrigivanja i slično. Prije minimalno. Tijekom treninga se bitno hidratizirati kroz intervale, recimo svakih 15 minuta 200 mililitara je dovoljno, te nakon treninga koliko vas je volja, idealno putem voća koje sadrži veliki udio vode, tipa lubenice i sličnog voća. … Mislim da je psihički ljepše trenirati pored mora, pored svježeg zraka ujutro kada se ustanemo na rano ljetno jutro. Razlikuje se po pitanju što ćemo u našem gradu, koji nije na moru, pronaći neki street workout gdje ćemo odraditi trening, koji sadrži više varijacija vježbi, a na moru ćemo biti osuđeni na ono što imamo, girje i gume. – Filip Beljan, kineziolog
Vježbanje tijekom ljeta donosi brojne prednosti, ali i izazove koje ne treba zanemariti. Pravilna hidratacija, prilagodba intenziteta i osviješten pristup ključni su za sigurno i učinkovito treniranje. Uz nekoliko stručnih savjeta, tjelesna aktivnost može biti ugodan i zdrav dio svakog godišnjeg odmora.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Odabrani izložbeni predmeti, knjige, rukopisi, povijesni dokumenti i vizualni materijali, pružaju posjetiteljima uvid u raznolikost i bogatstvo nacionalne kulturne baštine. Također, potvrđuju pritom ulogu Knjižnice kao čuvarice i promicateljice kolektivnoga pamćenja. Svi su pozvani da posjete izložbu te otkriju djelić bogate baštine i burne kulturne povijesti hrvatskoga naroda.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Mi smo primijetili da se nešto događa, pogotovo tijekom 4., 5. i 6. mjeseca kada je toplije vrijeme. Gotovo svakog tjedna su bili jedan ili dva pojedinca koji su stradali uslijed pada s električnog romobila. Onda smo primijetili da je to postalo još intenzivnije. Događa se na redovnoj bazi da je jedan pacijent na intenzivnoj, a da su jedan do dva na odjelu. Jasno nam je bilo tu da se radi o nekakvoj promjeni u odnosu na ranije, ali dok nismo pregledali naše podatke, analizirali ih i usporedili ih u odnosu na prošlu godinu, nismo bili ni svjesni o kakvom se radi dramatičnom porastu tih ozljeda.
– Roko Kralj, pročelnik Zavoda za traumatizam dječje dobi
Predstojnik Klinike za dječju kirurgiju, prof. dr. sc. Stjepan Višnjić, naglasio je kako je broj ozljeda djece uslijed nesreća s električnim romobilima dramatično porastao. Prema njegovim riječima, broj takvih ozljeda se učetverostručio u odnosu na prošlu godinu, a dodatno zabrinjava podatak da su ozljede značajno teže nego što je to uobičajeno kod prometnih nesreća. Posebno ističe da se radi o ozbiljnim traumama, poput prijeloma, ozljeda glave i unutarnjih ozljeda koje često zahtijevaju hitne kirurške intervencije i duži oporavak.
Voditelj Referentnog centra za traumatizam dječje dobi, doc. dr. sc. Miroslav Gjurašin, naglasio je kako je jedan od ključnih zadataka centra redovito praćenje stanja i izvještavanje javnosti o svim relevantnim promjenama koje se odnose na sigurnost i zdravlje djece. Upravo iz tog razloga organizirana je i ova konferencija za medije, kako bi se na vrijeme ukazalo na zabrinjavajući trend porasta broja teških ozljeda kod djece, osobito onih uzrokovanih nesrećama s električnim romobilima.
U posljednjih godinu dana vidjeli smo djecu s ozbiljnim neurokirurškim ozljedama, uključujući slučajeve u kojima se kost pri padu zabila u moždano tkivo. Svaka ozljeda koja poremeti razvoj dječjeg mozga može imati dugotrajne posljedice – od oštećenja sluha i vida do problema s pažnjom, učenjem i ponašanjem. … Važno je da roditelji razgovaraju s djecom i objasne im rizike. Vjerujem da još uvijek imamo priliku zaustaviti ovaj negativan trend na vrijeme. – doc.dr.sc. Miroslav Gjurašin
Električni romobili postali su popularno sredstvo za brzi prijevoz, no njihov brzi razvoj i široka dostupnost nisu bili praćeni dovoljnom edukacijom i sigurnosnim smjernicama, posebno za najmlađe korisnike. Padovi s ovih vozila mogu imati ozbiljne posljedice, pogotovo kod djece čiji je organizam još uvijek u fazi rasta i razvoja. Stoga, porast ozljeda uslijed pada s električnih romobila nije samo medicinski problem, već i društveni izazov koji zahtijeva koordinirane napore svih aktera od roditelja preko obrazovnih institucija do zakonodavnih tijela.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Željko Petković, pomoćnik ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo: “Osoba se može isključiti putem interneta ali i u poslovnici tako da ono što je bila svrha i što je razlika od prošlog modela jest ta da ste se prije mogli isključiti samo na jednom mjestu i kod jednog priređivača, sada se stvari centraliziraju i osoba se može se isključiti centralno i tada to isključenje vrijedi za svakog priređivača. Kada smo razgovarali s liječnicima koji se bave tretmanom liječenja, ono što je struku najviše zabrinjavalo u tom procesu je to, da ljudi kada krenu u fazu ovisnosti, kada razviju ovisnost i kada se počnu liječiti imaju otvoren cijeli niz različitih računa i onda tu dolazi do problema jer neke račune otvore, neke zatvore i onda je sama uspješnost liječenja vrlo, vrlo upitna jer su izazovi tu pred nama.”
Petković ističe kako je registar ovisnosti samo jedan dio segmentna na kojem se trenutačno radi. Na pitanje što je s agresivnim reklama o kockanju i igrama na sreću, odgovara:
Željko Petković, pomoćnik ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo: “Naravno ide se na reguliranje reklama, odnosno reklamiranja, to je druga faza ovog projekta koja je već usvojena i od Nove godine reklamiranje će biti puno restriktivnije. Bit će apsolutna zabrana reklamiranja u internetskim medijima, televizija, radio, elektronski mediji, publikacije u vremenu od 06 do 23 sata, a isto tako bit će i zabrana u tiskanim medijima na jumbo plakatima i ostalo.”
Uz obaveznu identifikaciju, zabrane oglašavanja ide se i na zabranu kladomata (samoposlužnih aparata) u ugostiteljskim objektima pa se tim modelom želi doći do smanjenja dostupnosti naročito mlađoj populaciji jer kockaju i oni mlađi od 18. godina unatoč postojećoj zabrani, zadnje istraživanje iz 2024. godine pokazalo je da je svaki peti maloljetnik u zadnjih mjesec dana igrao neku od igara na sreću. Najčešće se tu radi o sportskom klađenju, koje nije bezazleno jer može voditi prema ovisnosti. Iz HZJZ-a nadaju se da će ovim modelom pridonijeti kvalitetnijem liječenju i prevenciji bolesti ovisnosti.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
S razlogom je parola oboljelih od ove rijetke bolesti upravo “Vidi nevidljivo”.
Jadranka Broz, predsjednica Hrvatske udruge oboljelih od sklerodermije: “Našom parolom, “ Vidi nevidljivo”, pokušali smo s fotografijama naših oboljelih članova pokazati koliko je ova bolest zapravo nevidljiva svakodnevici, odnosno željeli smo prikazari da je naš vanjski izgled prekriven s vrlo mnogo dijagnoza i simptoma koji obilježavaju naš svakodnevni dan i funkcioniranje. Činjenica je i da nas liječi cijeli niz specijalista koji ne vide sklerodermiju u svojoj redovnoj edukaciji, nego o ovoj bolesti uče upravo kroz osobe koje su oboljele od te rijetke bolesti, i zato je naš imperativ podijeliti informacije i pružiti ih svima onima koji se s ovim dijagnozom susreću, bilo da su oni sami oboljeli ili je oboljela njima bliska osoba.”
Predsjednica Hrvatske udruge oboljelih od sklerodermije, Jadranka Broz naglašava kako za sklerodermiju nema lijeka, ali ta činjenica ne lišava oboljele od želje za borbom i osjećaja prava na što duži i kvalitetniji život.
Jadranka Broz, predsjednica Hrvatske udruge oboljelih od sklerodermije: “Oboljelih od rijetkih bolesti i njihovih obitelji jedna je trećina stanovništva Hrvatske. To je izuzetno velika brojka koja djeluje na naš zdravstveni sustav- s obiljem nužnih pretraga, ali i na socijalni sustav jer mi svi želimo raditi, zadržati ne samo osmijeh, nego i radnu sposobnost i želimo biti funkcionalni do kraja našeg života, jer nažalost za sklerodermiju nema lijeka, ali možemo naučiti, kako kvalitetno živjeti dok ne prevladaju simptomi s kojima završavamo na palijativnoj skrbi. “
Za podizanje svijesti o rijetkim bolestima, koje čine čak jednu trećinu stanovništva Hrvatske, odgovorni smo svi, a sve kreće od “Pogledajmo nevidljivo”.
Jadranka Broz, predsjednica Hrvatske udruge oboljelih od sklerodermije: “Naši mali simptomi zapravo s veliki simptomi ako ih živite svakodnevno i zato smo odlučili progovoriti i reći, ne samo “Nije mi ništa”, nego sklerodermija mi neće oduzeti osmijeh i ono što je najvažnije, niste sami i pogledajte ono nevidljivo. Jer izuzetno je važno da iziđemo iz sjene i da naš zdravstveni i socijalni sustav shvati da imamo potencijala da imamo znanja i što sve možemo komunicirati prema onima koji tu komunikaciju trebaju.”
Sklerodermija možda je rijetka, ali ljudi koji s njom žive nisu nevidljivi. Njihove borbe, tišine i pobjede zaslužuju razumijevanje, podršku i glas. Ponekad je dovoljno samo – pogledati dublje. I vidjeti ono što drugi ne vide.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 