Koristimo ga svaki dan – dok pričamo, pjevamo, smijemo se ili vičemo. Glas je jedno od naših najvažnijih oruđa u svakodnevnoj komunikaciji, a često ga uzimamo zdravo za gotovo. No znate li kako glas zapravo nastaje, što ga može oslabiti i kako ga možemo sačuvati? U nastavku donosimo više o tom nevidljivom, ali itekako važnom dijelu nas.
„Nažalost, o glasu najmanje razmišljamo, a zapravo on je osnova komunikacije. Svi pamtimo one situacije kada ostanemo bez glasa, zbog laringitisa ili prehlade, i koliko nam je tada teško – a da ne govorimo o nekim ozbiljnijim poremećajima glasa. U principu, javnost bi trebala biti bolje informirana o tome što se sve može dogoditi s glasom, koje su štetne navike, i kako se to može prevenirati – jer uvijek je bolje spriječiti nego liječiti.“
-izv. prof. Ana Bonetti, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Odsjek za logopediju
Upravo zato što ga svakodnevno koristimo, a rijetko pazimo na njega, stručnjaci s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu organizirali su Znanstveno-stručni simpozij povodom Svjetskog dana glasa.
„Mi već tradicionalno organiziramo ovaj simpozij, a ovo je četvrti međunarodni po redu. Obilježavamo ga mi s ERF-a u Zagrebu, Fakultet za logopediju u Rijeci i KBC Rijeka – svake druge godine kroz niz stručnih i pozvanih predavanja. Time se posebno naglašava važna suradnja između dvije povezane struke – logopeda i liječnika.“
-izv. prof. dr. sc. Ana Bonetti, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Odsjek za logopediju
Više o najčešćim problemima vezanima uz glas i glasnice pojasnila je otorinolaringologinja doc. dr. sc. Dijana Maržić.
„Najčešće nam pacijenti dolaze tek kad primijete da im je narušena kvaliteta ili zdravlje glasa. Zato kroz ovakve javnozdravstvene akcije želimo poručiti da glas, kao i ostatak našeg zdravlja, treba čuvati i o njemu se brinuti. Kako? Prvo, važno je imati pravilnu tehniku govora, a ona ne postoji bez kvalitetnog disanja. Disanje je temelj – udah, izdah, i tek tada nastaje glas. Sljedeći važan čimbenik je dobra hidratacija, jer ona pomaže i općem zdravlju, ali i zdravlju glasnica. Zdrava prehrana također ima važnu ulogu – u posljednje vrijeme bilježimo sve više slučajeva refluksa, povrata kiseline i žgaravice, što utječe na pojavu disfonije, odnosno promjene kvalitete glasa. Tu su i alkohol i pušenje, koji značajno narušavaju glas, ali i povećavaju rizik od malignih bolesti. Svaka promjena glasa koja traje dulje od dva do tri tjedna, bez znakova poboljšanja, znak je da se treba obratiti liječniku – kako bi se postavila dijagnoza i, po potrebi, započelo liječenje i rehabilitacija.“
-doc. dr. sc. Dijana Maržić, specijalist otorinolaringologije
A kako zapravo izgleda ta rehabilitacija?
„Često nam pacijenti dođu nakon što su dulje vrijeme promukli, ali nisu odmarali glas – nastavili su govoriti istim tempom koji ih je i doveo do problema. Glasnice su mišići i, baš kao i svaki drugi mišić, trebaju odmor. Infekcije gornjih dišnih puteva također utječu na glas, pa ih je važno spriječiti – kapima za nos, inhalacijom, zdravom prehranom i općenito – zdravim stilom života.“
-doc. dr. sc. Dijana Maržić, specijalist otorinolaringologije
Iako ga svakodnevno koristimo, često zaboravimo koliko je glas važan – sve dok ne počne „zatajivati“. Upravo zato, vrijedi ga njegovati dok je zdrav. Jer kad jednom utihne, shvatimo koliko zapravo znači. Glas nije samo sredstvo – on je dio naše osobnosti, naš potpis u svijetu. Čuvajmo ga.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
Zbirka je podijeljena u 16 cjelina te među ostalim prikazuje čak 30 odora medicinskih sestara kako su se mijenjale kroz povijest, različit medicinski pribor, sestrinsku stručnu i obrazovnu literaturu kao i ulogu medicinskih sestara u Domovinskom ratu. Međutim, tko je zaslužan za ovu impresivnu zbirku?
Mario Gazić, predsjednik Hrvatske komore medicinskih sestara :“Zasluge za ovu zbirku idu kolegi Božiću, on je profesor u srednjoj školi za medicinske sestre u Vinogradskoj, koji je godinama skupljao te eksponate i nakon više godina sakupljanja svega toga preko interneta, poznanika, preko kolega nakupio se jako velik broj eksponata iz povijesti sestrinstva i tako smo s njim u razgovoru zapravo vidjeli da je to i prilika za komoru da se ti eksponati sačuvaju, da budu u adekvatnim uvjetima čuvani, šteta bi bilo da su u garažama, skladištima… I tako smo se odlučili sačuvati tu povijest sestrinstva kako bismo je ostavili našim naraštajima i budućim medicinskim sestrama, tehničarima koji sada mogu doći i vidjeti ovu povijest. Mogu vidjeti kako se nekada radilo i spoznati koja je vrijednost medicinske sestre bila oduvijek.”
Ova trajna izložba jedinstvena je u Hrvatskoj, ali i mnogo šire te ovakav fascinantan prikaz razvoja sestrinstva kroz povijest ne postoji nigdje u ovom dijelu Europe, stoga ista naravno služi i kao poticaj mladima da uđu u ovo zanimanje.
Mario Gazić, predsjednik Hrvatske komore medicinskih sestara: “U dogovoru sa srednjim medicinskim školama, sa studijima sestrinstva rado im otvaramo vrata i omogućavamo pratnju našeg kolege Božića koji je glavni inicijator ove izložbe, koji zna povijest o svakom eksponatu, način na koji se upotrebljava, zna točan način na koji je došao do njega, ima tu zanimljivih priča. Nama je bitno da mladi kolege, medicinske sestre i tehničari, mogu doći i vidjeti kako su izgledale sestrinske uniforme, kako su izgledale šprice i igle koje su se tada primjerice prale ručno i dezinficirale, a danas je sve jednokratna upotreba i kolegama je teško to uopće i zamisliti. Svi trebaju doći i vidjeti da su medicinske sestre uvijek bile važne u skrbi i u brizi za zdravlje svih naših građana.”
Izložba ”Hrvatsko sestrinstvo kroz povijest” bit će trajno otvorena u prostorijama Hrvatske komore medicinskih sestara u Zagrebu u Dalmatinskoj 122, a posjetitelji mogu doći uz prethodnu najavu uredu Hrvatske komore medicinskih sestara.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
U okviru nastavka međunarodne suradnje s Etnografskim muzejom u Budimpešti, Etnografski muzej u Zagrebu predstavio je zajedničku izložbu pod nazivom Parovi stolaca. Ova suradnja još jednom potvrđuje važnost povezivanja kulturnih institucija u cilju očuvanja i predstavljanja zajedničke baštine. Polazište izložbe čini namještaj za sjedenje s posebnim naglaskom na stolce i slične predmete bez naslona koji dolaze iz bogatih zbirki oba muzeja. Postavljeni predmeti promatraju se u paru čime se vizualno i kontekstualno uspoređuju sličnosti i razlike u funkciji, oblikovanju, materijalima te kulturnom značenju. Na taj način izložba ne prikazuje samo funkcionalne predmete, već otkriva i priče o svakodnevnom životu, običajima i estetici u različitim vremenskim i geografskim kontekstima. Parovi stolaca pozivaju posjetitelje na promišljanje o kulturnim dodirima i razlikama kroz prizmu naizgled jednostavnog, ali vrlo značajnog predmeta: stolca.
Riječ je zapravo o parovima stolaca iz Etnografskog muzeja Budimpešte i Etnografskog muzeja u Zagrebu. Riječ je o zajedničkoj izložbi. Koncept same izložbe potječe iz Etnografskog muzeja u Budimpešti koji je upario svoje stolce sa stolcima koje su radili umjetnici i s nekim stolcima koje su prikupili za zbirku iz svakodnevice. Mi smo svoje stolce uparili zapravo s njihovima. Imamo nekoliko primjeraka u zbirci koji su radovi naših majstora stolara koji su ih izradili prema originalnom primjeru. Riječ je o nekoj vrsti replika, ali se radi zapravo o kontinuitetu tradicije. – Zvjezdana Antoš, ravnateljica Etnografskog muzeja u Zagrebu
Izložba stvara poveznicu, dijalog i kreativni mentalni prostor između tradicionalnih predmeta i njihovih suvremenih interpretacija potičući razmišljanje o kreativnosti, materijalima, izradi te promjenama u načinu korištenja stolaca kroz vrijeme. Prikazani parovi predmeta ukazuju na raznolikost, ali i sličnosti u funkcionalnim rješenjima i estetskim vrijednostima. Osim što svjedoči o važnosti ovog jednostavnog, ali svakodnevno prisutnog predmeta, izložba također odražava duboku kulturološku povezanost između Mađarske i Hrvatske i to upravo kroz prizmu stolca kao kulturnog objekta.
Važno je napomenuti kako hrvatski stolci dolaze iz raznih dijelova Lijepe naše čime se dodatno ističe regionalna raznolikost i bogatstvo tradicijske baštine. Svaki kraj Hrvatske ima svoje specifične karakteristike u izradi namještaja, a stolci su jedan od najzanimljivijih primjera te raznolikosti. Dotična raznolikost ne samo da odražava funkcionalne potrebe lokalnog stanovništva, već i kulturne osobitosti pojedinih regija. Hrvatski stolci tako nisu samo predmet svakodnevne upotrebe, već i vrijedan dio kulturnog identiteta koji spaja prošlost i sadašnjost.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Visok tlak zovu tihi ubojice, upravo zato što osobe često niti ne znaju da ga imaju, a simptomi kada se razviju, obično je prekasno.
Bojan Jelaković, akademik: “Kada se razviju mogu biti ne specifični, može biti umor, pojačano znojenje, glavobolja,dakle čitav niz nekih simptoma koji se mogu pripisati bilo čemu. Ljudi to jako zanemaruju, a kada izmjere tlak onda to omalovažavaju. One male povišene vrijednosti tlaka se ne uzimaju u obzir, zaboravljajući pri tome da taj povišeni tlak djeluje na krvnu žilu svaku sekundu, i onda ljudi često dožive moždani ili srčani udar od blago povišenog krvnog tlaka kojega su zanemarili ili ga nisu bili svjesni. …svatko može lagano shvatiti.
Uzrok povišenog krvnog tlaka kao i ostalih kroničnih nezaraznih bolesti jest nezdrav način života.”
Koliko su ključni savjeti farmaceuta kod uzimanja propisane terapije najbolje na predsjednica Hrvatske ljekarničke komore, Ana Soldo.
Ana Soldo, predsjednica Hrvatske ljekarnička komore: “Dio pacijenata misli da zna bolje i od farmaceuta, a dio jednostavno nema povjerenja u ono što mu je liječnik propisao i taj dio je nešto što mi moramo popravljati. Naravno tu je i manjak vremena kojega zdravstveni radnici imaju u komunikaciji s pacijentom pa se pojačava moć dr. Googla i susjeda koji uvijek sve znaju. Nažalost vrijeme je resurs kojega u zdravstvenom sustavu nema dovoljno, ali zato se mi u ljekarnama trudimo pružiti informacije kada god nam pacijenti dođu,navrate kada imaju vremena, ne moraju se naručivati.
Od povišenog krvnog tlaka, ne boluju samo starije osobe, radi nezdravog načina života, od hipertenzije sve više obolijevaju i mladi.
Bojan Jelaković, akademik: “Sve se pomiče prema ranijoj dobi i postoji jedno prokletstvo koje govori da će adolescenti 21. stoljeća živjeti kraće od svojih roditelja, dakle to vam govori sve!”
Akademik Jelaković ističe kako hrvati nisu zdravstveno pismeni.
Bojan Jelaković, akademik: “Ljudi kada se naviknu na nešto loše onda se toga teško odriču. Dobri primjeri nam mogu biti primjerice skandinavske zemlje koje pokazuju da ako se radi nešto sustavno, da se i može nešto napraviti. Kada bismo mi bili pametniji i odgovorniji i mi bismo mogli biti dobar primjer.”
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Prva konferencija o filmskoj pismenosti, koju je organizirao Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), održana je u ugodnom ambijentu kina Kaptol Boutique Cinema u Zagrebu. Ovaj značajan događaj okupio je brojne stručnjake iz područja obrazovanja, filma i medija s ciljem poticanja šire rasprave o važnosti filmske pismenosti u obrazovnom sustavu i svakodnevnom životu. U sklopu konferencije predstavljeni su rezultati nacionalnog istraživanja koje je HAVC proveo među učenicima osnovnih i srednjih škola kao i među odgojno-obrazovnim djelatnicima. Istraživanje je obuhvatilo razinu poznavanja filmskog jezika, navike gledanja filmova, korištenje filmova u nastavi te stavove prema ulozi filma u obrazovanju. Rezultati su pokazali niz zanimljivih uvida koji ukazuju na potrebu za sustavnijim pristupom filmskoj edukaciji te većim uključivanjem audiovizualnih sadržaja u nastavne programe. Konferencija je time otvorila prostor za daljnje djelovanje i suradnju.
Dakle, budući da HAVC zadnje već dvije i pol godine intenzivno razvija filmsku pismenost, htjeli smo po prvi put napraviti nacionalno istraživanje o filmskoj pismenosti kako bi vidjeli stanje stvari, da vidimo koliko naša djeca i učenici svih uzrasta znaju o filmu, koliko ga gledaju, koji su tu problemi potencijalni i koja su tu moguća rješenja. Istraživanje je pokazalo da djeca jako puno gledaju filmove, ali naravno ne uvijek pod kontrolom, da nisu dobro informirani kako birati film, kako razlikovati kvalitetu od nekvalitete i tu je zapravo naša uloga. Dakle, mladi tjedno provedu od 4 i pol do 5 sati u prosjeku gledajući filmske sadržaje različitih oblika.
– Ingrid Pađen Đurić, viša savjetnica za filmsku pismenost u HAVC-u
Istraživanje koje je proveo Hrvatski audiovizualni centar imalo je jasno definiran cilj – postaviti temelje za sustavno uvođenje edukacije iz područja filma i audiovizualne kulture u odgojno-obrazovni sustav na svim razinama od osnovnoškolskog do visokoškolskog obrazovanja. Ovakav pristup ne samo da doprinosi razvoju kritičkog mišljenja kod učenika i studenata, već i potiče kreativnost, razumijevanje filmskog jezika te sposobnost analize i interpretacije audiovizualnih sadržaja. Uz obrazovnu dimenziju, istraživanje je usmjereno i na širi društveni cilj, razvoj publike koja će biti zainteresirana za kvalitetna filmska ostvarenja s posebnim naglaskom na hrvatsku kinematografiju. Time se želi osnažiti i cijeli audiovizualni sektor kroz veću prisutnost domaćih filmova u javnom prostoru, jačanje promocije filmske pismenosti te stvaranje uvjeta za dugoročno održiv i kulturno relevantan filmski ekosustav u Hrvatskoj.
Provedenim istraživanjem obuhvaćeni su stavovi i mišljenja različitih sudionika odgojno-obrazovnog procesa – učenika osnovnih i srednjih škola, učitelja, nastavnika, profesora, ravnatelja te odgajatelja – s ciljem stjecanja uvida u trenutačno stanje filmske pismenosti u Hrvatskoj.
Ova konferencija bila je odlična prilika da svi oni koji se bave obrazovanjem djece pronađu znanja i informacije o filmu te načinima na koji oni mogu pozitivno utjecati na razvoj djece.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Bilo da se radi o slikanju, radu s gipsom ili drugim kreativnim aktivnostima, radionice su otvorene za sve – od djece iz vrtića, preko hrvatskih branitelja, do osoba s poteškoćama u motoričkim sposobnostima. Upravo su oni, svaki na svoj način, stvorili prava mala umjetnička djela – dokazujući da umjetnost zaista može biti ono što nas spaja.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
„Najčešće nam pacijenti dolaze tek kad primijete da im je narušena kvaliteta ili zdravlje glasa. Zato kroz ovakve javnozdravstvene akcije želimo poručiti da glas, kao i ostatak našeg zdravlja, treba čuvati i o njemu se brinuti. Kako? Prvo, važno je imati pravilnu tehniku govora, a ona ne postoji bez kvalitetnog disanja. Disanje je temelj – udah, izdah, i tek tada nastaje glas. Sljedeći važan čimbenik je dobra hidratacija, jer ona pomaže i općem zdravlju, ali i zdravlju glasnica. Zdrava prehrana također ima važnu ulogu – u posljednje vrijeme bilježimo sve više slučajeva refluksa, povrata kiseline i žgaravice, što utječe na pojavu disfonije, odnosno promjene kvalitete glasa. Tu su i alkohol i pušenje, koji značajno narušavaju glas, ali i povećavaju rizik od malignih bolesti. Svaka promjena glasa koja traje dulje od dva do tri tjedna, bez znakova poboljšanja, znak je da se treba obratiti liječniku – kako bi se postavila dijagnoza i, po potrebi, započelo liječenje i rehabilitacija.“
Svoju bogatu fotografsku zbirku obogatio je autentičnim pisanim bilješkama, a u planu ima i daljnje proširenje obje kolekcije, odnosno knjige…
– Nosim pri sebi uvijek rokovnik, u koji bilježim nešto što saznam novo o gradu. Sad sam bio deset dana u gradu, pokupio sam neke informacije, ali i primjedbe, zašto nisi obuhvatio ovaj dio grada, ali pohvale su sve visoko ocijenjene, zašto nisi našu mahalu obuhvatio? Sada idem šire, voditi kroz male ulice, sve to znam napamet, imena i prezime, sve imam u glavi. Travnik ima posebne nadimke, jedan Travničan je napisao par tisuća nadimaka Travničana. Ja nisam, ali napisao sam obitelji kojih više nema, ima možda dvadeset obitelji koje su nestali iz Travnika, nema ih.
Autorova želja je da čitatelji putem ove knjige zavire u prošlost grada i upoznaju se s legendarnim likovima koji su predstavljali ikone Travnika.
Travnik je grad u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, u središnjoj Bosni, 90 km sjeverozapadno od Sarajeva, te je ujedno glavni grad Županije Središnja Bosna. Poznat je po tome što je bio prijestolnica bosanskih kraljeva u srednjem vijeku, a kasnije i osmanskih vezira od 1686. do 1850. godine, pa i velik dio njegovog kulturnog nasljeđa datira iz tog perioda.
Travnik se nalazi vrlo blizu zemljopisnog središta Bosne i Hercegovine. Rijeka Lašva protječe kroz grad, od zapada prema istoku, prije svoga ušća u rijeku Bosnu. Grad Travnik se nalazi u velikoj Lašvanskoj dolini, koja povezuje dolinu rijeke Bosne na istoku s dolinom rijeke Vrbas na zapadu.
Travnik leži na nadmorskoj visini od 514 metara. Njegovo najistaknutije zemljopisno obilježje su planine Vilenica i Vlašić, koja je dobila ime po Vlasima. Vlašić je jedna od najviših planina u Bosni i Hercegovini, s nadmorskom visinom od 1943 metra.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Novi autobus počeo je prometovati na liniji 113 Ljubljanica-Jarun. Vrijednost vozila iznosi 448.000 eura bez PDV-a. Riječ je o prvom od 4 ugovorena autobusa ukupne vrijednosti od 2,5 milijuna eura. Osim Jaruna, električni autobusi će putnike prevoziti i na Sljeme. Također, priprema se nabavka za još 60 električnih autobusa financiranih sredstvima EU fondova u suradnji s resornim ministarstvom.
Riječ je o poluniskopodnom autobusu proizvođača IVECO, modelu Crossway, s kapacitetom za prijevoz 68 putnika s 35 sjedećih mjesta. Opremljen je svim sustavima koji jamče ugodno i sigurno putovanje, poput klime, video nadzora, rampe za olakšani pristup osobama u invalidskim kolicima, a ima osigurano i mjesto za smještaj kolica te priključke za USB punjače. – Marko Bogdanović, predsjednik Uprave ZET-a
Znači, multipli mijelom je rak krvi. To je drugi najčešći rak krvi uz limfome. Iza njih dolazi leukemija. Naime, dolazi do promjene plazma stanice. Ona je jedna vrsta limfocita koja proizvodi imunoglobuline. Mi njih obično imamo pet, a kod multiplog mijeloma, imunoglobulin se jako promijeni i nije koristan. Znači, ne proizvodi antitijela kakva nam trebaju tako da se može ponekad o multiplom mijelomu razmišljati i kao raku imunološkog sustava. Inače, simptomi su dosta obični te zato mi kažemo za nju kako je to jedna opaka bolest običnih simptoma. – Mira Armour, izvršna direktorica udruge MIjelomCRO
Oboljelima od multiplog mijeloma u Hrvatskoj dostupne su samo tri od 11 novih terapijskih opcija koje su odobrene na europskoj razini. Ove terapije, koje su već u širokoj primjeni u mnogim europskim zemljama, imaju potencijal značajno produžiti život oboljelima te unaprijediti njihovu kvalitetu života. Nažalost, unatoč njihovoj učinkovitosti, mnogi pacijenti u Hrvatskoj nemaju pristup svim dostupnim opcijama što predstavlja ozbiljan problem u liječenju ove bolesti. Za maksimalnu primjenu ovih terapija nužno je ulagati u infrastrukturni razvoj zdravstvenog sustava, posebice u povećanje broja adekvatnih dnevnih bolnica. Time bi se omogućilo svim oboljelima, bez obzira na mjesto prebivališta ili liječenja, da dobiju odgovarajuću, pravovremenu i učinkovitu skrb. Na taj način, svi pacijenti bi imali jednake šanse za uspješan tretman čime bi se poboljšalo njihovo liječenje i ukupni zdravstveni ishod.
Od multiplog mijeloma u Hrvatskoj svakog dana oboli jedna osoba što čini ovu bolest sve češćom. Osim toga, sve više mladih pacijenata suočava se s dijagnozom što dodatno zabrinjava stručnjake i upozorava na potrebu za boljim prepoznavanjem bolesti. Multipli mijelom ima jedan od najdužih perioda od pojave prvih simptoma do postavljanja dijagnoze što otežava pravovremeno liječenje i smanjuje šanse za uspješan ishod. Stručnjaci stoga naglašavaju važnost što ranije dijagnostike i edukacije kako bi se omogućilo brže prepoznavanje bolesti. Pravovremenim liječenjem moguće je značajno poboljšati kvalitetu života pacijenata i produžiti njihovo preživljenje.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Matica hrvatska i Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu zajednički su organizirali međunarodni znanstveni skup koji se održao u prostoru Matice hrvatske. Skup je nosio naziv ”Jer književnost postoji – Komparativna povijest hrvatske književnosti” te je okupio brojne stručnjake, istraživače i znanstvenike iz različitih akademskih sredina. Glavni cilj skupa bio je potaknuti dijalog među sudionicima o ključnim temama koje se odnose na razvoj hrvatske književnosti promatrane iz šire, komparativne perspektive. Tijekom izlaganja i rasprava otvorena su važna pitanja o položaju književnosti unutar nacionalnog i međunarodnog konteksta.
Pa, riječ je o skupu iz ciklusa komparativne povijesti hrvatske književnosti, a posvećen je pitanju kao što vidite: što je književnost?. Na isto dosad još nitko nije odgovorio pa je tako teško da ćemo i mi. Međutim, to je upravo ono što je možda najzanimljivije u vezi s književnošću, a to je da ona neprestano iznova postavlja to pitanje i tjera nas da razmišljamo o tome. Sudionici će se baviti različitim i specifičnim problemima u tom sklopu, zatim konkretnim djelima i razvojnim pitanjima. Dakle, radi se o vrlo širokom spektru tema. – Tomislav Brlek, redoviti profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Program je uključivao niz predavanja, panela i rasprava, čime je sudionicima pružena prilika za dublju analizu književnih tokova kroz povijest. Poseban naglasak stavljen je na kulturne utjecaje, kao i na povezanost književnosti s jezikom. Skup je značajno doprinio razmjeni znanja i otvaranju novih perspektiva u proučavanju književnosti.
Pa, osobno zapravo ću izlagati možda nešto što neće biti tipično za ostatak simpozija, dakle za ljude koji će izlagati: o samoj književnosti, o tome da književnost živi. Izlagat ću zapravo o pretpostavci književnosti, a to je u stvari jezik: nastanak jezika, stvaranje jezika, dakle o jeziku koji je nešto duboko i ne samo književna činjenica, nego i antropološka. On je činjenica po kojoj je čovjek različit od svih drugih korisnika ovog ili onog semiotičkog sustava u prirodi. Čovjek jedini ima nešto specifično što se zove zapravo jezik. Taj jezik ima nešto u sebi od prapočetaka, dakle nekakve numinoznosti tih prapočetaka kada se sve pokrenulo, kad su se onda formirale na temelju nastanka jezika i institucije i čovječji rod kao takav – Antun Pavešković, književni povjesničar
Ovaj skup bio je namijenjen akademskim stručnjacima te pružio jedinstvenu priliku za razmjenu ideja i istraživačkih nalaza jer je isti, osim što se na njemu diskutiralo o temeljnim pitanjima književne povijesti i teorije, pružio priliku za interaktivnu suradnju među sudionicima.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA 
Marko Bogdanović, predsjednik Uprave ZET-a:
“Nakon jedinice koju smo pustili prije otprilike dva tjedna i koji uspješno prevozi putnike po našem gradu, došlo je vrijeme i za drugoga, a napomenuo bih još da je i treći tramvaj isporučen, a njegovo se puštanje u promet očekuje za desetak dana tako da vas sa zadovoljstvom mogu informirati o tome da isporuke idu vrlo dobro, uredno i bolje od planiranog.”
Glasanjem u anketi na društvenim mrežama Grada Zagreba, Zagrepčani i Zagrepčanke odlučili su se da će drugi po redu novi tramvaj iz Končareve radionice voziti na liniji broj 13 (Žitnjak – Kvaternikov trg)
Marko Bogdanović, predsjednik Uprave ZET-a:
“Prema želji naših sugrađana linija 13 je nadmoćno pobijedila u anketi, tako da će ovaj vozi na liniji 13.”