Akademska slikarica Alma Orlić predstavila je izložbu Rekvijem protiv zaborava, dio svog bogatog umjetničkog opusa u kojem se kontinuirano bavi temama sjećanja, identiteta, portreta i pejzaža. Riječ je o ciklusu radova koji na poseban način povezuje osobne dojmove s prostorom zagrebačkih Šestina, gdje umjetnica danas živi i stvara.
Ova izložba ne donosi samo likovni prikaz krajolika i arhitekture, već i intimnu priču o promjenama prostora, prolaznosti vremena i važnosti očuvanja onoga što polako nestaje.
Nakon preseljenja iz središta Zagreba, Šestine su za Almu Orlić postale više od mjesta stanovanja – postale su inspiracija i trajni motiv njezina stvaralaštva.
-Doselili smo se iz centra grada kako bismo imali bolju poziciju i dovoljno prostora za rad. Moj suprug, kipar, trebao je atelje u mirnom kraju, a i ja sam željela živjeti i stvarati na lijepom i inspirativnom mjestu. Budući da sam rođena u centru Zagreba, koji je s vremenom postao sve zagušljiviji, Šestine sam oduvijek jako voljela- ispričala je Alma Orlić, akademska slikarica.
Jedan od ključnih motiva njezina ciklusa je stari štagalj, simbol vremena koje prolazi, ali i trajne povezanosti čovjeka s prostorom. Upravo taj motiv postaje središnja točka njezine umjetničke interpretacije Šestina.
-Uzeli smo jednu ruševinu i uspjeli je lijepo urediti. Naš prijatelj, vrhunski arhitekt Matija Salej, upravo je promatrajući stari štagalj preko puta dobio ideju kako oblikovati krovove i cijeli ansambl. Danas imamo dvije zgrade – jednu za stanovanje i jednu za atelje – koje su skladno uklopljene u prostor. Na toj ideji sam mu i danas zahvalna- istaknula je Orlić.
No štagalj u njezinim radovima nije samo arhitektonski motiv. On nosi slojevitu simboliku i osobna sjećanja koja sežu u djetinjstvo.
-On za mene predstavlja jedno prošlo vrijeme koje sam kao dijete mogla promatrati samo izdaleka. Sjećam se i žene koja nam je dolazila prati rublje, a koja je bila dio tog svijeta. Šestine su tada bile nešto sasvim drugo- prisjeća se umjetnica.
U svojim radovima Orlić bilježi promjene prostora kroz vrijeme – od nekadašnjih pejzaža i običaja do današnje stvarnosti. Njezina sjećanja često su vezana uz obiteljske izlete i jednostavne trenutke koji su ostavili dubok trag.
-Često smo s ocem i obitelji odlazili u Šestine. Nas je bilo četvero djece i ti su izleti trajali dugo. Put je vodio širokom cestom prema Sljemenu, kroz drvored, a na kraju bismo sjeli u gostionicu na sir i vrhnje. To su slike koje ostaju zauvijek- rekla je Orlić.
Kroz ciklus Rekvijem protiv zaborava, umjetnica nastoji zadržati upravo te fragmente prošlosti i prenijeti ih publici. Njezini radovi prožeti su nostalgijom, ali i suptilnim upozorenjem o prolaznosti.
-Ti štagljevi, te stare građevine – one propadaju, nestaju. Ali ako budemo dovoljno mudri, neće nestati ono najvažnije: svjež zrak, zelenilo, taj rub Šestina naslonjen na Medvednicu. Neće nestati ni mladost, ni rad, ni radost života- naglasila je Orlić.
Izložba donosi spoj portreta, pejzaža i simboličnih motiva, pri čemu svaki potez kista nosi dublju poruku. Umjetnica ne prikazuje samo ono što vidi, već i ono što osjeća – povezujući osobno iskustvo s univerzalnim temama koje prepoznaje šira publika.
Njezini radovi tako nadilaze granice vremena i prostora. Promatrač u njima može pronaći vlastita sjećanja, osjećaj pripadnosti i pitanje o tome što ostavljamo iza sebe.
Rekvijem protiv zaborava još jednom potvrđuje snagu i autentičnost umjetničkog izraza Alme Orlić. Kroz svoj rad ona ne čuva samo slike prošlosti, već i emocije, priče i vrijednosti koje bi, bez takvog umjetničkog zapisa, lako mogle pasti u zaborav.
U vremenu ubrzanih promjena, njezina izložba podsjetnik je na važnost usporavanja, promatranja i očuvanja onoga što nas oblikuje – prostora, prirode i vlastitih uspomena.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
