U kazalištu Mala scena premjerno je izvedena monodrama „Škola“ u produkciji Teatra Gavran. Predstava se bavi temom vršnjačkog nasilja, a zamišljena je kao poticaj za širi društveni razgovor, osobito u školskom okruženju.
Redatelj Krešimir Dolenčić istaknuo je kako predstava ne bi trebala ostati samo kazališni događaj:
-Mislim da je tema prevelika da se radi za ovako nešto kazališna predstava, nego je to prvi čin nečega što je namijenjeno da se igra po razredima, po školama, da netko koga se ta predstava tiče, tko se prepoznao kao žrtva nekog nasilja, da kaže. Da netko tko to radi, da možda to ne radi i da netko tko na to treba obratiti pažnju, obrati pažnju. Dakle, na razgovor koji bismo željeli potaknuti s ovom predstavom između đaka, međusobno, između profesora, pedagoga, roditelja i njih i svega toga skupa, jer znamo koliko je ovo bitno i koliko je ta generacija kojoj se obraćamo zapravo generacija kojoj ovaj svijet ostavljamo. To zvuči otrcano, ali je doista istina- izjavio je redatelj.
Autorica poeme „Škola“, prema kojoj je predstava nastala, Gloria Lujanović, naglasila je kako tekst tematizira i zlostavljanje unutar samog sustava:
-Predstava je utemeljena na istoimenoj poemi. Ona nominalno govori o vršnjačkom nasilju i jednoj potpunoj zapravo bespomoćnosti koju jedno dijete unutar školskog sustava osjeća u trenutku dok je žrtva zlostavljanja, i ne samo zlostavljanja koje dolazi od druge djece, nego i jednog dubokog zlostavljanja samog sustava. U tom zlostavljanju i toj pasivnoj agresiji, relativiziranju onoga što se zbiva u školi, sudjeluju svi – od razrednice, pojedinih nastavnika, pedagoga – i pokazuje gdje je taj sustav duboko zakazao. A s druge strane, ta žrtva je prikazana na način koji nije uobičajen: to je junakinja koja pronalazi snagu, koja u jednom trenutku želi osvetu, koja je poprečno bijesna i ljuta i duboko svjesna onoga što joj se dogodilo. Ta knjiga demaskira kako mi i kako ljudi koji su prošli nekakva stradanja ili traume govore ili se ponašaju- ispričala je Lujanović.
U središtu izvedbe bila je mlada glumica Rebecca Aleksić, kojoj je ovo bio kazališni debi. Njezin mladolik izgled i studentski status pridonijeli su autentičnosti i lakšem uspostavljanju empatije s vršnjacima u publici.
-Ljudi misle da su djeca dobra zato što su mala, jer su dječica i da su svi dobri, a zapravo su djeca vrlo okrutna jedna prema drugoj. Mislim da svatko treba pogledati doma svoju obitelj i malo se pozabaviti. Ako nam se nešto loše dogodi, da ne promijenimo možda samo to u sebi, nego da zacijelimo sebe i za buduće ljude koji će to proći. Mislim da je to neki put. Iako ne znam koliko je pametno zapravo reći oko svega toga, jer to su sve pokušaji i trebamo pokušavati nešto mijenjati – možda kad se sve to zbroji zajedno, doprinese- zaključila je Aleksić.
Dramaturgiju potpisuje Miro Gavran, koji je tekstu pristupio s visokom razinom zanatske discipline. Fokus je stavio na kronološki niz zlostavljačkih epizoda oblikovanih kao dinamične mikroscene.
-Jako nam je drago da smo ovaj roman, koji je doista važan i zanimljiv za mlade ljude koji prolaze takve situacije u osnovnim i srednjim školama, mogli dobiti za Teatar Gavran i ovu scenu za mlade. Pridobili smo vodećeg redatelja Krešimira Dolenčića, koji je odabrao iznimno talentiranu mladu glumicu Rebeccu Aleksić da interpretira ovu ulogu osobe koja prođe kroz sve moguće situacije zlostavljanja u osnovnoj i srednjoj školi. Na taj način mislim da smo dobili jednu dobru, važnu predstavu koja će biti zanimljiva i mladima, i njihovim roditeljima, i njihovim prijateljima, da vide što sve život može donijeti nehtijući ljudima koji su u normalnom procesu školovanja. Vjerujem da će ta predstava biti zanimljiva i za one koji možda nisu u toj dobi, ali će biti dobro da vide s čime se susreću mladi danas- izjavio je Gavran.
Formalna struktura predstave prilagođena je trajanju školskog sata, čime se otvorio prostor za daljnju pedagošku obradu teme. Time se sugerira da bi kazališna umjetnost trebala biti integralni dio prevencije vršnjačkog nasilja i razvoja emocionalne inteligencije kod mladih.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
