Autor:: Tanja Molvarec 2/12/2010 22:59 Razgovarali smo s Majom Mamulom, dobitnicom nagrade Zagrepčanka godine zbog njenog velikog doprinosa promicanju rodne ravnopravnosti. Maja Mamula je osnivačica Centra za žene žrtve seksualnog zlostavljanja otvorenog 2008. u Zagrebu. Riječ je o prvom centru u Hrvatskoj koji pruža besplatnu pomoć žrtvama seksualnog nasilja i njihovim obiteljima. Tijekom razgovora Mamula nam je ispričala kako se osjeća zbog dobivene nagrade, vidi li sebe kao inovatoricu i što ju najviše motivira za rad.

Što vam i koliko znači ova nagrada?

Maja Mamula- Osjećam se super. Ova nagrada mi puno znači, ali ne samo meni već i svim mojim suradnicima jer je pokazatelj da je društvo prepoznalo više od 15 godina rada na promicanju ravnopravnosti spolova i prava žena.

Jeste li ste se nadali pobjedi?

Maja Mamula- Nisam se pretjerano time opterećivala, moram priznati. Nakon što me jedan moj klijent nominirao nisam se htjela previše nadati da se ne bi razočarala i rastužila. Nastojala sam što manje misliti na to i biti neopterećena. Na kraju je eto sve ispalo super.

Što planirate učiniti s novčanim iznosom od 50 tisuća kuna koji ste dobili uz nagradu?

Maja Mamula- To je ono prvo što me svi pitaju. Dio nagrade ide za Žensku sobu kako bi svi skupa i dalje kvalitetno radili ali nešto ću ostaviti i za osobne potrebe. Organizirati ću čak i proslavu za najbliže suradnike i sve one koji su bili uz mene. Na taj način im želim zahvaliti što su me podupirali.

Na odboru na kojem se odlučivalo tko će ući u zadnji krug za nagradu Zagrepčanka godine, vama je dana prednost pred Smiljanom Leinart – Novosel jer ste vi inovatorica. Doživljavate li vi sebe kao inovatora?

Maja Mamula- Moram priznati da mi je koncept inovatora malo grub pojam ali u nekim područjima da. Smatram se inovatoricom pogotovo u područjima seksualnog prava, rodne ravnopravnosti i suzbijanja seksualnog nasilja. Teško je ipak reći da sam inovatorica jer sve radim sa svojim timom bez kojih ne mogu i koji mi puno znače, pa bi bilo egoistično da samo sebe stavim u kategoriju inovatora.

Radite od jutra do sutra kako bi se reklo. Kako sve to stižete i imate li uopće vremena za sebe?

Maja Mamula- Pa znate kako je. Ima dana kada ne stignem ni predahnuti i imam dojam da ću pasti s nogu od umora. S obzirom na to da sam velika radoholičarka ništa mi nije teško. Priznajem, tjeram i svoje suradnike na rad. Ali nakon svakog dana se osjećam dobro jer radim nešto korisno i važno. Meni posao nije nešto što obavljam od 8 do 5 pa onda kući i to je to. Moj posao je nešto što ja jesam. Moj tempo i tempo mojih suradnika su jednaki i zaista dobra funkcioniramo jer svi skupa radimo za neku važnu svrhu. Postoje pak dani kada mi je malo previše sve to skupa pa si dopustim malo predaha.

Koga biste vi nominirali za Zagrepčanku godine i zašto?

Maja Mamula- Svakako bi nominirala Biljanu Čakić-Veselić za film o Mariji Jurić Zagorki iako je ona bila nominirana prošle godine. Ma ja bi tu nagradu dala svim mojim suradnicima iz Ženske sobe ali i Centra za ženske studije jer rade ovaj posao i daju sebe što se svakako cijeni. Teško je izdvojiti samo jednu osobu.

Koji su po vama neriješeni problemi našeg društva što se tiče položaja žena?

Maja Mamula- Postoji nažalost čitav niz područja koji još uvijek nisu riješeni i definirani. Zadnjih desetak godina se ipak puno napravilo na području rodne ravnopravnosti, ali pogledajte koliko je još žena koje su lošije plaćene od muškaraca. Tu su i nezaposlene žene i etički dvojbena pitanja poput pobačaja i medicinski potpomognute oplodnji. Problem je i taj što žene provedu deset sati radeći kućanske poslove, a muškarci manje od dva sata ali i pitanje neriješenih odnosi unutar obitelji. Također, malo je informacija o ženama iz ruralnog područja. Ima tu još puno posla.

Čime se trenutno bavite i da li su u planu neki veći projekti?

Maja Mamula- U tijeku je više edukacijskih programa kojima posvećujemo puno pažnje jer imamo više od dvije i pol tisuće korisnika tih programa. Radimo i na istraživanjima vezano za položaj žena žrtava seksualnog nasilja i njihovih prava. Ništa spektakularno nije u planu ali svakodnevno radimo na tome da nešto promijenimo i napravimo za dobrobit društva. Najvažnije je da se ta pitanja ne zapostave.