Zagrebancija

Zagrebačka katedrala nekoć, danas i sutra

FOTO: Ivan Novosel

Zagrebačka katedrala već je gotovo tisuću godina mjesto euharistijskog slavlja i molitve, ali i mjesto sjećanja jedne zajednice. Ona je poprište liturgijskog teatra, ali i riznica, grobnica, muzej i koncertni podij. Ona je i spomenik kulture, do danas u potpunosti nepoznat čak i najčešćim posjetiteljima. Povodom toga, održan je okrugli stol na temu “Zagrebačka katedrala nekoć, danas i sutra”, kako bi se postavio čitav niz pitanja o obnovi nakon potresa.

Jedna od baština koje čuva su knjige, koje su u katedralu stizale od samih njenih početaka,  dakle već 900 godina:

– Među tim knjigama je više od 150 dijelom iluminiranih ili ručno ukrašenih rukopisa i kodeksa iz srednjeg vijeka koje su ogromne vrijednosti, tu je preko 250 inkunabula, knjiga iz 15. stoljeća, prvih tiskanih knjiga. Tu je više stotina knjiga iz 16. i 17. stoljeća, dakle ogromno književno blago koje od potresa 1880. godine nije u katedrali. Knjižnica je morala biti izmiještena, najprije u Nacionalnoj i sveučilšnoj knjižnici, potom u Hrvatski državni arhiv gdje je i danas. Moja želja je da pokažem kulturnu vrijednost te knjižnice i tog književnog blaga koje je među najvrijednijima u Hrvatskoj. Osim toga, moja je ideja i prijedlog da se to pokretno kulturno dobro ponovno vrati u katedrala, zajedno s ostalim stvarima koje čine to veliko djelo zagrebačke kulture – rekao nam je Milan Pelc, povjesničar umjetnosti s Instituta povijesti i umjetnosti

O katedrali prije katedrale govorio je Vladimir Piter Goss, povjesničar umjetnosti.

– To je neobično važno, želim pokazati da je položaj na Kaptolu jedan od ranih, tradicionalno svetih položaja u ovom prostoru, da su ga Slaveni i Hrvati naslijedili od svojih predaka i da tu postoje i ranija svetišta.

Pad južnog tornja zagrebačke katedrale samo je najvidljiviji znak znatno dubljih strukturalnih oštećenja koje je izazvao potres, što je iznimno važno prilikom obnove. No, osim što je prilika za cjelovitu obnovu, prilika je i za temeljito istraživanje, pa možda i kvalitetnija izrada obnavljanog spomenika od onoga stanja u kojem ga je zatekao potres.

– Najprije morate znati što katedrala jest, da bi mogli razmišljati o njezinoj obnovi. Katedrala je središnji spomenik identiteta i opstanka hrvatskog naroda, tvrđava, riznica, duhovno žarište, ili panteon. U vezi s tim, njezina istraživanja su istraživanja naše nepoznate dubine. Katedrala je neistraženo područje i sad je velika prilika da se obave istraživački radovi koji su u pauzi njezine funkcije i fazi građevinskih radova  mogući, a više sljedećih stotinu godina neće biti. Katedrala je pozornica najviših ambicija Crkve kroz stoljeća, ona je akumulirala blaga velikih značajnih radova života koji su unosili samo ono najbolje. Katedrala je pozornica umijeća naslijeđivanja, tu su stoljećima deponirali svoj odnos prema svijetu, svoje stilske slojeve, svoje unose i upravo zbog toga je ona danas izazov obnovi, kako pomiriti baštinu i zahtjeve suvremenog doba. Ona je ujedno izazov za kriterije, vrhunski kriterij je jedini koji bismo mogli primijeniti za takav spomenik. Katedrala je i izazov našoj kolektivnoj svijesti. Kada je 1880. došlo do velikog potresa i njezinog velikog uništenja, cijela je Hrvatska iskazala solidarnost, organizirale su se dobrotvorne priredbe, ulagali su se i sitni novčići ne bi li taj spomenik bio vraćen u izravni oblik  – rekla je Željka Čorak.

ČLANAK JE SUFINANCIRANA SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA

Exit mobile version