Zagrebancija

Odlazak Mamića – šansa za raskid sporta i politike

Autor: Marin Knezović 7/14/2015 15:57

Kako bi ste upozorili na ozbiljne stvari ponekad morate proći putem šale i apsurda. Tako sam postupio u jesen 2010. kada sam kao Zastupnik u Skupštini grada Zagreba upozorio na neprimjerenu vezu politike i Dinama. Ukratko upozorio sam gradonačelnika Milana Bandića da:

‘U statutu NK Dinama u članku 9. jasno stoji da se klupskim dužnosnicima zabranjuje političko djelovanje. Još se sjećamo sudjelovanja Zdravka Mamića i igrača Dinama u kampanji HDZ-a na parlamentarnim izborima 2007. godine. Iako se Mamić opravdao da je politički angažman želja svih igrača, teško mogu zamisliti da Cufre ima poster Jadranke Kosor, da Slepička proučava ‘Bespuća povijesne zbiljnosti’, a da Sammir na noćnom ormariću ima slike ministara HDZ-a.’.

Ova moja izjava zabavljale je gotovo cijeli dan hrvatsku javnost. Mamićevi legionari kao zagriženi politički aktivisti? Teška stvar. Radi se o svetogrdnoj vezi sporta i politike iza koje se krije pravi kum većine društvenih veza i dogovora u Hrvatskoj – novac.

Korijeni ovog neprirodnog  odnosa mogu se naći još u razdoblju poslije drugog svjetskog rata, u doba sveprisutnog ‘agitpropa’. ‘Agitprop’ (agitacija i propaganda) je podrazumijevao da je svaka ljudska aktivnost u socijalističkom društvu morala biti prožeta, do osnovnih čestica umočena u promicanje komunističkog pravovjerja. To se posebno odnosilo na sport. Svaki uspješan dribling bio je izraz superiornosti socijalističkog nadčovjeka, svaki gol trijumf zajednice ravnopravnih radnika i seljaka.

Ovakvo razmišljanje preživjelo je i komunizam. Sport je umjesto radnika samoupravljača sada trebao posvećivati ponovno rađanje nacionalne države ali, kao u socijalizmu, isključivo kao monopol jedne stranke – HDZ-a koja je, poput komunističke partije, jedina vlasnica najviših istina o naciji i društvu.

Naravno, kako to u nas biva, ništa ne ide besplatno. Sport, a posebno nogomet, za to je tražio protuuslugu. Ta usluga se sastojala u obilju javnog novca kojima je bio obasipan. Zaista, naši nogometaši kada pri intoniranju himne ruku polažu na lijevu stranu, ne polažu je na srce nego na novčanik.

Braća Mamići su bili prvosvećenici takvog doživljaja sporta. Slikaj se ti meni slobodno u loži, ali prije toga mi daj narodni novac. Tu i tamo u kombinaciju bi upao i Milan Bandić, ali je to bila uglavnom HDZ-ova igra.

Privremeni ili stalni odlazak Mamića iz hrvatskog nogometa zato predstavlja jedinstvenu priliku da se prekine neprirodna veza politike i sporta. Prvo u Dinamu, pa i u cijeloj Hrvatskoj. Na dugoročnu korist sporta, politike, a ponajviše džepova građana.

 

Exit mobile version