Zagrebancija

Može li jedna žena opstati u politici? Teško!

Autor: Kostadinka Velkovska 4/13/2014 22:03

Svaki put kad je u tijeku neka predizborna kampanja, osim o obećanjima, govori se i o zastupljenosti žena na kandidacijskim listama. I ovoga puta smo vidjeli da pada broj žena na listama, ali i broj žena nositeljica lista. Klasičan zaključak koji bi proizašao iz takvih podataka jest da naše društvo nazaduje, barem po pitanju ravnopravnosti spolova. Nažalost, to je i točno.

Trenutno postoji ženska kvota takozvana, što je zapravo preporuka za ravnopravnost spolova na svim kandidacijskim listama za izbore. Čak su i najveće stranke odlučile ignorirati ovu preporuku i ne poštovati kvotu od 40 posto, na štetu žena naravno. No, stvari sežu puno dublje od broja žena na listama za izbore.

Proučavajući malo statističke pokazatelje o zastupnicima u Hrvatskom saboru, u oči upada zabrinjavajući podatak da se trenutno u Saboru nalazi samo 25 posto žena. To je podatak koji nas sve mora trgnuti i probudi iz dubokog sna. Ne, mi nismo ravnopravno društvo.

Ovdje moram istaknuti da stranke kao što su HDSSB, IDS i SDSS, jer to su stranke koje imaju više od jednog zastupnika, nemaju nijednu ženu saborsku zastupnicu. I o kakvoj ravnopravnosti mi onda možemo pričati u Hrvatskoj?

Možda su žene i bile u dovoljnoj mjeri zastupljene na njihovim listama, ali nalazile su se na mjestima za koje su bili sigurni da neće izboriti mjesto u Saboru. To onda više nije neravnopravnost spolova, to je onda već i omalovažavanje žena. Mi nismo ovdje da bismo punile mjesta koja muškarci ne žele. I same ne smijemo pristati na to.

Jeste li ikada čuli da se govori o tome kako su muški političari odjeveni? Ja nisam, ali žene se zato često spominje u tom kontekstu. Ženama se gledaju frizure, cipele, duljina suknje ili im se prigovara što ne nose suknje. Nije dobro ako žena ne brine o svom izgledu, ali nije dobro niti ako stvarno brine o sebi. Na kraju si postavite pitanje: može li jedna žena opstati u politici?

Ja mislim da jako teško. Tu više nije samo borba s uvriježenim mišljenjem da političari nisu pošteni ljudi, kao žena, morate se boriti s čitavim nizom drugih predrasuda. To je kao kada svi govore da nam u politici trebaju mladi i neiskvareni ljudi, ali nitko im ne želi pružiti priliku. Zašto? Pa kažu da su neiskusni i ne znaju ništa raditi. Svi bi mi htjeli neke promjene, ali rijetki od nas su spremni i te promjene uvesti u praksi. Svi bi mi voljeli ženu predsjednicu, ali većina će otići i glasati za muškarca. Voljeli bi mlade zastupnike, ali oni ne mogu dospjeti na listu. Voljeli bi poštene političare, ali iznova biramo one za koje smo protekle četiri godine tvrdili da im je poštenje stran pojam.

I da, onda stvarno ispadne točna izreka da narod ima točno onakvu vlast kakvu i zaslužuje. Ako mi sami nismo spremni na promjene, ne možemo ih niti očekivati niti tražiti druge da nešto mijenjaju umjesto nas. I za kraj poruka svim mojim ženama, prijateljicama, kolegicama: Drugi će vas cijeniti koliko se cijenite same, i ne dopuštajte da budete samo broj na listi koji će ispuniti kvotu.

 

Exit mobile version