Zagrebancija

Kako propadaju reljefi sa Tomislavovog spomenika

Autor: Maja Gujinović 11/24/2009 9:12

Dva brončana reljefa koja su skoro pola stoljeća stajala oko postolja spomenika kralja Tomislava, godinama su već prepušteni vlagi, hladnoći i znatiželji prolaznika u trulom dvorišnom prolazu preko puta Crkve Sv. Marka i točno između dviju najvećih državnih institucija – Sabora i Banskih dvora.

Reljefi pod nazivom ‘Mirenje’ originalni rad kipara Želimira Janeša, odbačeni su u prolaz ruševne zgrade na Markovu trgu broj 9, poznatije i kao palača Grlečić – Jelačić, i to samo zato jer su u jednom momentu u povijesti postali – politički nepoćudni.

Naime, slavni kipar Robert Frangeš-Mihanović je po narudžbi ‘Društva za podizanje spomenika prvom hrvatskom kralju’  1934. godine izradio konja i kralja no dodatni kiparevi elementi – reljefi za postolje i grb Hrvatske, na kip skulpturu su dodani tek 1991. godine.

– Spomenik je postavljen tek 1947. godine, no na njemu se nisu našli originalni reljefi. Ti su motivi su naime postali nepoželjni u tadašnjoj državi, u tim poslijeratnim godinama. Frangeš-Mihanović, koji je do tada već umro, je osmislio reljef s prizorom krštenja Hrvata i Sabora – objasnio je Ive Šimatov Banov, povjesničar umjetnosti i vrsni poznavatelj djela Frangeša-Mihanovića, te autor njegove retrospektive u Klovićevim dvorima prije dvije godine.

Zadatak da svojim djelom zamijeni ‘nepoželjni’ original dobio je također poznati hrvatski kipar, ŽelimirJaneš. Njegova dva reljefa ‘Mirenje’ koja su 44 godine stajala pod konjskim nogama na Glavnom kolodvoru, pozdravljajući pridošlice u grad prikazivala su pomirdbu srpskog kneza i bugarskog kralja.

Naravno, s dolaskom samostalnosti 1991. godine, taj prizor nikako nije bio nešto što su vladajuće političke strukture htjele prikazivati na ‘vratima’ grada pa su reljefi zamijenili uloge. Frangeš – Mihanovićev original je napokon postavljen gdje je autor kipa zamislio, dok je Janešove reljefe snašla sudbina u dvorišnom prolazu na Markovu trgu.

– Naravno, u umjetničkom smislu ti Janešovi reljefi su daleko manje vrijedni. No, i ovaj reljef, koji je jedini primjerak, kao dio naše baštine zaslužuje neko bolje mjesto. U tom prolazu koliko ja pamtim leže barem deset godina – rekao je Šimatov Banov.

S tom tvrdnjom se slaže i Zvonko Maković, predsjednik Odbora za kulturu na čijoj je zadnjoj sjednici bilo puno polemike oko stanja Palače i skulptura koje u njoj trunu.

– Bez obzira na materijalnu vrijednost one su naša baština i moramo naći mjesto gdje neće propadati. Zašto se nisu prenijele u depo Klovićevih dvora, koji je upravo izgrađen u svrhu skladištenja? Pitanje je i kakve se skulpture skrivaju u podrumu Palače – upitao se Maković.

Naime, pogledom kroz podrumski prozor u mraku se ocrtavaju još neke umjetnine, dok je pod nadstrešnicom ostavljeno mnoštvo kamenih i gipsanih skulptura, čije se podrijetlo tek treba otkriti.

 

Exit mobile version