Zagrebancija

Houra: Na Maksimir ću samo ako mi sin tamo zaigra

Jasenko Houra

Autor: Bojana Križić 5/15/2010 9:26

Sjećanje na izgrede koji su se prije točno 20 godina dogodili na maksimirskom stadionu u srcima mnogih još su žive rane. Povodom dvadesete obljetnice nemilog događaja na derbiju Dinama i Crvene Zvezde kojega pamtimo po gotovo herojskom činu nogometaša Zvonimira Bobana koji je napao ‘milicajca’ u obranu jednog od Bad Blue Boysa, poznati su se prisjetili toga dana.

Vlatka bi posjetila stadion samo ako bi joj osigurali VIP ložu

– Naravno da smo svi stali iza Bobana. Bilo je to takvo, osjetljivo, vrijeme. Samo par tjedana od prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Ta se vremena neće zaboraviti, no ne valja se na njih vraćati – rekla nam je Vlatka Pokos koja je tu utakmicu, kao i sve do tada, gledala na televiziji.

– Ne volim ići na stadione. Ne volim tu vrstu gužve. Koliko volim gledati nogomet, toliko mi je teško biti prisutna na stadionima jer to su mjesta gdje se samo čeka na bilo kakve izgrede. Pogotovo sada kad sam poznata, mogla bih gledati samo iz nekakve VIP lože ili slično – dodala je Vlatka.

Houra će na tribine Maksimira samo ako mu jednom sin potrči maksimirskim travnjakom

Baš kao ni Vlatka, tada na stadionu nije bio prisutan ni Jasenko Houra, frontmen kultne grupe Prljavo Kazalište i ‘pravi dečko iz Dubrave’. Houra je bio jedan od najčešćih posjetitelja maksimirskog stadiona sve do nemilog događaja iz  1990-e.

– Kada je Dinamo igrao protiv Crvene Zvezde ja sam s ‘Kazalištem’ svirao u Vukovaru. Grozan je bio osjećaj znati da su ti prijatelji tamo na stadionu, da je izbio sveopći kaos, a ti ne znaš što se zapravo događa. Čim smo čuli spakirali smo se, sjeli u kombi i jurili prema Zagrebu – rekao je Houra naglašavajući koliko ga je bilo strah za prijatelje.

Houra dodaje kako ‘pičevanje’ po stadionu nije bilo nikakva novost za navijače. Svaka je utakmica donosila sve veću napetost, a derbij Dinamo – Zvezda bio je samo vrhunac, trenutak kada su svi sukobi eskalirali do kraja.

– Prije te utakmice, rijetko bi se dogodilo da nisam bio na tribinama kada se igralo. Onda sam si obećao da nikada više kročiti nogom na Maksimir neću, osim ako dobijem sina koji bude nogometaš. Bilo je puno svađa oko dozvola za sviranje na stadionu kada je Kazalište trebalo tamo nastupiti na turneji ‘Lupi petama’. Od tada mi se sve zgadilo – priča nam Jasenko Houra svoju priču.

Osim što ne posjećuje Maksimir, Houra se odrekao i tribina dvorane ‘Dražena Petrovića’, kako kaže, iz svojih privatnih razloga.

– Popiti kavu ispred stadiona i ispred Cibone mogu bez problema. Ali od toga događaja i od smrti Dražena ne mogu se prisiliti zagaziti na parket. Previše tjeskobe mi se stvara oko srca – objasnio nam je Houra.

Milicija suzavcem nije ništa riješila, sukobi su se samo preselili na ulice

Jedan od rijetkih poznatih koji svjedočio događaju koji je obilježio povijest hrvatskog nogometa, ali i hrvatsku povijest općenito, bio je Hrvoje Kečkeš, glumac kojega pamtimo po ulozi Kaze iz Bitangi i princeza.

– Svako tko kaže da se sukob nije očekivao, nikada nije bio na Maksimiru, a najmanje taj dan. Napetost je bila u zraku, osjećalo se da će se dogoditi nešto strašno – rekao je Kečkeš.

Izgrede na stadionu policija je, kaže Kečkeš, riješila suzavcem, no to nije pomoglo rješavanju sukoba.

– Bilo je puno potrganih stolica, a policija je stvar odlučila riješiti suzavcem. Kasnije su se sukobi samo preselili na ulice gdje je bilo još više šteta – sječa se Kečkeš.

Unatoč svemu što se dogodilo, glumcu je nogomet i dalje velika ljubav. Jedan je od rijetkih koji stoji iza već izlizane fraze da je nogomet zaista najvažnija sporedna stvar na svijetu.

Pogledajte snimku Bobanovog okršaja s milicajcem:

 

Exit mobile version