Autor: Valentina Jarnjak Glavaš 11/23/2011 11:16
Kad su izvučene skupine Lige prvaka znali smo da će ovo biti najteža utakmica Modrih, znali smo da se šanse u pobjedu mjere u promilima, znali smo sve. Ipak, nismo se nadali da će Modri već u prvih 10 minuta utakmice tri puta vaditi loptu iz svoje mreže.
Nadali smo se da će izdržati početni pritisak Reala i da se takva golijada na samom otvaranju utakmice neće dogoditi, ali smo se prevarili. Madriđani su izgledali kao svemirski brod u odnosu na Dinamo. Imali smo osjećaj da mogu zabiti kad god to žele, a da stvar bude gora, protiv Dinama je na teren istrčala druga momčad Reala.
Nakon prvih 10 minuta domaća je momčad povukla ručnu i nisu više napadali kao do tada. Smirili su igru, sakrili loptu od našeg prvaka i poigravali se, a na kraju su uspjeli zabiti još tri, ukupno šest pogodaka te su na taj način pokazali gdje je mjesto Modrima.
Dva pogotka Dinama samo su ublažila ružnu večer na Bernabeu, a Beqiraj i Tomečak će vjerojatno pamtiti do kraja života da su zabili Realu u gostima. Dobra stvar kod tih golova je na kraju rezultat izgleda pristojno te da Modri neće biti jedina momčad koja nikad nije zabila u Ligi prvaka.
Ta dva gola ipak ne mogu skriti svu nemoć naših nogometaša u Madridu. Od prve do posljednje minute samo je jedna momčad gospodarila terenom, ona domaća. Ni u najluđim snovima Dinamo nije mogao doći do boda, a o tri da i ne pričamo.
Još jedna stvar bode u oči, a to su prekršaji. Dinamo ih je napravio samo devet (9), a to govori ili da je Real Madrid toliko brz za našu momčad da nisu stigli napraviti prekršaj ili da nisu bili dovoljno agresivni, nego da su se išli nadigravati. A to bi bila gruba pogreška Krune Jurčića. Također nam nije jasno kako je Sammir mogao u ovoj utakmici igrati ‘bez obveza’, kako je mogao imati slobodu kad je defenziva u pitanju.
Sumnjamo da bi rezultat bio drugačiji da je Sammir imao obveze, ali ići se nadigravati s Realom bilo je ravno samouništenju.
No, nisam trener i ne bih se želio petljati u Jurčićev posao, osobito ne u ovoj utakmici protiv Madriđana u kojoj se ovakvo nešto moglo i očekivati. Neka trener sjedne sa svojim igračima i neka vide što je valjalo, a što ne. To je jedini ispravan put, analizirati utakmice protiv velikih protivnika te uvidjeti što oni imaju, a mi ne.
Osim toga, sigurno su igrači bili impresionirani. Igrali su protiv službeno najbolje momčadi 20. tog stoljeća, igrali su u hramu nogometa i nije im bilo lako. Ali baš zato su trebali dati i više od sebe. Možda i jesu, ali u tom slučaju je rezultat još više poražavajući.
Modrima je momčad iz Madrida pokazala gdje im je mjesto. Veliko društvo odlazi naprijed dok mi stagniramo. Već se i u uzvratnoj utakmici protiv Malmöa moglo vidjeti gdje je Dinamo, ali smo se nadali da je to samo loš dan. Na kraju vidimo da smo se prevarili i da smo ogoljeni do kraja i da je zaključak svega da se Dinamo ne može boriti s najvećim momčadima svijeta.
Realnost je Europa liga, ali tamo se ne dijeli veliki financijski kolač i to je problem. Kažu neki škola. Ne znam, ako sljedeće godine Modri uđu u LP vidjet ćemo kako smo se školovali, ali bojim se da ne bi prošli ništa bolje ni da ponovno uđemo i da Modri igraju protiv istih protivnika.
Sve u svemu, teško je u današnje vrijeme biti navijač Dinama, bar kad su europska natjecanja u pitanju. Ostao je još Lyon i glamur koji je donijela LP odlazi iz Zagreba, a vraćamo se HNL-u, našem dragom i lijepom HNL-u u kojem se utakmice ne igraju jer igrači nemaju za kruh…