Autor: 5/27/2010 21:52
U OTV-ovoj emisiji, Otvorena TV koju uređuje i vodi Alenka Žganjer gostovao je predsjednik Sabora Luka Bebić koji je govorio o odlasku u mirovinu, ali i prijateljstvu s bivšim premjerom Ivom Sanaderom i bivšim potpredsjednikom Damirom Polančecom.
– Zasitio sam se politike. Želio bih priliku dati novim mladim ljudima.
Je li riječ o smjeni generacija u hrvatskoj politici? Kosor u HSLS-u, Srb u HSP-u i Bernardić u SDP-u. Kako gledate na to?
– Gledam na to pozitivno. Treba dati priliku mlađima, ali i stariji imaju svoje mjesto s obzirom na iskustvo. Osobno ne mislim da političare treba dijeliti po godinama.
Zašto svi zastupnici HDZ-a dižu ruke za Vladin prijedlog, a SDP-a protiv?
– Postoje političke stranke, ali one se razlikuju po programima i za njih je bitno ostvarivanje programa. U sklopu tih programskih ostvarenja se opredjeljujemo po pitanjima koja, kako da kažem, nisu crno bijela. Nekada se morate opredijeliti za nešto gdje prehlađuju svijetli tonovi ili ono drugo.
Koje su programske razlike između HDZ-a i SDP-a?
– To se ne može generalizirati. Život je nešto drugo. Možete govoriti nešto da postoji nominalna razlika, ali kada se radi o bitnim državnim određenjima, onda možemo bilježiti suglasnost na mnogim bitnim pitanjima. Ocjenjujem to zrelošću hrvatske politike. Zašto bi imali različite stavove oko NATO-a, EU ili nekih bitnih stvari iz vanjske ili unutrašnje politike.
No koje su eksplicitne razlike?
– Morate to gledati u širem kontekstu, ne možete uzeti nekoliko primjera.
– Je li to klijentalizam ako preferirate ljude koji ostvaruju program za koji ste se kandidirali na izborima? Koju svrhu imaju izbori ako se ne bi moglo ostvariti ono što se obeća. Naravno dogodi se da puno toga što obećate ne možete ostvariti ili da se promjene okolnosti. Politika nije jedna pravolinijska ulica kojom se ide.
Kakav je vaš odnos sa Jadrankom Kosor? Postoje priče da odlazite iz politike jer se marginalizirani u stranci?
– Ne osjećam se marginalizirano. Isto tako od samog početka ovih događanja u HDZ koji su počeli prije godinu dana kada je Jadranka Kosor došla na vlast, dajem joj podršku kao i Vladi. Vlada je donijela mnoge nepopularne, ali nužne odluke kako bi mogli sagledati svjetlo na kraju tunela, a to je izlazak iz krize. Ja podržavam te odluke.
Kako komentirate priče da iza poteza Vlade i premijerke Kosor stoji bivši predsjednik države?
– Nisam sklon šaputanjima. Tko koga savjetuje ne znam i ne razmišljam o tome. Ne tvrdim da to je ili nije nečiji savjet već da me to ne zanima. Mislim da Jadranka Kosor ima svoj program.
– To su krive predodžbe. U nekim medijima se izmisli teza, a onda se na bombastičan način prezentira pa se traži da se reagira na tu temu. Na taj način se zabavlja narod. Koliko ja znam on nije donosio nikakve odluke u njezinoj Vladi. Sanaderu i svima je u interesu da ova Vlada uspije državu izvući iz krize.
Tko plasira te izmišljene priče? Svaki tjedan se pojavljuje novi skandal koji odvlači pozornost ljudi od bitnih stvari u državi?
– Sami ste dali odgovor na to pitanje. Nekome je cilj i interes odvlačiti pozornost ljudi na sporedne teme. Neka javnost sama razluči o kome je riječ. Naši ljudi imaju 20-godišnje demokratsko iskustvo i sigurno nešto znaju. To plasiraju neke stranke i neki mediji. Neki dan sam poslao demanti koji je objavio samo jedan medij. Demantirao sam informacije kojima je cilj posvaditi mene i premijerku. Zanimljivo je kakva je to solidarnost medija da neće objaviti demanti predsjednika Hrvatskog sabora.
– On je korektan, on je sadržajan. Sukobi su mogući. I u obitelji se nekada podigne ton.
Je li bilo isprike? I zamjerate li premijerki što vam se nije ispričala nakon svađe?
– Ja sam se ispričao za moj ton i za sve postupke koje sam trebao iznositi tiše. Njoj ne zamjeram ništa, okrenuo sam novu stranicu, a vidim da je i ona učinila isto. Ne želim da se od toga stvara nova afera za koju nema temelja.
Je li Jadranka Kosor zabranila članovima Vlade da se svađaju s predsjednikom Josipovićem?
– Nisam čuo za to. Meni nije nitko ništa zabranio. Na političkoj sceni nije moguće zabraniti komunikaciju između tako bitnih tijela.
– Hebrang treba ostati u politici. Na kraju krajeva, mlađi je od nekih drugih. Mislim da je prevladao poraz na predsjedničkim izborima.
Majka Damira Polančeca je rekla da su se svi rado družili s njezinim sinom dok je bio u vrhu vlasti, a sada nitko ne pita njegovu suprugu i djecu kako su. Kako vi gledate na to?
– Zbog politike mnogo se puta posljedice osjećaju u privatnom životu. Preživio sam 70.-u i 71.-u godinu i znam kakve su tada bile situacije. Onda se ljudi nisu smjeli pozdraviti, a kamoli što drugo. Mislim da treba zadržati određenu razinu odnosa s ljudima s kojima si dugo surađivao. Ne može se zbog jedne loše odluke prebrisati sve dobro što je jedan čovjek napravio djelujući na javnoj sceni. Ne možemo dijeliti etikete za dva ili tri promašaja koja su još u sferi dokazivanja.
Ista stvar je i sa Sanaderom, svi su bili u dobrim odnosima s njim dok je bio na čelu Vlade i stranke, a sada ga izbjegavaju. Što to govori o članovima HDZ-a?
– Često politički događaji preokrenu stvari. Ne govori to samo o članovima HDZ-a već načelno, kada je netko na vrhu, onda svi aplaudiraju bez zadrške. Za sebe mogu reći da kritički promišljam i ako nekoga podržavam onda to radim iz razloga koji su pretežito pozitivni. No to ne znači da sam se slagao u svemu. Nisam se slagao u svemu ni sa Šeksom, ni sa Sanderom niti bilo kim, da bih bio slijepi podražavatelj.
– Nije. Ne mislim to.
A želi li se možda preko njega doći do Sanadera?
– Ne znam, ne mogu dokučiti te razloge zašto bi se to tako povezivalo. Mogu samo reći da bez obzira što se Polančecu produžuje istražni pritvor, ja sam ga cijenio. Naravno, smatram da je bio dobar ministar i dobar potpredsjednik Vlade. No ne znam svaki njegov potez da govorim o tome.
Je li o njegovim potezima mogao znati bivši premijer Sanader?
– Ne možete znati sve o nekome. Ovo ću reći kao građanin, a ne kao predsjednik Sabora, ja o Polančecu imam pozitivno mišljenje dok se ne dokaže suprotno.
A o Sanaderu? Vi ste prijatelji.
– Naše prijateljstvo traje godinama. Ponekad se čujemo i vidimo. Njegov politički rad gledam kumulativno, a ne kroz jedan ili dva poteza. U globalu treba čovjeka promatrati što je učinio kroz 10 ili 20 godina.
– To morate pitati njega. Prijateljstvo ima određene granice. Ne povjerava mi se uvijek. Ni ja nekada ne dijelim razmišljanja o svemu ni s prijateljima. O nekim stvarima govorite samo s obitelji. Ne bih htio špekulirati o njegovom odlasku.
Je li to bio umor ili pritisci?
– Ne znam. Samo znam da je to bilo naglo te da je to iznenadilo javnost.
Vi ste svoj odlazak najavili puno ranije. Rekli ste da vam je ovo zadnji mandat te da se više nećete kandidirati.
– Ja imam svoje razloge. Znam da je prije odlaska u Bruxelles na sastanak Pučkih stranaka već davao naznake da bi se mogao povući. Tamo je iznenadio svoje prijatelje iz te asocijacije govorivši kako nema više prostora za pregovore sa Slovenijom oko granice i deblokade. Ne tvrdim da je to isključivi razlog ali to je sigurno utjecalo na odluku. Također, tu ima i osobna stvar – tko može čovjeku zabraniti da se povuče s određene funkcije? Osobno mislim da je odluka o odlasku obrazložena, ali ne u dovoljnoj mjeri.
– Ne znam, vjerojatno građani Zagreba neposrednije doživljavaju Gradsku skupštinu i pojedine odluke jer se radi o komunalijama. U Saboru se ipak radi malo o višoj razini u smislu odlučivanja. I tamo se govori o životnim problemima onda kad se govori o gospodarstvu, zaposlenosti, plaćama… Znam da se na naše aktualne satove može javiti bilo tko i postaviti pitanje Vladi. Jedino tražim da zastupnici budu pristojni i da ne vrijeđaju.
Ali i vi koji puta potpirujete vratu.
– Ne znam na što mislite.
Pa na primjer, jednog ste saborskog zastupnika nazvali notornom pijanicom.
– Dobro, jesam ali taj je govorio o svemu i svačemu i vrijeđao. Onda sam ja rekao da više ‘bombi’ nego što govori i razmišlja. ‘Bombi’ se u Dalmaciji kaže kad netko pije. No on se nije previše uvrijedio jer je to očita činjenica. Na njegovu provokaciju sam morao odgovoriti. Inače, mislim da je razna komunikacija zadovoljavajuća kada se usporedimo s ostalim parlamentima.
– Važno je da imamo svog glasnogovornika. Sve tvrtke i državne institucije to imaju. Bit će bolje i vama medijima.
Svojevremeno ste govorili o važnosti preporuke. Mislite li da je preporuka ako je netko bio dobar na svom radnom mjestu ili na neku drugu vrstu preporuke?
– Gledajte, tu treba biti pošten pa vidjeti kako se to kod nas zapošljava. Ja sam javno nazvan Barba Luka i neki su mislili da me time vrijeđaju, a kod nas u Dalmaciji to je normalan naziv i mene to ni najmanje ne smeta. To znači određeno poštovanje. A to da sam Hrvatskim željeznicama preporučio jednog magistra znanosti koji je uz to dragovoljac Domovinskog rata, ne vidim ništa loše. U tim istim novinama koje su objavile tu priču se kasnije navodi kako je taj čovjek zaposlen na drugo mjesto po preporuci sindikata, ali to se sve zanemaruje. Neki su čak napisali da je on krivac za nesreću kod Kaštela i time da sam ja neposredno kriv za tu nesreću. Autorima tog teksta preporučam da tu mržnju nastoje zaustaviti jer će im pokvariti ten. Za njih bi bilo bolje da odustanu od te mržnje.
Bebić je na kraju kazao da voli poeziju i da čita najviše stare pjesnike poput Lorce, Jesenjina i Ujevića. Napomenuo je kako Jesenjina čina u originalu, na ruskom. Iako je taj jezik učio davno u školi, kaže da razumije sve što je napisano.