Autor:: Tajana Šanjug 4/6/2010 14:20
Na promociji romana ‘Ljubav’ autorice Marine Šur Puhlovski govorit će Milana Vuković Runjić, Velimir Visković, Nives Tomašević i autorica, a za dramsko-scenski ugođaj zadužena je glumica i redateljica Anica Tomić. Za glazbu pobrinut će se trio Madine Mouche ‘Ljubav’ je roman o neuvjetovanom i potpuno oslobođenom od svih drugih skrivenih osjećaja, osjetu. Osjet ljubavi zaustavljen u njemu nije prikriven, nije ciljan, planiran ili namjeran.
U ovoj romanesknoj naraciji ne pronalaze se prostori za ucjenu, pritisak, osvetu, nasilje, grubost, bolest, za namjernu šutnju, zahlađene odnose ili bilo kakav osjećaj moranja. O ljubavi se govori bezazleno čisto i jednostavno. Stoga se roman obraća suptilnim i profinjenim čitateljima koji, kao i Sofija, doživljavaju i proživljavaju ljubav bez imalo licemjerja, osjećajući je čulima i svim dijelovima tijela. U ovom putovanju u tajnu ljubavi i žudnje spisateljski talent Marine Šur Puhlovski prepoznaje se u tome da ona ni na jednom mjestu ne iskazuje osobni sud ili ispričava postupke Josipa i Sofije. Ona ne istresa ljubavne riječi i fraze nego prolazi cijelim svojim bićem kroz njihovu emociju. Ona piše iznutra, iz suštine ljubavi – o ljubavi.
Promišljeno, kratkim rezovima sastavljeno i iskreno doživljeno slaže se u ‘Ljubavi’ mozaik priče o životu.
Susret na otoku, strast, pisma jasnih riječi, udaljenosti, kratki razgovori, tijelo koje pamti hladnoća ruku, miris udaljenih kiša, rat, obitelj, kompromisi, čista ljubav, Zagreb, Beograd, Karlobag, kuhinja u kojoj je središnji predmet starinski kredenc svijetloplave boje, samo su neke od motivskih oznaka ovoga ljubavnog govora koji je počeo kada je Josip imao četrdeset i četiri, a Sofija četrdeset i tri godine. Njihov dugotrajni ljubavni pothvat označen prvim susretom na otoku pretvara se tijekom romana Marine Šur Puhlovski ‘Ljubav’ u epistolarni obred u kojemu se izmjenjuje intimni njihov razgovor. Autorica pri tome ne ulazi u njihovu svakodnevicu, uz rub naracije ostavlja trenutke, susrete, komunikacije, različite obiteljske nesuglasice i društveno-političke turbulencije vremena u koje su oboje uronjeni, stvarajući na taj način privid kontrapunkta između čiste, ogoljene ljubavi i profane ljubavi izložene protoku vremena. Ženska energije utisnuta je upravo u potrebu za tom beskompromisnom i posve ‘nevinom’ ljubavnom pričom od koje na trenutak odustaje poslovno-privatnim krahom ‘stiješnjeni’ Josip.
Pisanje klasičnih, poštom upućenih, adresiranih i frankiranih pisama postaje tako dijelom ‘daleke’ povijesti, a komunikacija elektronskom poštom, uz telefon, osobito bežični, u suvremenom svijetu najčešći je oblik neposrednog komuniciranja na daljinu. U ‘Ljubavi’ autorica ne želi brzu ljubav, ne želi ona istovremenost sms poruka, ne želi ljubavni govor pretvoriti u instant emociju koja nalikuju hrani ‘s nogu’.
Njezin je izbor passé pismo. Njegova sporost, dostojanstvo napisanih riječi u njemu, njihova snaga, istina i odgovornost. Pismo koje se čeka, čuva i pohranjuje.
