Autor:: Tajana Šanjug 4/6/2010 14:20
Na promociji romana ‘Ljubav’ autorice Marine Šur Puhlovski govorit će Milana Vuković Runjić, Velimir Visković, Nives Tomašević i autorica, a za dramsko-scenski ugođaj zadužena je glumica i redateljica Anica Tomić. Za glazbu pobrinut će se trio Madine Mouche ‘Ljubav’ je roman o neuvjetovanom i potpuno oslobođenom od svih drugih skrivenih osjećaja, osjetu. Osjet ljubavi zaustavljen u njemu nije prikriven, nije ciljan, planiran ili namjeran.
U ovoj romanesknoj naraciji ne pronalaze se prostori za ucjenu, pritisak, osvetu, nasilje, grubost, bolest, za namjernu šutnju, zahlađene odnose ili bilo kakav osjećaj moranja. O ljubavi se govori bezazleno čisto i jednostavno. Stoga se roman obraća suptilnim i profinjenim čitateljima koji, kao i Sofija, doživljavaju i proživljavaju ljubav bez imalo licemjerja, osjećajući je čulima i svim dijelovima tijela. U ovom putovanju u tajnu ljubavi i žudnje spisateljski talent Marine Šur Puhlovski prepoznaje se u tome da ona ni na jednom mjestu ne iskazuje osobni sud ili ispričava postupke Josipa i Sofije. Ona ne istresa ljubavne riječi i fraze nego prolazi cijelim svojim bićem kroz njihovu emociju. Ona piše iznutra, iz suštine ljubavi – o ljubavi.
Promišljeno, kratkim rezovima sastavljeno i iskreno doživljeno slaže se u ‘Ljubavi’ mozaik priče o životu. Susret na otoku, strast, pisma jasnih riječi, udaljenosti, kratki razgovori, tijelo koje pamti hladnoća ruku, miris udaljenih kiša, rat, obitelj, kompromisi, čista ljubav, Zagreb, Beograd, Karlobag, kuhinja u kojoj je središnji predmet starinski kredenc svijetloplave boje, samo su neke od motivskih oznaka ovoga ljubavnog govora koji je počeo kada je Josip imao četrdeset i četiri, a Sofija četrdeset i tri godine. Njihov dugotrajni ljubavni pothvat označen prvim susretom na otoku pretvara se tijekom romana Marine Šur Puhlovski ‘Ljubav’ u epistolarni obred u kojemu se izmjenjuje intimni njihov razgovor. Autorica pri tome ne ulazi u njihovu svakodnevicu, uz rub naracije ostavlja trenutke, susrete, komunikacije, različite obiteljske nesuglasice i društveno-političke turbulencije vremena u koje su oboje uronjeni, stvarajući na taj način privid kontrapunkta između čiste, ogoljene ljubavi i profane ljubavi izložene protoku vremena. Ženska energije utisnuta je upravo u potrebu za tom beskompromisnom i posve ‘nevinom’ ljubavnom pričom od koje na trenutak odustaje poslovno-privatnim krahom ‘stiješnjeni’ Josip.
Susret na otoku, strast, pisma jasnih riječi, udaljenosti, kratki razgovori, tijelo koje pamti hladnoća ruku, miris udaljenih kiša, rat, obitelj, kompromisi, čista ljubav, Zagreb, Beograd, Karlobag, kuhinja u kojoj je središnji predmet starinski kredenc svijetloplave boje, samo su neke od motivskih oznaka ovoga ljubavnog govora koji je počeo kada je Josip imao četrdeset i četiri, a Sofija četrdeset i tri godine. Njihov dugotrajni ljubavni pothvat označen prvim susretom na otoku pretvara se tijekom romana Marine Šur Puhlovski ‘Ljubav’ u epistolarni obred u kojemu se izmjenjuje intimni njihov razgovor. Autorica pri tome ne ulazi u njihovu svakodnevicu, uz rub naracije ostavlja trenutke, susrete, komunikacije, različite obiteljske nesuglasice i društveno-političke turbulencije vremena u koje su oboje uronjeni, stvarajući na taj način privid kontrapunkta između čiste, ogoljene ljubavi i profane ljubavi izložene protoku vremena. Ženska energije utisnuta je upravo u potrebu za tom beskompromisnom i posve ‘nevinom’ ljubavnom pričom od koje na trenutak odustaje poslovno-privatnim krahom ‘stiješnjeni’ Josip.
Pisanje klasičnih, poštom upućenih, adresiranih i frankiranih pisama postaje tako dijelom ‘daleke’ povijesti, a komunikacija elektronskom poštom, uz telefon, osobito bežični, u suvremenom svijetu najčešći je oblik neposrednog komuniciranja na daljinu. U ‘Ljubavi’ autorica ne želi brzu ljubav, ne želi ona istovremenost sms poruka, ne želi ljubavni govor pretvoriti u instant emociju koja nalikuju hrani ‘s nogu’.
Njezin je izbor passé pismo. Njegova sporost, dostojanstvo napisanih riječi u njemu, njihova snaga, istina i odgovornost. Pismo koje se čeka, čuva i pohranjuje.
 
            
 
		



































