Autor: 5/13/2011 8:39
Vladina agencija, Zagrebačko sveučilište i Grad Zagreb osnivaju tvrtku BICRO Biocentar d.o.o. koja bi trebala upravljati bio-tehničkim inkubatorom. Na prvi pogled priča se čini idealnom, u sklopu sveučilišnog kampusa na Borongaju trebao bi se izgraditi inkubacijski centar koji bi služio za transfer tehnologija i razvoj. Sve to skupa trebalo bi, barem u teoriji, pomoći gospodarskom razvoju grada, ali i države. Kao što stoji u službenim papirima.
No kada se iščitava osnivački ugovor između BICRO-a, Sveučilišta i Grada može se vidjeti da je to sve ‘na dugom štapu’ te nigdje nije specificirano kada i kako će se sve to realizirati. Ugovor je pun nelogičnosti i nedefiniranih pojmova.
Iz predloženog ugovora jedino što je sigurno je da će, ukoliko ugovor bude potpisan, odmah zaposliti jedna osoba i to navrlo visoku plaću. Naime, prema specifikaciji troškova za razdoblje od 2011. do 2013. otprilike dvije trećine troškova otpada na plaće zaposlenih.
U tom planu se za 2011. predviđa budžet od 195,5 tisuća kuna, a od toga 120 tisuća otpada na plaću tog jedinog zaposlenika, za iduću godinu planira se povećanje budžeta na 385 tisuća kuna, a troškovi za plaću tog zaposlenika rastu na 240 tisuća kuna.
Jednostavnom matematikom dolazi se do brojke da je bruto plaća tog zaposlenika 20 tisuća kuna. Tom sretniku bi nakon odbijanja poreza i prireza na račun trebalo sjesti 11,7 tisuća kuna.
U 2013. planira se zaposliti još dvije osobe čime bi izdvajanje za plaće poraslo na 600 tisuća kuna godišnje, što je 72,7 posto ukupnog budžeta. pretpostavlja se da je riječ o direktorima inkubatora koji bi trebali imati četverogodišnji mandat.
Inače priča s inkubatorom je prije nekoliko godina. Nakon što je 2007. Zagrebačko sveučilište počelo preuzimati vojarnu na Borongaju i pretvarati ga u kampus dio rektorata počeo je planirati projekt inkubatora. Odmah po preuzimanju istočnog dijela vojarne prorektori su počeli pregledavati zemljište te tražiti lokaciju za izgradnju inkubatora.
U četiri godine uspjelo se izvaditi lokacijsku dozvolu, dobiti suglasnost s EU o financijskoj pomoći te postići dogovor s Državom i Gradom o osnivanju tvrtke koja bi se upravljala inkubatorom.
Prijedlog ovog ugovara poslan je u Gradsku skupštinu na izglasavanje kako bi grad potpisao ugovor i postao suvlasnik te tvrtke. U tom ugovoru se navodi kako će temeljni kapital tvrtke BICRO Biocentar d.o.o. biti minimalnih 20 tisuća kuna. Od tog iznosa 60 posto će osigurati Vladina agencija BICRO, 27 posto Zagrebačko sveučilište te 13 posto Grad Zagreb. Vlasnička struktura je razmjerna omjerima uloženih sredstava u temeljni kapital.
U tom ugovoru se navodi kako bi tvrtkom u početku upravljala jedna osoba, dok bi kasnije bile pridružene još dvije. Iz ovoga se može zaključiti tko bi zapravo trebali biti prvi zaposlenici ove tvrtke te za koga se zapravo izdvajaju novci.
Nadalje iz ugovora je vidljivo da za cijeli projekt ništa nije osigurano iako se na skupštinskom Odboru za gospodarski razvoj pokušalo prezentirati kako je ovdje riječ o gotovom projektu koji bi uskoro trebao biti realiziran.
Ladislav Prežigalo, pročelnik Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo, zastupnicima je rekao kako će najveći dio sredstava osigurati iz predpristupnih fondova Europske unije što nije u potpunosti točno. Naime, u dokumentu Europske komisije koji je u siječnju potpisao Johannes Hahn stoji da će EU osigurati sufinancirati projekt s maksimalno 13. 919, 949 eura uz uvjet da se projekt realizira te usvoji financijski plan uz krajni rok 2013.
No otvara se pitanje kako će biti usvojen financijski plan za istraživački centar koji nema svoje prostorije, a i pitanje je kada će ih imati. Do ovog zaključka se može doći kada se pročita članak 22. ugovara o osnivanju tvrtke BICRO Biocentar d.o.o. U njemu jasno stoji da zemljište nije osigurano već da će vladina agencija pribaviti tabularnu izjavu da se Država odriče zemljišta na Borongaju u korist te tvrtke ili će osigurati zamjensku nekretninu.
U tom ugovoru ima još nekoliko stavki koje bi se mogle svrstati u kategoriju možda. Tako se navodi kako će se pokušati osigurati sredstva EU, no bez navođenja ikakvih konkretnih planova.
U osnivačkom ugovoru još stoji nekoliko ‘zanimljivih stvari’ poput članka 15. u kojem praktički rad i sve vezano uz ovaj inkubator postaje tajna. Tako stoji da se poslovnom tajnom smatraju: „svi oni podaci koje je takvima označila osoba koja ih priopćava i kod kojih se, uz primjenu pozornosti dobrog gospodarstvenika, ne može isključiti opasnost da bi njihovim objavljivanjem bili ugroženi interesi Društva, ili njemu ovisnoga društva.“ Također to su i svi podaci koje znaju samo direktori koji ukoliko ih žele podijeliti s nekim drugim moraju dobiti dopuštenje skupštine društva.
Zanimljiv je i članak 18. u kojem se navodi kako će računovodstvo voditi u sklopu društva iako u prve tri godine neće biti zaposlenika na tom radnom mjestu.
U članku 25. stoji kako se dobit društva neće isplaćivati osnivačima (Državi, Sveučilištu i Gradu) već će se ona upotrijebiti za razvoj inkubatora. Ova stavka ne bi bila toliko sporna da Prežigalo nije tvrdio upravo suprotno. Naime, kada smo ga pitali koji je interes Grada da uđe u ovaj projekt on je pored razvoja tehnologije naveo i potencijalnu financijsku dobit od rada inkubatora.
Inače Prežigalo bi trebao biti predstavnik Zagreba u Skuptini te tvrtke te bi trebao odlučivati o imenovanjima direktora.
Potpisivanje ovog ugovora podržali su svi zastupnici koji su članovi skupštinskog Odbora za gospodarski razvoj. Na raspravi o ovoj točci zastupnici nisu postavili niti jedino kritičko pitanje Prežigalu, koji je bio izlagač, niti zatražili pojašnjenja spornih stavki ugovora. Sjednica odbora je trajala manje od 15-ak minuta te se praktički svela na hvalospjeve zastupnika koji su veličali projekt i na kraju ga jednoglasno podržali.
Tako je Velimir Srića (HSLS) oduševljeno ustvrdio da bi trebalo biti više takvih projekata, sličnog su razmišljanja bili Željko Brebrić te Dragan Vučić (SDP) jedino se Dragan Kovačević (HNS) suzdržao od komentara.
Kasnije kada smo pitali zastupnike jesu li uopće pročitali dokumente te jesu li svjesni za šta su digli ruku, pomalo iznenađeno našim pitanjem su kazali da jesu. Dodali su da su svjesni manjkavosti ugovora i navedenih nedostataka no da im je najvažnije da se nešto u gradu pokreće.
