Posvuda rasprodaje, a računi su nam u minusima

Autor: Kostadinka Velkovska 1/12/2014 16:33

Evo nas u 2014. godini! Čekali smo je i jedva dočekali da ode 2013.  Prosinac nam je bio naporan, svi su htjeli zadržati običaje, a za to je bio potreban novac. Trebalo je veliko umijeće pribaviti sve potrebeno, a skoro pak bez novaca. Čarolija! Neki su uspjeli, neki nisu, kao što vidite preživjeli smo. Mediji nisu baš tijekom blagdanskih praznika davali optimistične prognoze za nadolazeću godinu. Uporno su ponavljali da će nam ova 2014. po svemu biti puno gora.

Takva onda nije ni morala doći. Nismo se imali čemu veseliti! Sreća naša što smo ipak optimističan narod i mislimo da nije baš sve tako crno. Ali nije mi jasno, kako to da baš oni koji rade i primaju redovitu visoku plaću pune medije sa izjavama kako ćemo se teško izvući iz krize, a mnogi koji ne rade i ne primaju plaću ili pak rade a ne primaju dohodak, kažu bit će nekako, izvući ćemo se. Očito su optimizam i pesimizam promijenili vlasnike! Ipak smo mi jaka korenika i ne mogu nas tako lako slomiti!!!

Nakon silnih kupovanja i trošenja u prosincu, osvanule su obavijesti o velikim sniženjima po trgovinama SALE 30%, 50%, 70%, a mi čekamo 95% SALE, za 5% bi valjda našli koju kunu. Nudi se sve od igle do lokomotive, pa ako nam je u džepu ostalo bar nešto od prošlog mjeseca, ili nas je pod borom dočekala kovertica s kojom novčanicom,  požurite u trgovine, uvijek ćete nešto naći za sebe ili djecu ili ….

S druge strane kažu kako je 20% više hrvatskih građana otišlo ove godine na skijanje većinom u druge zemlje. O čemu se radi? Pa to su ti isti koji nisu imali za napuniti blagdanski stol, kojima su stalno puna usta recesije, neimaštine, štednje, jaukanja o teškom školovanje djece – kad odjednom te iste obitelji odu ravno u Francusku, Austriju, Italiju, Poljsku …… na skijanje desetak dana. Sve to nije jeftino, ni zabadave, a ako nije, onda od kud su im sjeli novci?! Živimo na dozvoljenom minusu, svaki treći Hrvat je pod ovrhom i blokiran mu je račun, to znači da je kreditno nesposoban, a opet se ima!!!!  Za mene je to viša matematika!! Niš’ ne kužim!

Osnovnoškolci i srednjoškolci su se valjda dobro odmorili, jer ih čekaju nove muke u drugom polugodištu. Srednjoškolci imaju muke po ZET-u. Na početku školske godine  djeca koja kupuju mjesečne pokaze i putuju  ZET-ovim prijevozom izvan Zagreba, morala su platiti punu cijenu pokaza bez obzira što je Vlada donijela odluku o subvenciji, međtuim odluka nije stupila na snagu na vrijeme. ZET-ovi djelatnici dobili su naputak da građanima objasne kako moraju platiti punu cijenu, a kad Vladina odluka stupi na snagu vratit će se školarcima  razlika novaca. U rujnu i listopadu školarci su kupovali pokaze po punoj cijeni, studeni i prosinac po subvencioniranoj, s tim da razlika novaca do dan danas nije isplaćena odnosno vraćena. Zamislite, u ovom mjesecu, opet se pokaz plaća po punoj cijeni jer, kažu u ZET-u, za 2014. godinu Vlada nije još donijela odluku o subvenciji, pa se do donošenja odluke plaća puna cijena, a razlika bi opet trebala biti vraćena jednog dana. Bože sačuvaj, koji je to košmar, ni traga redu, radu i disciplini! I djecu varamo!

Za početak godine poskupjelo je gorivo, sad slijede ostala poskupljenja. Sindikati se malo jave, malo štrajkaju, pa ništa. Liječnici štrajkaju, pa ne štrajkaju, kao postignut je dogovor, sad navodno opet idu u štrajk. Učitelji nezadovoljni, ukida im se naknada za prijevoz, pa će im ipak na kraju biti isplaćena, ma tko zna što je više točno!!! Studenti se stalno žale na studentski život od premhrane do smještaja. Obrazovana mladež i dalje napušta RH i traži kruha u uređenijim zemljama na kugli zemaljskoj. A sport je isto stalno na tapeti, naročito nogomet. Sad je sporno kome je više potreban teren, profesionalnim nogometašima ili hobistima koji su teren do sada koristili. Ne može ništa kod nas bez svađe i prepirke. Razgovori i dogovori za nas su nepoznanica. Ni argumenti više ne vrijede, kad se netko za nešto napenali, to mora biti tako pod svaku cijenu. Nitko više ne mari za poštenje, moral, etiku, taman posla, kome to više treba.

Nemojmo se buniti što su temperature proljetne. Zamislite koliko smo uštedjeli na grijanju kroz ovih par mjeseci Ne bih se bunila da tako i ostane. Dragi moji, puno zdravlja i strpljenja u ovoj godini, trebat će nam!!!!