Autor: Pero Kovačević 2/18/2013 15:06
Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da je papa Benedikt XVI podnio ostavku, te se sa dužnosti povlači 28. veljače ove godine. Posljednji slučaj je bio 1415. godine kada se povukao papa Gligorije XII kako bi okončao rat unutar crkve u kojem je više osoba tvrdilo da je papa.
– Odlazim zbog dobrobiti Crkve. Nakon dugog propitkivanja savjesti pred Bogom, sa sigurnošću sam došao do spoznaje kako moje snage,zbog poo,nisu više dovoljne da na primjer način obavljam dužnost -objasnio je papa.
Papa je dap ostavku, ajmo vidjeti kako je to u politici, posebno kod nas?
Kakvo je stanje u svijetu?
U zapadnoj demokraciji normalno je i uobičajeno podnošenje ostavki nakon što se sazna da je netko umiješan u skandal koji mu narušava vjerodostojnost. Ako na Googleu ukucate ”ministar”, ”dužnosnik” i ”ostavka”, pojavit će se vijesti iz Njemačke, Japana, Rusije, Nizozemske, pa čak i Egipta. Kad je riječ o Hrvatskoj, tu su pretežito vijesti kako i zašto – ne daju ostavke.
Naši političari politiku shvaćaju kao borbu za očuvanje fotelja pod svaku cijenu, a ne rad za dobrobit zajednice. Naravno da to ima i šire implikacije. Ako ljudi iz državnog vrha ne daju ostavke, to se prenosi i na druge razine. Zbog toga na ta mjesta dolaze nesposobni i na kraju najvišu cijenu plaćaju građani.
Slučaj gradonačelnika Varaždina Gorana Habuša, koji je samo pet dana nakon što je preuzeo gradsko kormilo pod utjecajem alkohola, i to čak 1,6 promila, skrivio lakšu prometnu nesreću ostao je bez reakcije Kukuriku koalicije. Bilo je za očekivati, i to ono najmanje da će bar ”osuditi pojavu, a druga zaštiti”, ali nisu niti to napravili.
Stoga će ovaj scenarij u Hrvatskoj još dugo dugo možda i narednih 600 godina biti znanstvena fantastika ili nezamisliv: kupili ste novine ili još bolje otvorili ste neki portal i dobro da ste upravo sjeli na stolac jer bi vas naslov ”Predsjednik Vlade podnio ostavku”,ministar obrazovanja, podnio ostavku ”gradonačelnik Habuš podnio ostavku ” ili ”Gradonačelnik i zastupnici Gradske skupštine Zagreb podnijeli ostavku zbog neispunjenih obećanja” sasvim sigurno bi vas oborio s nogu.
No kako ne živite u državi odgovornih političara, Japanu, Švedskoj, Njemačkoj ili nekoj drugoj uređenoj državi, naslov o odgovornom činu uistinu odgovornih političara najvjerojatnije ipak nećete tako skoro pročitati na nekom portalu ili u nekim našim novinama.
Bivši japanskog premijera Yukio Hatoyame je prije nešto više od dvije godine dana podnio ostavku jer su neki od njegovih ministara dospjeli pod istragu zbog navodne korupcije, a nije, kako je priznao, ispunio ni obećanje da će izmjestiti američku vojnu bazu s Okinawe.
‘U dubini srca znam da nisam pogriješio ni ikome naudio. Ali kako bih bio siguran da rad mojih kolega ministara neće ometati konstantan publicitet, svojom voljom odlučio sam odrediti dan povlačenja’, kazao je 2. travnja 2008. Bertie Ahern, bivši premijer Republike Irske koji je na čelu zemlje bio 11 godina. Otišao je jer nije htio da njegovi osobni problemi utječu na zemlju, a zbog optužbi na račun njegovih osobnih financija tj. korupcije iz početka 90-ih.
Europa je puna primjera dobrovoljnog odlaska: Poljski ministar pravosuđa dao je ostavku nakon niza samoubojstava zatvorenika. Finski ministar vanjskih poslova, iako nerado, zbog erotskih SMS-ova koje je poslao striptizeti. Član mađarskog ministarstva socijalne skrbi zbog neslaganja s načinom tretiranja beskućnika. Nizozemska vlada zbog genocida u Srebrenici. I to deset godina nakon tog tragičnog događaja. Švedska ministrica jer je kupila hulahopke na službenu karticu. Bezbroj je takvih sličnih primjera u svijetu, u kojima su političari iskazali svoju političku kulturu i osjećaj odgovornosti.
Kakvo je stanje u nas?
Osjećaj odgovornosti do danas je u Hrvatskoj pokazala tek šačica političara – bivši ministar turizma Niko Bulić zbog natječaja za turistički slogan Hrvatske na kojem je pobijedila njegova supruga. Bivši ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin zbog lova s generalom Markačem, u vrijeme kada je general trebao biti u kućnom pritvoru. Zbog smrti pacijenata na dijalizi nakon afere Baxter otišla je ministrica zdravstva Ana Stavljenić Rukavina. Rukavina nije bila osobno odgovorna za neželjene smrti, ali je otišla zbog objektivne odgovornosti za propuste u njezinu resoru. Ostale ostavke, poput Sanaderove ili Polančecove odnosno Bandićeve, zbog vožnje u alkoholiziranom stanju i bijega od policije su bile iznuđenje ostavke. Mediji su bivšu ministricu Mireli Holy učinili heroinom zbog njezine „iznuđene ostavke“,unatoč činjenici da je njezino lobiranje za „stranačke drugove“ normalan razlog za podnošenje ostavke u bilo kojoj uređenoj zemlji sa jasnim demokratskim standardima. Posebna priča je slučaj Čačićeve ostavke i nebulozna obrazloženja Zorana Milanovića zašto je Čačić ostao na dužnosti nakon izrečene prvostupanjske presude.
I tako se vraćamo na početak. Šačica ostavki, zaista premalo za toliku količinu afera – od pretvorbe i privatizacije,prodaje državnih poduzeća tajnim ugovorima, preko neozbiljnog mijenjanja zakona koji se nakon nekoliko mjeseci pokažu evidentno lošima, pa do nagađanja oko osobnih financija – između ostalog stanova i satova, ispravaka UPU-a, namještanja poslova kumovima i podobnim, zlatnih WC-a i bezbroj drugih afera. Možda u tome i jest problem. Politička scena grca u aferama, a neodgovornost je postala dio hrvatskog političkog folklora i teško je zamisliti aferu koja bi nekoga iz vlade ili Grada Zagreba- koštala stolice.
Svi će naši političari, sudionici mnogih afera, odgovorni za sadašnje stanje u državi odnosno stanje u Zagrebu, za sebe- bez razmišljanja reći da su veliki domoljubi odnosno da vole Hrvatsku ili Zagreb. Pitam se , kad će tu svoju ljubav prema Zagrebu i/ili domovini iskazat dajući ostavku jer su iznevjerili ili prevarili građane lažnim izbornim obećanjima.
Ostavka većini naših političara ne pada na pamet niti nakon razotkrivanja velikih afera, a kamoli zbog neispunjenih izbornih obećanja kako je istaknuo Hatoyama.
Kukuriku koalicija je u slučaju gradonačelnika Varaždina Habuša i Čačića pala na prvom testu, za njih je ostavka manje poznat pojam. Stoga nije čudno da je nova pučka pravobraniteljica postala Lora Vidović koju je Sabor izabrao običnom partijskom većinom. Lora Vidović će tako kao „partijska“ pravobraniteljica štititi ustavna i zakonska prava hrvatskih građana bez obzira na činjenicu što su u „partijskoj“ proceduri prekršena ustavna i zakonska prava svih ostalih koji su se javili na natječaj,a koji eto imaju traženih 15 godina staža na pravnim poslovima. Što mislite hoće li Lora ili možda netko iz Sabora dati ostavku??
