Novogodišnja noć je tulum za amatere

12/15/2011 14:07

Neki ljudi jednostavne baš vole tu noć, dok će drugi reći kako se tu radi o klasičnom primjeru noći iz pakla. Baš zato se pitam – što je tako posebno u famoznoj ”novogodišnjoj noći”? Postoji li ijedna noć u kojoj se baš svi ljudi na ovome svijetu ujedine, izađu na ulice i broje?

Vjerojatno ne! Neki će reći da je precijenjena, i to s razlogom, jer kad malo bolje razmislite, što uistinu radimo te noći? Apsolutno ništa! Brojimo i pijemo, a to možemo i u siječnju, lipnju pa i u studenom. Nažalost, nema ni poklona, ni spektakularne hrane – samo rakete i petarde!

Rekla bih, idealna noć za razvalit’ se! No, najdraži su mi oni koji iz godine u godinu okreću novu stranicu. Evo baš ovu noć 31.12. te i te godine, skrušeno obećajem i odlučujem da više neću jesti čokoladu, da ću prestati gubit’ vrijeme na stvari koje me umaraju, odbacit’ ću sve loše navike i postati bolja osoba.

Ma daj, molim te! To mi je jednaka fora kao i ona s dijetom jer na nju, nevjerojatno, uvijek krećemo – od sutra! Da me ne bi krivo shvatili, ne kažem da nije bilo odličnih dočeka u mom životu , no nekako mi se sve to uvijek pretvori u bespotrebno pijančevanje, odbrojavanje glupih sekundi i bespotrebno vrištanje u ponoć.

A tek onda dolaze problemi ako si single jer ”moraš” poljubiti osobu suprotnog spola kako ne bi ispao preočajan. Ako si u vezi bacaš se ko’ blesav po dečku/curi jer tako nalažu pravila. A tko je izmislio pravila? Isus sigurno nije.

Nadalje, još jedan razlog zašto ne preferiram tu noć su haljine sa šljokicama, bile one srebrne ili zlatne. Zašto, ali zašto baš svi te noći moramo sjajiti tj. zabljesnuti? Mislim, ja sjajim 365 dana u godini, al’ to zato što sam naprosto sjajna, no postoji li taj trend koji će me na to natjerati i te noći? Temu s crvenim rubljem neću ni započinjati. Postoji li ijedna osoba na ovom svijetu kojoj je spomenuto crveno rublje donijelo sreće u seksualnom životu? Ukoliko je odgovor da, dokaze šaljite poštom našem dragom glavnom uredniku jer njega takvi detalji zanimaju, mene baš i ne 😉

Kad sam pitala svoje drage “fejsbuk” prijatelje koliko, na ljestvici od jedan do deset mrze novogodišnju noć, nagradu za najsimpatičniji odgovor osvojila je K.L ( podaci poznati redakciji ) izjavivši: ”11 jer nikad ne znam kud da idem i onda odem negdje, a iza ponoći obično budu cajke, nestane cuge, i još bude takva gužva da za našim rezerviranim stolom stoji deset ljudi koje ne znam :D”

I tako … pokušavam se sjetiti svojih proteklih slavlja… Sjećam se jednog dočeka kad sam sa svojim najdražim prijateljem izdvojila, za to vrijeme poveću, svotu novaca kako bih bila u jednom tada ”prekul” klubu, a na kraju nisam pojela ni kiflu i da stvar bude gora, pila sam polovni viski iz plastične čaše. Razočarani ponudom sjeli smo u prijateljev crveni Yugo i otišli na sendviče.

Zvuči tragično, a zapravo je bilo zabavno. Onda smo se jedne godine moje prijateljice i ja odlučile naoružati s valjda 30 boca pjenušca jer love za šampanjac, naravno, nismo imale. Od lude zabave popile smo svega tri boce, a u sitne sate s propalog kućnog tuluma otišle smo na toliko popularne cajke. Pamtim i jedan doček u nekoj kolibi, ne znam ni sama objasniti o kojem je mjestu riječ, kilometrima udaljenom od Zagreba kamo me odveo isti onaj najdraži prijatelj…. U toj seoskoj idili sam se doslovce smrzla, jela smoki i pričala s nekim tipom o životnim odlukama i temama, dok je moj najdraži prijatelj sa strane dobacivao: Opa Marija! Neki “boy next door u igri”?

Naravno, plastične čaše su i dalje bile aktualne. S obzirom na to da moja ”jača polovica” luduje za vatrometom, s njim je uvijek neki spektakl u igri tako da se dočeci s njim zapravo pretvore u moje skrivanje i bježanje, dok mi on sav sretan kao petogodišnje dijete baca petarde pod noge! To mora da je ljubav! Sve u svemu, kad vratim film unatrag te plastične čaše me nevjerojatno prate iz godine u godinu. Zato se bar nadam kako ću ove naići na staklene, možda će to značiti neku promjenu.

Činjenica je da je nestala sva magija i ljepota života te da je to valjda jedina noć kada uistinu svi slavimo, no ukoliko se mene pita, čak i ako ostanete doma niste luzer već frajer, pa makar igrali i monopoly jer te noći zaboravljamo stare greške i tješimo se da će biti bolje, a zapravo nismo ni svjesni što nam sutra donosi…. Odbrojavanje počinje…..!