Autor: Boris Cvetković 3/20/2010 13:47
Četvorica 16-godišnjih napadača koji su 25. listopada prošle godine pretukli i opljačkali 15-godišnjaka kod Avenue Malla, očito se nimalo ne kaju zbog svojih postupaka.
Naime, na hodniku sudnice Odjelu za mladež Općinskoga kaznenog suda u Velikoj Gorici mladići su zadirkivali obitelj žrtve te se u jednom trenutku htjeli postaviti nogu majci pretučenog i opljačkanog mladića. Na pripremnom postupku suđenja 15-godišnjak je svjedočio putem videolinka, piše Jutarnji list.
Udarali su ga rukama, trčali za njim, srušili na pod i gazili nogama. U sudnici su ga šutke slušali i sami napadači.
Dok je svjedočio sam pred kamerom, ispred sobička je stajao njegov otac. Sin ga je zamolio da ga čuva jer su mu neki od napadača prijetili i nakon premlaćivanja. Ispisao se iz škole, a u Zagreb ne dolazi ako u pratnji nije i otac. Priznaje da ga je strah, dio je atmosfere sa suđenja.
Rukama i nogama se borim za pravdu. Čini mi se da ću na kraju pobijediti – nada se Đuro Blažević, njegov otac, iscrpljen nakon maratonska četiri sata u sudnici. Dodao je da je sudac korektan, ali ga je jako razočaralo ponašanje napadača i njihovih roditelja.
– Umjesto isprike, imao sam osjećaj da nas ismijavaju, a jedan od tih napadača je išao tako daleko da je mojoj supruzi htio podmetnuti nogu na hodniku suda. Malo su nas i gurkali i trkali, taman toliko da ne prijeđu granicu zastrašivanja – ispričao je otac žrtve.
Jedan od napadača smješten je u Turopolju, a ostala trojica na suđenje dolaze sa slobode. Nakon ročišta, dok je otac Đuro čekao tramvaj, ta trojica su također stigla na stanicu. No, odlučili su pričekati drugi tramvaj, možda iz straha ili srama.
– Znam da su se iživljavali na mom sinu jer su na njegovoj bijeloj jakni ostali cjeloviti otisci stopala. Zatražili smo policijsku zabilješku o napadu koja nije bila u spisu i tražimo vještačenje, pa će se sve nastaviti na sljedećem ročištu. Želim da se točno utvrdi što su mu napravili, iako ja znam što su mu radili. Odgajao sam sina da mi ništa ne prešućuje i zato znam. Ipak, vjerujem u sustav, a ne u uzimanje pravde u svoje ruke – zaključuje Đuro Blažević.
