KOLUMNA ROBERTA HIRCA: U žaru izborne utrke

Ovih dana na zagrebačkoj političkoj sceni svjedočimo unutarstranačkoj utrci za vodeću funkciju u jednoj od gradskih oporbenih stranaka. Kultura dijaloga, međusobno poštovanje i uvažavanje tuđih stavova prvo je pravilo ponašanja u politici. Ponekad se u žaru izborne utrke na to zaboravlja.

Piše Robert Hirc, zastupnik Reformista u Gradskoj skupštini Grada Zagreba

Gradski mediji koji prate zbivanja na našoj maloj, ali uzbudljivoj lokalnoj političkoj sceni, ovih nas dana gotovo opsjedaju s unutarstranačkom utrkom jedne od političkih stranaka. Kao gradski zastupnik Narodne stranke – REFORMISTI u Gradskoj skupštini Grada Zagreba nisam uključen u ovu izbornu utrku i nemam svojih favorita. No, kao građanin uvijek zagovaram kulturu dijaloga, međusobno uvažavanje i kolegijalan odnos svih nas koji se bavimo politikom.

U 20-tak godina koliko se aktivno bavim politikom njegujući vrijednosti građanskog centra, sudjelovao sam kao kandidat ili kao potpora drugim kandidatkinjama i kandidatima na mnogim unutarstranačkim i izvanstranačkim lokalnim i nacionalnim izborima. Ne možeš uvijek pobijediti. Kad nakon puno uloženog truda uspiješ biti na strani izbornih pobjednika, osjetiš radost i optimizam. No, bol gubitka dvostruko je intenzivnija od radosti dobitka.

Izgubiš nacionalne izbore nakon što si mjesecima prije dao sve od sebe i pomisliš: „pa sad 4 godine moram čekati do nove prilike i ponovnog pokušaj da mijenjam svijet nabolje“. Naravno da te strast još malo i „napali“ u svojim stavovima, pa odeš u diskusijama i preko granice racionalnog i pristojnog.

Kod unutarstranačkih izbora, neminovno je da se dojučerašnji prijatelji grupiraju oko kandidatkinja ili kandidata i ponekad (ili prečesto) preko noći postanu neprijatelji. Gubi naravno cijela stranka, jer kad pređeš neke granice, povrata na staro nema. Izborni pobjednici slave, a poraženi ostaju razočarani i pasiviziraju se.

Najpogubnija je za svaku stranku negativna selekcija. Kao i u drugim sferama društvenog života, važno je na čelu organizacije imati osobu koja okuplja, koja razumije da si velik onoliko koliko su veliki oni na čijim ramenima stojiš i koja daje priliku onim najboljima. Ako se kao čelnik ne osjećaš dovoljno sigurno u sebe, onda u svakom kvalitetnom čovjeku vidiš prijetnju i želiš ga zakucati u crnu zemlju (u figurativnom smislu, naravno) i ne dati mu priliku ni da pomisli imati ambiciju koja bi mogla ugroziti tvoju fotelju. Rezultat uvijek bude ono što je Ripper lijepo opisao u pjesmi „Na putu prema dole“: sebičan si na dva mala gola, pisana je tebi krasna rola, al' ti loptu nisi znao dodati pa ti sada svira plehnati muzičar.

Ponekad se uslijed političkih unutarstranačkih nesporazuma stranka i raskoli ili čelni čovjek organizacije bude izbačen iz stranke. Dosad se pokazalo da su stranke koje su to učinile zapravo oslabile sebe, a oni koji su ostali nisu više mogli dohvatiti izborne uspjehe iz prošlih perioda.

Politička scena je vječna životna igra u kojoj se karte stalno miješaju. Kad bi danas u Zagrebu bili lokalni izbori, zacijelo bi se sastav Gradske skupštine promijenio, a prošlo je samo godinu dana od lokalnih izbora. U međuvremenu su ojačale neke protestne i populističke stranke koje na izborima nisu uspjele prijeći izborni prag. Sasvim je moguće da će se do redovnih izbora neki od tih balona i ispuhati. Ako izborni uspjeh planiraš na balonu, bez stalne dogradnje stranačke infrastrukture, onda ovisiš o vjetru kako će zapuhati i hoće li te otpuhati, kako se to dogodilo primjerice „Orah-u“. Zato nije nevažno na svakim unutarstranačkim izborima hoće li organizacija izabrati na čelnu funkciju osobu koja to razumije, koja gradi stranačku infrastrukturu, koja će objedinjavati ili će članstvo otjerati, a javnim istupima iritirati i članstvo i glasače.

Ukoliko na čelu stranke imate karizmatsku ličnost o kojoj baš svi imaju mišljenje, onda je sigurno da će bar jedan dio birača podupirati takvu osobu. Ako u svojem sastavu takvu osobu nemate, onda je potrebno pronaći u svojim redovima novo lice koje će imati komunikacijske vještine potrebne za osvajanje birača.

U politici je sve već izmišljeno. Sva su pravila poznata i ako ih razumiješ i spreman si ih prihvatiti i svaki dan nešto novo i naučiti, onda imaš šanse za izborni uspjeh. Problem je što je u ljudskoj prirodi da mislimo kako smo ljepši i pametniji nego što to često jesmo. Ako još uz sebe imamo one koji na našem talentu i trudu vide i svoj uspon, još se teže obraniti. Kad sve što kažeš drugi potvrde da je baš tako, kao odjednom tvoje doskočice svima postanu duhovite, kad je ljudima bitno da se fotografiraju s tobom i takve fotografije stavljaju na društvene mreže, onda si u opasnosti da i sam pomisliš kako si superioran. To je mnogo puta kroz povijest ispričana priča, a ne jednom su takvi obožavani ljudi bili skraćivani za glavu, protjerivani i javno sramoćeni. Danas si na vrhu, a sutra te se nitko više i ne sjeća.

Zaključno, kolegama iz stranke koja je u Zagrebu u unutarstranačkom izbornom procesu želim da prevladaju gore opisana iskušenja i da stranka bude važan sudionik naših lokalnih društvenih zbivanja. Kroz sve moje godine bavljenja politikom upoznao sam puno dobrih ljudi iz redova te stranke, ali neki od njih nikad nisu dobili priliku za obnašanje neke od viših stranačkih funkcija.