Karijeru Milana Bandića uništio je Duško Ljuština

Duško Ljuština i Milan Bandić

Autor: Tomislav Galović 1/11/2010 0:19

Je li ovo početak kraja Milana Bandića? Najskuplje plaćeni poraz u hrvatskoj političkoj povijesti ozbiljno će ugroziti i njegovu trenutnu poziciju zagrebačkog gradonačelnika. Ne pomaže okus ovog gorkog poraza sprati ni stara boljševička taktika da se svaki rezultat proglasi pobjedom, ako ne već stvarnom, a onda barem „moralnom“.  Iz Bandićevog stožera ni poraz ne znaju priznati časno, nego kukaju da je ovo bio sraz Davida i Golijata, pa oni kao nisu ni imali pravu priliku. No, da je biblijski David imao toliko milijuna i „volontera“ koliko je Bandić istrošio u ovoj kampanji, pobijedio bi on cijelu vojsku Golijata , a ne samo jednog.

Dok javno najavljuju da je ovo tek početak jedne nove političke avanture, Bandićevi ljudi u biti kriju paniku. Jedan ih podatak užasno plaši. Velik odaziv Zagrepčana na izbore i njihov ogroman postotak glasova protiv Milana Bandića u biti su bili referendum prije referenduma o povjerenju gradonačelniku.  Zagrepčani su sa svojih 60 posto glasova poslali i više nego jasnu poruku. Milan Bandić je novi Ivo Sanader hrvatske politike . Brzina propasti njegovog bivšeg političkog partnera morala bi mu biti dovoljna poruka.

Nagli gubitak popularnosti 

A još do prije samo pola godine, Bandić je među istim tim biračima osvojio natpolovičnu većinu skoro u prvom krugu. Glavni razlog, međutim, nije što  institucije gradonačelnika Zagreba i predsjednika Hrvatske traže potpuno drukčiju vrstu angažmana i političkog djelovanja ( iako i to vjerojatno utječe na određen broj birača). No, veći dio birača se i na lokalnim i na ovim predsjedničkim izborima, kao uostalom i na većini neposrednih izbora, opredjeljuje uglavnom u skladu sa svojim osobnim simpatijama i dojmu koji na njih ostavlja kandidat kao osoba.

I kako se dogodilo da Bandić u samo pola godine toliko izgubi popularnost svojih sugrađana.

Dogodio mu se Duško Ljuština. Ako će Bandić ikoga, osim samog sebe, moći kriviti za tako nagli pad popularnosti  onda će to biti njegov najbolji prijatelj.  Ljuština je inicijator i ideolog svih Bandićevih neuspjeha u protekle dvije godine. Ljuština je bio i presudni utjecaj na Bandića da krene u ovu neslavnu avanturu.  Da ga nije slušao i da je na ljeto podržao odluku stranke da kandidira Josipovića, Bandić bi uz povremene čarke s Milanovićem, vjerojatno ipak mirno odradio mandat gradonačelnika do kraja. Sada se to čini kao nemoguća misija.                                      

Bandić se i prije dvije godine odlučio kandidirati za predsjednika SDP-a prvenstveno na nagovor Duška Ljuštine koji mu je vodio i unutarstranačku kampanju iako ga je većina drugih suradnika žestoko odgovarala od te nakane. Bandić nije odolio laskanjima Duška Ljuštine, potpomognutim od njegove zamjenice Jelene Pavičević Vukičević te je i sam brzo povjerovao da ima daleko najveće šanse da postane prvi predsjednik SDP-a nakon Račana.

Nije tada ušao ni u drugi krug iako ga je Ljuština i na dan izbora uvjeravao da sigurno pobjeđuje.

Zbog te blamaže Bandić par dana nije razgovarao s Ljuštinom.  Iz nekog neobjašnjivog razloga je i kampanju za lokalne izbore Milan opet ponudio svom dragom prijatelju Dušku.  HDZ je unaprijed predao bitku bacivši u utrku neiskusnog i nepoznatog Jasena Mesića, a SDP, doduše nevoljko, stao iza Bandića. Moćni gradonačelnik i bez pravog protivnika nije uspio pobijediti u prvom krugu. S obzirom na okolnosti koje su mu išle na ruku – trebao je.  Par postotaka glasova koje su mu tada nedostajale idu na dušu Duška Ljuštine i Bože Skoke, Jakova Sedlara hrvatske PR scene.

Kobni dvojac

Ljuština je obilazio hrvatske medije i manirama svog starog partijskog kolege Jakova Blaževića pokušao ponovno oživjeti cenzuru, a postigao je uglavnom rast antagonizma između većine hrvatskih medija i Bandićeva stožera.

U međuvremenu je Božo Skoko radio generalnu probu kako skupo naplatiti promašene poruke te kako što grandioznije gubiti glasove jumbo plakatima na kojima se slave, od svih mogućih baš nedovršeni projekti.

Stvar je tada spasio Bandićev lukavi Imoćanin Slobodan Ljubičić Kikaš, koji je potaknut savjetima nekih novinara, skupo plaćene loše plakate brzo zamijenio fotografijom Milana Bandića kako kroz blato u skupim cipelama odlučno korača sredinom ceste dok svi ostali idu iza njega, držeći se po strani.

Za razliku od milijuna koji su plaćeni Skoki, autorska prava na tu fotografiju su koštale svega par tisuća eura, a Bandiću je donijela, jednoglasnom ocjenom svih medijskih analitičara, nepremostivu prevagu na tim izborima.

Bandić se Kikašu zahvalio tako što ga je polagano odbacio, a Duško Ljuština je mjesecima ostao dužan honorar fotografu koji je tu legendarnu fotografiju snimio, pa je stvar od sramote morao spašavati Željko Kerum koji je nasred splitske rive umjesto prijatelja isplatio fotografa koji je zatekao njega i Bandića tamo u šetnji.

Božo Skoko je pak, praveći se kao da nema veze s Bandićevom kampanjom, u izbornoj noći u televizijskom prijenosu kao „nepristrani stručnjak“ našao čak za shodno da „istakne Bandićevu kampanju kao jednu od bolje vođenih“.

No, kako čovjek od teatra i čovjek od PR-a udruženi imaju očito snagu uvjeriti gradonačelnika u svašta, Bandić je počeo krivo misliti da je pobjedio zbog njih, a ne unatoč njima.  Polako je prestao slušati sve ostale i prepustio se samo sirenskim glasovima Ljuštine i Skoke.  Rezultate smo gledali zadnja dva mjeseca.

Bandić je izbačen iz SDP-a koji mu je, pokazali su ovi izbori, donosio očito više glasova nego što bi on to volio priznati. Potrošio je više novaca u kampanji nego ijedan kandidat prije njega, a vjerojatno i poslije njega.  Sumanutim obilaskom Hrvatske pokušao je stvoriti pokret i val euforije koji će ga podići do Pantovčaka, ali ne stvara se pokret šutnjom i izbjegavanjem odgovora.  Hrvatski birači se ipak ne daju kupiti loptama, narančama i energetskim pićima, ma u kolikim se količinama dijelila.

Ne bih želio vrijeđati vlastiti narod, ali poziv na posao i nije najdraža glazba za uši birača, a i teško je uspoređivati posao većine Hrvata s trčanjem oko Pantovčaka, ma kako rano ujutro bilo. Tko god se dosjetio slogana „S Predsjednikom na posao“ može komotno potražiti neki drugi posao.

Dogovor Kosor i Milanović

No, Ljuština nikako da iz sebe izbaci „Kerempuha“, kojem je dugogodišnji ravnatelj. Kao što i većina predstava u njegovom kazalištu završava smjehom i happyendom, tako i Dušku u svakom porazu ujedno pronalazi i pobjedu.

Tako Bandića naziva Davidom koji je izgubio od Golijata.  

Nema više tih jezičnih egzbicija koje Bandića mogu pretvoriti u bilo kakvog pobjednika ovih izbora. Pitanje je može li on pobijediti više u bilo čemu.  Obgrljen komplimentima Ljuštine i Skoke polako se udaljjio od većine ostalih svojih starih suradnika koji nikada Ljuštinu previše nisu voljeli. Ljudi koji su s Bandićem još od početka devedesetih će mu to početi sve više zamjerati i od njega se razočarano udaljavati. Karijeristi koji su mu se pak nedavno i priključili, još će brže nestati iz njegova kruga jer se ambicije ne mogu zadovoljiti uz gubitnika. Osnivanje nove stranke stoga ima više šansi za totalni krah nego bilo kakav uspjeh.

U Skupštini Grada Zagreba podršku nema već neko vrijeme. Dugovi Holdinga kojemu je dugo, a po sudskim tumačenjima još uvijek, bio jedina Skupština te minus u gradskom budžetu dovoljna su izlika zastupnicima da isprovociraju referendum o povjerenju gradonačelniku. Nedjeljni glasovi Zagrepčana su im više nego dovoljan motiv da to ubrzo i učine.

Osim toga, vjerojatno će do proljeća nestati i glavna prepreka da to učine. Naime, preda sadašnjem zakonu, da bi referendum o smjeni gradonačelnika uspio na njega treba izaći preko 5o posto Zagrepčana što je teško dostižna izlaznost. No, više upućenih izvora kazuje da je Zoran Milanović upravo po tom pitanju postigao dogovor s predsjednicom HDZ-a Jadrankom Kosor. SDP će pristati na promjene Ustava koje HDZ traži zbog referenduma o pristupu EU, a zauzvrat će HDZ pristati da se ta granica smanji i za lokalne referendume. Uostalom, to odgovara i Jadranki Kosor koja će se tako lakše moći riješiti i svojih Bandića.

Skora promjena Ustava će tako označiti i početak Bandićevog potpunog političkog kraja.  Bilo bi čudo da Bandić ostane gradonačelnik do kraja svog mandata. Osobito ako i dalje nastavi savjetovati Ljuština.