Autor: Vjekoslava Bach 9/27/2011 11:29
Danas mi kolumna kasni. A nije bez razloga. Naime, ovaj mi je vikend bio iznimno naporan zbog dugo najavljivanog „Beauty & Lifestyle Showa“, koji se održao baš kako treba, okupio baš one koje treba i donio sjajne rezultate što se može vidjeti i po objavama na najvećim tv kućama, internet stranicama i tiskovinama. Toliko sam se veselila novitetima iz kozmetike, novim stilovima frizura, no najviše mi je srce zalupalo na pomisao da ću opet vidjeti svoje drage prijatelje… Pa ipak sam ja emotivka, pa kad netko postane, kako bi rekao moj omiljeni sarajevski frizer Haris, „moja raja“, taj mi je u srcu zauvijek. I tako sam ja dočekala svoje Sarajlije, svoje Engleze, Australce, Slovence, ali i naše domaće frizere koji me uvijek iznenade količinom kreativnosti koja je ukorak sa svjetskim trendovima iako imaju sredstva „na kapaljku“. Ali bravo „Cro hair show-u“ na velikoj stručnosti i velikom srcu…svi su došli u Arenu, a ja sretna ko malo dijete!!
E tu ću sad zastati. Ok, nažalost ne kao SVAKO dijete. A evo i zašto…
Ove smo godine u našem malom projektu zaposlili sve – od uže do šire obitelji. Jer Hrvati su poznati da drže do obitelji (dobro, ponekad je to samo u teoriji, a u praksi sa „figom u džepu“…), pa ako je tome tako, ajmo tu našu obitelj držati na okupu i kad se radi.
Godinama sam kroz ovaj moj posao proučavala velike korporacije i pokušavala uhvatiti njihovu pravu formulu uspjeha. Tako sam i prije par godina otišla u London, pa sam na poziv mog dragog prijatelja Richarda, glavnog edukatora u jednoj velikoj frizerskoj akademiji, posjetila i glavne u toj velikoj kompaniji. Na čelu je g. Toni, vrlo simpatičan i jednostavan gospodin koji je i stvorio ovo carstvo, no kao prva glavna do njega jest njegova kćer Sasha. Tu su još i braća, zet, nećaci i ostali članovi obitelji koji su uspjeli podignuti ovaj frizerski hram u vodeću „tvornicu uspjeha i novca“.
Po uzoru na njih, tako sam ja uposlila sve moje bliže i dalje. Pa je tako i moja gospođica M završila kao jedan od brojnih veselih modela na pozornici. No najprije je morala proći sve one silne torture oko probe, garderobe, koreografije….ja kao mama trudila sam se biti silna podrška i smanjiti tremu i stres na najniži stupanj! A njenu sam frizuru prepustila vrsnoj stručnjakinji, Felicity Davis, koja godinama uljepšava brojne hollywoodske zvijezde, pa će valjda i moja M biti lijepa… A kako je styling za tu reviju radio proslavljeni poznavalac lijepog odjevanja, Fashion Guru, pa nek je bar ona odjevena genijalno kad već mama često nije!
Jurišajući tako Arenom ko luda, sa dva mobitela i dvije motorole, kako bi sve pokušala imati pod kontrolom, ulijećem ja nakon nekog vremena u onu istu garderobu i ne vjerujem… Nema moje M! I već kad sam pomislila da je dijete potpuno izgubilo živce i dalo petama vjetra, čujem poznati glasić koji topi srce: „Mama, pa zar me ne prepoznaješ?“
Okrećem se… pa tko bi je i prepoznao? Plava perika ispod koje se naziru pramenčići njene crvenkaste kose, pletenice do struka a u njima upleteno nebrojeno pramenova šarenih boja… poput prave Indijanke! Gledam ja nju i lagano mi se zasuze oči. Pa moja gospođica M, moja mala djevojčica postala je prava damica… A ja, inače hrabra u svemu, i totalni „control freak“, postala sam pekmezasta ponosna, slinava mama, koja na ovaj veličanstven pogled ne može zaustaviti nalet emocija!
Izjurila sam van da joj ne bih pokvarila tu ushićenost i sreću što će za par minuta već biti glavan zvijezda u mojoj glavi i mom srcu, a u stvarnosti samo jedna od prelijepih djevojaka koje su nosile revije frizura.
Smjestim se tako ja u publiku i čekam. Strpljivo gledam cijeli nastup kako bih spazila moju ljubimicu. I u trenutku kad je izašla na pistu, onako zgodna i sređena, spretno koračajući u štiklama, a nisam ni znala da je tako dobra u tome, jednostavno mi je srce podivljalo. Jer samo mama zna koliko ponosa i ljubavi se skupi kad nam naše mlade dame nastupaju, na njima iznimno važnom događanju!
Jedva sam čekala da revija završi i da ju stisnem u majčinski ponosan zagrljaj. Jurim u garderobu, gospođica M još sva pod dojmom pita: „Mamica, kakva sam bila? Jesam nešto zeznula? Jesam bila smiješna? Daj, daj reci mi…!!!“
„Ma bila si divna! Sjajna! Obožavam te! Ti si moj pravi ponos!“, sva crvena, suzna nasmijana i potpuno rastrojena od emocija govorim joj ja. Dok se tako grlimo, moja me mala M cmokne, namjerno onako sočno, kako bi mi na obraz zakeljila roza pusu sa trajnim ružem. I umire od smijeha! No ipak govori: „Mamica hvala ti za ovo što si mi omogućila da nastupam! Baš je fora, ustvari!“
Puštam ju da se lagano presvuče i sredi, kad mi pogled zastane na dva velika svjetla, ali vrlo tužna oka. Sjedi tako jedna od naših malih junakinja sama na klupici, u velikoj garderobi punoj šašavih glava i punoj smijeha. A ona, obješenih usta, bez osmijeha, tužnih tužnih očiju. Dođem i pitam je šta je bilo? Što se dogodilo, zašto je tužna. Dal ju nešto boli. A to malo prelijepo stvorenje, ta suptilna, nježna dušica, kojoj je ovo prva važna revija, tihim glasom kaže: „Svima su došle mame, samo meni ne. Moju mamu to ne zanima, nema nikad volje ni vremena..“ Ajme meni!!! Mamu ne zanima! Nema vremena!?! U nedjelju za svoje dijete?…
Prvo mi je bilo neshvatljivo, moj mozak nije mogao percipirati da jedna mama nema potrebu zapljeskati svojoj curici… Da ne želi, baš poput drugih pravih mama, biti ponosna na svoju djevojku koja je tjednima živjela za ovaj nastup. Neshvatljivo! Koliko kameno srce mora imati ta žena!!
Poslije prvog šoka u meni se jednostavno razvio silan bijes! Došlo mi je da toj ženu koja se nepravedno naziva „mamom“ pošteno očitam bukvicu… No jedino što sam tada mogla napraviti je zagrliti tu divnu djevojku, pokloniti joj malo toplog zagrljaja, i pokušati opravdati mamu nekim glupim izgovorom kako joj se sigurno nešto neplanirano dogodilo pa nije došla. „Hajde“, rekla sam, „pa bit ćeš i druge godine tu i sigurno će i mama doći“, pokušala sam smiriti te tužne okice. „Da, ali OVO mi je prva revija, druge godine neće biti prva“, reče mi mala ljepotica. Ma srce mi se slomilo….
Pustila sam mlade dame da se srede i odmore i sva takva jadna što ne mogu mijenjati ljude, otišla sam na kavu. No misli mi nisu prestajale divljati glavom… Pa nije li u riječi „mama“ satkana sva ljubav svemira, sve emocije svijeta, sva ponos jedne žene, sva povezanost dvaju bića? Nije li mama netko tko ti je uvijek tu, bilo kad je dobro, bilo kad je loše? Pa nije li mama ta koja nas je donijela na svijet i trebala bi se rezultatima djece veseliti kao svojim osobnim? I nisu li djeca rezultat ljubavi dvoje ljudi, netko koga je mama devet mjeseci nosila pod srcem… Pa kad već znamo da jednu takvu djevojku nešto iznimno veseli kakvo srce hladno, kameno, mora žena imati da ne dođe i ne zaplješće tom svom stvorenju? Ja jednostavno to ne razumijem! I gotovo!!! Ili sam ja s neke druge planete ili neke žene potpuno neopravdano nose to ime „MAMA“!
Ljuta ko najljuća paprika, vraćam se dalje svom organizacijskom poslu, kako bismo naš sajam doveli do kraja kako treba- vrhunski, profesionalno, glamurozno i luksuzno.
Na kraju dana, svoj su originalan i apsolutno čaroban nastup imale još jedna mama i kćer- Mila i Ana Višnjić… Toliko skladne, sinhronizirane, maštovite, kreativne i ponosne jedna na drugu, ostvarile su svoj san i pokazale kako to one rade. I što se sve može kad je obitelj na okupu. A iz backstagea pratio ih je i sve držao pod kontrolom njihov pater familias- Ivan Višnjić! Oduševljena radom svoje kćeri, na kraju je gđa Mila čtvrsto privila u zagrljaj svoju Anu… E, to je MAMA!!!
Još jedan „Beauty & Lifestyle Show“ došao je do svoga kraja…. Pozdravila sam se sa svima, od produkcije, građevinara, čistaćica, stolara, nosača, izlagača, posjetitelja, te svima od srca zahvalila što zajedno sa mnom sanjaju moj san.
A na kraju Arene, strpljivo me čekala, još sva ushićena i sretna, moja gospođica M…. Zagrlila sam je, stisnula čvrsto, poljubila i pomislila:“Bog mi te dao kao najvrijedniji poklon i tako ću te i paziti i voljeti…“
I krenuli smo kući, u našu malu mirnu oazu….
„Mamica, jako te volim“, kaže mi odjednom. „A ja tebe do neba“, uzvratim sa knedlom u grlu….
O da, doista je čarobna i prelijepa ta riječ- MAMA…..
