Autor: Kostadinka Velkovska 5/14/2014 22:06
Baš kad se čovjek navikne na lijepo vrijeme i suncem okupan Zagreb, stigne kiša, vjetar i oblaci. Tako je vjerojatno i sa životom. Baš kada se naviknemo da je sve lijepo, mirno i po pravilima, dogodi se nešto što uzburka taj naš mir. No, jesmo li možda sami krivi za to? Jeste li ikada primijetili neravnotežu dobrih i loših vijesti u medijima?
Svaka čast izuzecima, ali mediji su svjesni da ljude više zanimaju skandali i afere, nego pozitivne vijesti. Možda baš zato u javnost i rijetko dolaze do izražaja sve one dobre stvari koje se događaju oko nas. Nedavno sam gledala jednu emisiju i od jednog ekonomskog stručnjaka, kojeg neću imenovati, čula da nije problem u novcima koji Hrvatskoj nedostaju. On tvrdi da nam sada netko i da sve novce koji su nam potrebni – nama ne bi bilo ništa bolje. Zašto?
Pa kaže da je naše društvo u tolikoj krizi da nam treba jedna kompletna socijalna reforma, a ne samo financijska injekcija. Nakon takvih izjava čovjek se mora zapitati – je li to zaista točno? Je li moguće da je cijelo hrvatsko društvo zapalo u krizu za čije rješenje je potrebna jedna cjelovita rekonstrukcija našeg razmišljanja, naših stavova i naših pogleda na to kako bi svijet trebao funkcionirati? Nekad zapravo moramo biti i samokritični da uvidimo prave probleme. Sigurna sam da većina nas misli kako je problem u političarima, u Vladi, u Saboru, i kad bi oni bili bolji i radili bolje – svima bi nam bilo bolje. No, ako je to stvarno tako, zašto ne izaberemo te bolje svake četiri godine kada imamo priliku?
Ono što im se mora priznati jest činjenica da smo ih mi sami izabrali. Nisu diktatorskom odlukom došli na vlast već im je za to netko dao legitimitet. Tko? Pa birači koji su ih zaokružili. Naravno, idealna situacija bi bila kad bi odluke Vlade i zakoni koje Sabor donosi odjednom popravili ovu narušenu sliku Hrvatske, ali to jednostavno nije moguće ako i građani nisu spremni za promjene. I sada iskreno, jesmo li svi mi spremni na korjenito mijenjanje stvari? Jesmo li spremni raditi više, dati više, žrtvovati se više, a prigovarati manje kako bi nam svima bilo bolje? Možda ipak nismo. I kada se govori o tome kako su političari licemjerni – kako jedno govore u oporbe, a drugo kada dođu na vlast – možda, ali samo možda, se mali tračak tog licemjerja nalazi i u svima nama.
Svi mi zagovaramo promjene koje bi političari trebali provesti, ali ako to ne znači da ćemo i osobno morati mijenjati neke stvari. Nažalost, i mi građani snosimo dio odgovornosti za krizu u kojoj se nalazimo. Možda je ipak vrijeme da shvatimo da nitko neće ništa pokrenuti, ako to ne učinimo prvo mi sami. Da, znam, popularno je kritizirati političari, a žaliti sve ostale. No, nekada treba podvući crtu i pogledati samoga sebe – čovjek bi se iznenadio što sve može ugledati, a treba mijenjati. Pokušajmo krenuti sami od sebe, možda uspije. Pa možda tada i ti isti političari počnu djelovati drugačije.
