Autor: Boris Matijašević 11/18/2009 16:24
Naš narod ima jednu lijepu uzrečicu koja kaže da ničija ne gori do jutra. Tako nije gorila ni ona Siniše Jagodića, dojučerašnjeg dinamovog glasnogovornika. Povodom te promjene iz Maksimirske 128 stigli samo mirni tonovi. Spominje se prijateljski, sporazumni raskid ugovora čime bi Jagodić dobio i odgovrajuću otpremninu.
No, je li baš sve prošlo tako mirno? Pravu istinu teško je saznati, jer se mediji teško probijaju u plave dvore kako bi saznali novosti.
Veliku zaslugu u tome ima upravo i minuli rad gospodina Jagodića, koji je na poziciji glasnogovornika uveo čudne uzuse komunikacije s novinarima, po kojima je dobivanje informacije iz Dinama bilo ravno dobivanju iste iz, primjerice, Pentagona.
Da li njegovom inicijativom ili po nečijem nalogu, svi mediji i svi novinari dobivali su iste, jednoobrazne vijesti. Na tiskovnim se konferencijama nisu smjela postaviti nimalo škakljiva pitanja treneru ili igračima. Jagodić, čuvar Dinamovog mira odmah bi poklopio bezobraznog i drskog novinara, koji se usudio postaviti takvo pitanje.
I u onoj bivšoj državi, i u Tuđmanovo doba novinarima je posao u Dinamu bio neusporedivo lakši nego u proteklih nekoliko godina.
Dobri poznavatelji stanja u Dinamu kao glavni razlog Jagodićevog odlaska iz kluba navode činjenicu da je vjerovatno stao na žulj Mamiću, a dobro je znano da Zdravko ima kratak fitilj.
Druga teorija zalazi u sferu politike. Jagodić je u Dinamo stigao iz predsjedničkog ureda i dobro je znano da je Mesićev čovjek. S obzirom da Mesić uskoro zauvijek napušta Pantovčak i predsjedničku fotelju, samim tim ni Jagodićeva pozicija više nije tako čvrsta, pa kao takav Dinamu (Mamiću) više nije potreban.
Bez obzira koja od ove dvije teorije bila točna, ili, možda postoji neka treća, činjenice ukazuju na stanje u Dinamu. Ono ipak nije tako blistavo kako se želi prikazati.
Još jedno ispadanje iz Europe, kazna zbog navijačkih nereda, loša kupovina igrača i ruglo od stadiona bili bi previše i za puno zdraviju sredinu od Maksimira koji to a priori i nije. Nešto je dakle, trulo u Maksimirskoj 128, a posljednja visoka pobjeda nad Šibenikom samo je malo zamaskirala takvo stanje.
Što se tiče Siniše Jagodića, nitko ne može suditi drugome. Iako je zbog svojeg rada među velikom većinom novinara smatran antipatičnim i arogantnim, želimo mu sve najbolje u budućnosti. Novinarima koji prate Dinamo samo jedna stvar mora biti važna – da uvijek dobivaju svježe informacije i da im nitko ne onemogućava slobodan rad, bez obzira kako se zvao.
