Autor: Ana Kranjčić 11/16/2012 16:30
Udruga Žene u Domovinskom ratu održala je konferenciju putem koje su iskazale nužnost sjećanja na zločine silovanja, počinjene prije dvadeset godina. Održana su izlaganja o neprocesuiranom počinjenom ratnom zločinu nad velikim brojem zatočenica srpskih koncentracijskih logora i izostanku pravde.
– One žene nad kojima je izvršen ratni zločin imale su potrebu progovoriti uoči presude hrvatskim generalima. Naprosto zato što se od svih nas očekuje da mi to prihvatimo kao jedno određivanje istinske pravde. Nažalost, nije moguće na taj način imajući u vidu sve ono što je proživio hrvatski narod, sve ono što se proživjelo u Vukovaru, sve ono što su proživjele žene 1991. – kazala je Marija Slišković, predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu.
Osim počinjenih ratnog zločina silovanja, u ratu su se događale stravične torture. Na kraju 20. stoljeća otvarali su se koncentracijski logori, a ljudi su ubijani na ulicama i u svojim domovima diljem Hrvatske.
– Tu je izostala pravda, tu nisu pokrenuti procesi ili su pokrenuti vrlo simbolično. Ne možemo isključiti sve žrtve koje su date za slobodu zemlje i ne možemo prihvatiti selektivan pristup ratnim zločinima. Mi, kada govorimo o stradanju, onda uglavnom govorimo o ratnim zločinima – nastavlja naša sugovornica.
Marija Slišković autorica je knjige “Sunčica” u kojoj se nalaze iskazi silovanih žena u kojoj svaka žena navodi kada je davala prve iskaze različitim službama što se događalo već 1992. godine što su hrvatske državne institucije znale. Međutim, velika pažnja je tada bila usmjerena prema silovanim ženama u Bosni i Hercegovini.
– Za to vrijeme, žene u Hrvatskoj su se same nosile s činjenicom da je nad njima počinjen ratni zločin, da su nad njima počninjene strašne traume te da im nitko ne osigurava pripadajuća prava i status, da nitko ne pokreće procese – objašnjava Slišković.
Tek 2010. godine skupljeni su iskazi svih žena u knjizi “Žene Vukovara” za koju je tražena potpora Međunarodne zajednice.
– Očekujemo da s istim žarom, kao što je prionula za žrtve Oluje, konačno iskaže potrebu za pravdom i ukaže na dimenziju na sve počinjene zločine 1991. – zaključila je Slišković.
