Autor:: Marija Pajić 11/17/2011 16:47
Surfajući internetom prije nekoliko mjeseci naletjela sam na nevjerojatnu informaciju! Nakon svih suradnji s kojima megapopularni švedski lanac trgovina surađuje, na red je došla i Queen Donatella. Zakovice, lanci, koža i cvijeće napadali su me sa svih strana, a u meni je sve više i više, poput pomahnitalog obožavatelja, rasla želja da se neki komad nađe i u mom “skromnom” ormaru.
Da se razumijemo, nisam jedna od onih koja pati na marke jer u tom SPOMENUTOM ormaru ima doslovce svega, kako bi se laički reklo, od pet do pedeset i pet, ali jednostavno ne znam kako inače objasniti taj kemijski proces kad žene krenu u shopping…. Općenito, s tim hobijem imam gadnih problema, otprilike tako gadan problem da svaki moj odlazak u grad završi kupnjom.
Iz tog razloga počela sam izbjegavati grad. Još otkako je slavni dućan došao na Cvjetni trg, mojoj ludosti nema kraja. Prije sam bar bila lijena otići do Ljubljane i Graza, a sad su mi vladari svijeta, proračunati korporativci smjestili, i to kako! I tako šaljem ja neki dan svojoj frendici mail.
– Ej! Ima na ebay-u svega što je Queen D. radila za Šveđane.. Molim te, ali molim te , naruči mi to…. Za nekoliko sekundi dolazi povratni mail.. – Ništa, samo Amerika! Katastrofa. Medeni krzneni prsluk ipak nije uspio doći do Croatie… Najbolja stvar je to što meni uopće nije palo na pamet dežurati na hladnom zagrebačkom jutru u nadi da ću dobiti nekakvu narukvicu koja će mi omogućiti da u svoj ormar stavim Versace.
Mislim si… Donatella draga, jednog dana ćeš ti mene zvati da ti nosim haljine, a ako već neću kupiti preko interneta, čemu žurba? Pri pomisli na fascinaciju brandovima, uvijek mi padne na pamet moja preslatka prijateljica koju sam u prvom razredu srednje škole uspjela uvjeriti da postoji neka gospođa koja prodaje Diesel i Replay etikete.
Sva oduševljena tom spoznajom, odmah je tražila njen broj. No, bitno je naglasiti da sam tu istu prijateljicu uspjela uvjeriti i da pad školske godine se upisuje u zdravstveni karton. Inače ne glumim, uglavnom sam svoja al kad krenem uvjeravat bolja sam od svih političkih govornika ovoga svijeta! Al’ da se vratim na shopping, najsmješnija situacija je bila kad smo S. i ja otkrile neke Kineze na internetu koji šalju pakete ma gdje god Vi bili, pa i na Mars ako treba! Kad sam vidjela da sva roba košta jedan dolar, mislim si mora da je u nečem kvaka.
Kad ono, Kinezi važu haljine, cipele i torbe i kad bi ih ja slala za Hrvatistan koštalo bi me kao i original komad haljine koju je nosila Marylin Monroe. Izgledam li Vam ja kao osoba koja pohodi aukcije? Naravno da ne. Životarim i jedem slance. Nadalje, iako sam odlučila biti svemirka i ukinut svoj doticaj sa svijetom, famozni facebook profil, ne mogu odoljeti a da ne prokomentirati nevjerojatnu pomamu za fake torbicama, trenirkama i cipelama.
Gdje god kreneš, Šaner Prečko ili Torba Črnomerec napadaju! I onda kraljice na vidljivo istaknutu cijenu od 1000 kuna za LV torbu pitaju – je li original? Naravno da je, milo. Ako ti tako poželiš. Ali što je danas u tom V brandu posebno? Kad malo bolje pogledaš tako kičasto se ne bi obukla ni baba Manda iz Babine Grede, uz ispriku ukoliko se neka baba Manda nađe u ovom tekstu, sva sličnost sa stvarnim likovima je SLUČAJNA! Ja umjesto Donatelle, biram Nutellu i razmišljam o tome kako više nemam mjesta u ormaru, a stolar kojeg sam platila da mi napravi drugi ormar već mi se šest mjeseci ne javlja. Ironično, zar ne?
