Trenutna pozicija: Naslovnica>Fokus>Pero Kovačević
piše Pero Kovačević
Zagreb više ne može živjeti od izbora do izbora
Zastupnici u Skupštini, Saboru i raznorazni dužnosnici gradonačelnici, župani, ministri i političari prije i poslije svega brinu o sebi
slika vijesti

Photo Zvonimira Ivanišević/ Zagrebancija
Članak

Autor: Pero Kovačević
Objavljeno: 29.05.2012. 13:09h
Prošle su tri godine od provedenih lokalnih izbora u Gradu Zagrebu za gradonačelnika i zastupnike Gradske skupštine grada Zagreba. Sjetimo se njihovih izbornih obećanja što će sve napraviti u Zagrebu, kako će povećati standard građana Zagreb, kako će riješiti korupciju i kriminala, što će sve sagraditi, koliko će otvoriti novih radnih mjesta i slično tome - po načelu ''obećavam vam sve što želite - samo da dođem na vlast''. Što su napravili? Ništa od obećanog, dapače sasvim suprotno od obećanog.

Što nam je donio, tako hvaljen, novi model neposrednog izbora gradonačelnika, samo probleme i blokade. Zašto, jer je zakon nedorečen i manjkav i nije dao odgovor na pitanje kako riješiti sukobe između neposredno izabranog gradonačelnika i predstavničkog tijela.

Građani grada Zagreba su tri godine taoci bezvlašća i krize upravljanja gradom Zagrebom, kao posljedice jalovog političkog prepucavanja između gradonačelnika Milana Bandića i Gradske skupštine Grada Zagreba.

Sve je više nezaposlenih

Kriza upravljanja gradom Zagrebom već je odavno kulminirala. Zagrebački holding je u totalnoj blokadi, nema nikakvih kapitalnih ulaganja i investicija, iz dana u dan povećava se broj nezaposlenih, standard drastično pada.

Kad pitate gradske političare, gradonačelnika, predsjednika Gradske skupštine i druge gradske dužnosnike dokada će to tako biti, odgovor je uvijek isti - nakon izbora. Tako govore od 2009. godine. Prvo se čekalo da prođu lokalni izbori, nakon toga se čekalo da prođu izbori za predsjednika Republike, onda se čekalo da prođu parlamentarni izbori i na kraju se krug zatvara sa novim lokalnim izborima.

Nesagledive štetne posljedice ove krize prelamaju se i dodatno i negativno prelamaju preko leđa građana Zagreba, kroz poskupljenja komunalnih usluga i naknada, za pokriće financijskih dubioza i propusta, te daljnje kresanje socijalnih prava.

Razmjeri ekonomske, političke i upravljačke krize, te krize sustava vrijednosti svakim danom su sve pogubniji. Dnevno preko stotinjak naših sugrađana ostaje bez posla. U Zagrebu stara priča, Bandić i Skupština nastavljaju svoje ratovanje ne mareći za stanje u Gradu Zagrebu, ne mareći za interese građana. Zagreb svakim danom sve više tone.

Ekonomski i drugi pokazatelji u gradu su iz dana u dan sve lošiji i pogubniji, a Bandić i Skupština za to nehaju. Dapače pronalaze nove razloge za jalova politička prepucavanja i ratovanje koja se u konačnici prelamaju preko leđa građana. Zagreb je u kolapsu, a agonija se dodatno produbljuje. Nije tu riječ o sukobu programa, koncepata, vizija i ideja, već je riječ naprosto o osobnom sukobu, suludoj netrpeljivosti i neprijateljstvu dojučerašnjih ''velikih'' prijatelja, saveznika i stranačkih istomišljenika. Pitate se do kada tako?

Altruizam je postao nepoznanica

Svjesni smo da je to loše, ali ostajemo bez reakcije. Kada se i dogodi reakcija, opet tiho mrmljamo nešto sebi u bradu i mislimo kako će to neko drugi riješiti, čemu se miješati, kada su ''oni'' već započeli neka i završe. Izgleda kao da je empatija nestala, altruizam postao nepoznanica. Pitam se, gdje to vodi?!

Koliko daleko možemo ići sa mirovanjem dok se drugima događa zlo? Dokle možemo okretati glavu i praviti se da ne vidimo što se događa drugima? Priznali to ili ne, mi stvarno živimo u ''Zemlji nojeva''. Malo pojašnjenje samog izraza, u slučaju da neko nije skužio i sam... Nojevi su ptičice koje imaju veoma neobičnu naviku: kada im se približava opasnost, one mudro zabijaju svoj nos u pijesak!!! Ono što svi mi jadni nojevi ne znamo je činjenica da će nas ista ta opasnost zviznuti u guzicu!

Naime, to što više ne vidimo nadolazeći problem, neće učiniti da on nestane! Naprotiv, udarit će nas većom snagom i žestinom i još više će nas boljeti, jer ćemo udarac dočekati nespremni, umjesto da smo hrabro zauzeli obrambeni gard i pokušali se suprostaviti.

Shvatimo, oni: Bandić, zastupnici u Skupštini, Saboru i raznorazni dužnosnici gradonačelnici, župani, ministri i političari ( čast iznimkama) prije i poslije svega brinu o sebi, svom stranačkom vođi, svojoj stranci,b a najmanje o nama.

Zagreb naprosto više ne može živjeti od izbora do izbora jer više neće imati izbora.

Vezani članci:
FACEBOOK KOMENTARI
ključne riječi pero kovačević, kolumna, grad, davor bernardić, milan bandić, izbori, lokalni izbori
Imate zanimljivu priču, fotografiju, video? Tišti Vas neki problem ili mislite da bi bilo nešto zanimljivo za objaviti? Ispunite formular za kontakt, ostavite podatke i naši novinari kontaktirat će Vas u najbržem roku...