Ratni načelnik Stožera specijalne policije MUP-a, general Željko Sačić, hrvatski je branitelj neupitnoga ratnog puta. Kao načelnik MUP-a RH sudjelovao je u svim obrambeno-oslobodilačkim akcijama do okončanja Domovinskog rata, pokazavši tada ali i danas kako se bori za nacionalne interese. Silom poznatih prilika je umirovljenik. Taj aktivan 46-godišnjak nedostatak je radne aktivnosti zamijenio vinogradarstvom, u kojem također niže uspjehe. 

Prošle godine uoči Božića uhićen je u Zagrebu, zajedno s četiri bivša pripadnika ATJ Lučko, zbog istražnih radnji, jer navodno, po zapovjednoj odgovornosti kao tadašnji zamjenik haškog optuženika generala Markača, nije ništa učinio kako bi spriječio i procesuirao zločin u Gruborima, koji se dogodio nekoliko dana nakon Oluje. Smatra se da je njegovo uhićenje bilo još jedno dodvoravanje hrvatskih vlasti haaškom tužiteljstvu. Nakon 66 uzničkih dana pušten je iz zatvora u Remetincu kao slobodan građanin. Danas je i dalje jedan od rijetkih ratnih zapovjednika obljubljen među braniteljima, ali i poznat po tome da nema dlake na jeziku kad su u pitanju vrijednosti Domovinskog rata.  

• Photo Arhiva

  S kojim osjećajima ste obilježili 15. obljetnicu Oluje?

To su moji osjećaji ponosa, časti i slave. Nije to nikakva fraza, jer su mi moja obitelj,  supruga, sin i kćerka tako čestitali Dan pobjede. Bio sam u vinogradu. Primio sam mnogo čestitki od suboraca i prijatelja, specijalaca, gardista, generala, a posebnu od generala Ademija. Doista mi je drago da sam imao tu božju priliku i sreću sudjelovati u takvoj povijesnoj velebnoj akciji oslobađanja domovine nam Hrvatske, koju smo imali generacijsku čast nakon mnogo, mnogo stoljeća odraditi i zaokružiti teritorij Republike Hrvatske.

Sve pozitivne emocije, bez obzira na nepravdu koja nam se dogodila nakon 2000. godine, su me preplavile kao i sjećanja na drage prijatelje, na suborce, na hrabrost, na zajedništvo, na jednu spremnost da za pravedne ciljeve dademo život i da nam ne bude žao Te žrtve. Što je najvažnije, kad bih bio u prilici, opet bih to ponovio s istim žarom. 

POLITIČARI PALI NA POVIJESNOM ISPITU 

• Neki ljudi su se od tada do danas promijenili...

Nažalost taj entuzijazam je negdje i nestao. Neki moji suborci mi govore, «ja ne bih išao, prevarili su nas». Mislim da treba nadvladati to malodušje, u koje su nas političari doveli. Političari su potpuno zakazali, Mi hrvatski branitelji, mi hrvatski narod smo svoje povijesne zadaće odradili. Ali političari koji su nas vodili poslije 2000. godine, da ne prozivam nikoga posebno, jer svi su odgovorni, doista su pali na povijesnom ispitu da izvedu domovinu nam Hrvatsku na put blagostanja. Oni su imali tu priliku kao i mi branitelji, ali su je prokockali zbog svog karijerizma, častohleplja, zbog svojeg srebroljublja. Radi vlastite karijere radi zadovoljavanja vlastitih i usko stranačkih interesa prodali su nas. 

Na zahtjev i uz podršku neprijatelja Hrvatske, sačinili su sotonski „akcijski plan“ za lov na generala Gotovinu, iako su svi već tada znali da je general Gotovina nevin čovjek. I u Saboru su digli ruku za provedbu tog protuhrvatskog „plana“. Radi povijesne istine treba reći, da je bivši premijer Sanader predvodio tu nemoralnu i izdajničku  kolonu tzv. hrvatskih političara. 

Prodali su našu slobodu, prodali su naše povjerenje koje smo imali u njih, jer su zloupotrebljavali položaj i nacionalno bogatstvo, jer doveli nas na rub financijske krize, znači doveli su svojim političkim odlukama da pristaju na izjednačavanje žrtva i agresora. Pristali su svojim politikama posebno nakon 2000. godine  na revidiranje nove hrvatske povijesti, da se omalovažava doprinos hrvatskog branitelja u obrani domovine, da se čak to kriminalizira. Naši zapovjednici i generali su završili u pritvoru i zatvoru njima se sudi, mnogi su već osuđeni. Sve je to dovelo do tog malodušja zbog kojeg mi neki suborci kažu da ne bi više išli opet u rat. Ja im poručujem, bit će vremena da se to popravi. 

• Da li su Vas pozvali na proslavu Dana pobjede?

Na inicijativu mojih suboraca i zapovjednika, pozvan sam u Knin, pozivnica je bila za sve ratne zapovjednike, a nosila potpis ministra Karamarka. Već prije sam odlučio da neću ići, naprosto zbog nekoliko likova koje bih tamo susreo, a na razini politike u meni stvaraju jednu nelagodu, nezadovoljstvo i jedan duševni nemir, ali i zbog nepravde, koja mi je učinjena. Ne želim licemjerno  svojim dolaskom tim ljudima davati legitimitet, jer kad bih došao kao ratni zapovjednik u to društvo, ti ljudi bi bili važniji nego što jesu. Oni su marginalci, povijesni i njih će hrvatska povijest etiketirati kao one uzurpatore ljudskih prava i sloboda, kršitelje Ustava, koji su na poziv jedne loše protuhrvatske politike odrađivali prljave zadaće. 

To nije samo politička odgovornost, već zlouporaba i žrtvovanje ljudskih prava i slobode najvrednijih članova Hrvatske. Oni su generalima radili pretrese stanova, tražili nepostojeće dokumente. Sve je to sad palo u vodu. Četiri su godine neki ljudi patili zbog toga bili proganjani. Pa neka se gospođa Kosor sada zapita koju je ona politiku s ministrima i državnim odvjetnikom Bajićem u svoj Vladi provodila. Sad kada se zna da ne postoje topnički dnevnici, kad je doživljen takav fijasko, kako će oni reparirati duhovnu i ostalu štetu koju je nepovratno nanesena, i povijesti i građanima, pa i konkretnim generalima i konkretnim odvjetnicima. To je bila pravna šikana koja nije zabilježena u novijoj europskoj povijesti. 

TKO NUDI TEORIJU O IZJEDNAČAVANJU KRIVNJE 

• Photo Arhiva

  Kako komentirate opet vraćanje Tuđmana u HDZ.

Kriminalizirali su Tuđmana, prvo Račanova Vlada, a Sanader je to objeručke prihvatio, pa i njegov HDZ. Sanader je to činio zbog vlastitog egoizma i egocentrizma, radi vlastitih političkih probitaka, zbog svoje sujete i taštine a svi ostali ministri koji su i danas u Vladi su ga slijedili. Svi oni su 2004 i 2005. zdušno nastavljali njegovu politiku detuđmanizacije. Sanaderov HDZ imao je problem s obitelji Tuđman, oni su marginalizirali i vrijeđali Miroslava Tuđmana i obitelj. Danas ti isti ljudi kada vide da povijesna veličina na koju su bacali blato opet izranja, mijenjaju maske. 

Hrvatski narod ne zaboravlja svoje velikane, a političari su vidjevši da hrvatski građani i dan danas valoriziraju s najvećim poštovanjem politiku Franje Tuđmana, radi vlastitog političkog opstanka, samo radi tog refleksa, se opet okreću k njemu. Međutim ne svojataju ga danas radi njegove veličine, radi strateških, političkih i dugoročnih odluka koje su povijesnog značenja, nego samo da bi mogli dobiti nekoliko značajnih političkih poena. A to je licemjerno. Siguran sam da će se obitelj Tuđman znati mudro se postaviti prema toj inicijativi. 

• U Kninu je za proslavu 15. godišnjice izvješena spomen-ploča isprike izbjeglicama nakon Oluje uz financijsku pomoć Vlade RH.

To je opet licemjerje, baš kao i Tadićeva gruba nemilosrdna napadačka kvalifikacija Oluje kao zločinačkog pothvata. A naš se predsjednik Josipović s tim čovjekom bratimi i sprijateljuje, javno se ljubi i grli. Možemo samo sa zebnjom čekati što će nam uz takve naše političare donijeti budućnost. Ova tabla je samo na tragu jedne loše zamišljene politike da se na nepravdi izgradi odnos povjerenja između dvaju naroda, ali i mladih koje ne učimo novijoj povijesti. 

Za stvaranje elemenata mira i stabilnosti trebaju zdravi temelji. To pretpostavlja da iz Srbije, koja je podupirala onaj fašistički režim u doba Miloševića i agresiju na Republiku Hrvatsku i to posredstvom  pobunjeničkih Srba u Hrvatskoj, prije svega službeno stigne isprika Hrvatskoj državi i ponuda za reparaciju šteta. Kad se time naprave zdravi temelji i kad prihvate svoju povijesnu krivicu da su agresori, tada mi Hrvati možemo svima koji su nepravedno nastradali, pomoći i reparirati im štetu, pa i pravnim mjerama im nepravdu ispraviti. 

Ali ovo sada, kad se s govori o zamjeni teza, o jednoj zlouporabi međunarodnog prava gdje se Srbija i predsjednik Tadić postavljaju kao da su oni žrtve agresije, a predsjednik Josipović i hrvatska Vlada u nekim svojim potezima ponašaju se kao da smo mi krivci ili nude teoriju o izjednačavanju krivnje. 

MANIPULIRANJE POVIJESNOM ISTINOM 

• Premijerka je na Kninskoj svečanosti govorila da nećemo dozvoliti reviziju novije hrvatske povijesti, da nećemo dozvoliti izjednačavanje žrtve i agresora?

Bravo gospođo Kosor, mi branitelji  Vas u obrani tog stava  podržavamo, ali provedite to u s tvarnosti, ne na riječima. I neka taj stav državne politike  provodi i predsjednik gospodin Josipović. To znači da treba prestati  svojim izjavama razvodnjavati našu tužbu protiv Srbije, dakle, da prestane oslabljivati naš pravni položaj pred međunarodnim sudom, da ćemo se mi odreći tužbe za genocid, jer, kao nema za to više uvjeta. Kojih to uvjeta nema? 

Zar su ljudi uskrsnuli, da li su nestali hrvatski branitelji pronađeni, zar su nacionalna blaga i dobra koja su uništena i opljačkana, reparirana?  Zar je bijeda i tuga i nazadak kojem smo izloženi, zar to popravljeno? Da li smo dobili svoju granicu na Dunavu i iza Dunava, da li smo svoje teritorije vratili? Nismo! Za to bi to trebale biti teme koje bi gospodin Josipović i Tadić trebali riješiti. To je interes, da se izgrade miroljubivi dobrosusjedski odnosi. Prije nego što se spomenuti postulati ne postave na čvrste temelje, mi smo gubitnici i nije čudo da smo kao narod i kao branitelji frustrirani, jer smo žrtve jedne poslijeratne podaničke politike koja ne vodi računa o nacionalnim interesima. 

• Photo Arhiva

  To su dakle provokativni potezi?

Prema tome sve to prvo treba riješiti, ali i tada se takva  tabla isprike u Kninu ne bi mogla podići uz podršku hrvatske Vlade, jer bi to značilo da  Hrvatska pristaje na lažnu i povijesno neopstojnu tezu da je u „Oluji“ počinjeno etničko čišćenje, a ne legitimno oslobađanje njenog područja koje je bilo pod višegodišnjom neprijateljskom okupacijom. Preuranjena je i provokativna za žrtve, za naše nestale, za one kojima se u Srbiji izgubio trag, u njihovim logorima, zbog onih koji su poslije rata izvršili suicid, provokativna je i zbog naših ranjenika i sto postotnih invalida, zbog naših prognanika, zbog BiH, zbog niza političkih povijesnih razloga. 

Isto je tako provokativan spomenik u Srbu. Hrvatska Vlada je financirala jedan spomenik, samo jer ima političkog partnera, Samostalnu demokratsku srpsku stranku koja joj čuva većinu u Saboru. Zbog te pragmatične ideje i želje da se održi na vlasti, hrvatska vlast je praktički pljunula u lice jednoj povijesnoj istini, da se tamo dogodila četnička pobuna, uz podršku talijanskih fašista i odmah potom nezapamćeno i zvjersko  krvoproliće nad tamošnjim Hrvatima i katolicima. Zar moramo trpjeti takvu nepravdu, zar je opet došlo vrijeme da se manipulira povijesnom istinom? 

• Tko su danas hrvatski branitelji?

Odgovornost je Vlade također, da se registar hrvatskih branitelja ne revidira. Ne možete radi uskih političkih razloga u taj registar stavljati svako malo nove ljude. koji su na neki način pomogli osloboditi domovinu. Pomagao je cijeli hrvatski narod i oni koji su radili i stvarali dohodak i oni su pekli kruh. Tako su se izdvojili neki političarima bliski zbog političke bliskosti da u registru imaju sutra određene političke privilegije. 

Problem je da nas u kategoriji branitelja ima previše. Lažnih branitelja ima previše. Ima preko 150 tisuća ljudi koji tu ne pripadaju. I sada kada je kriza hrvatski građani to ne žele tolerirati, da plaćamo parazite, a nemamo za kruh. A to je zlo, to je dio jedne zločeste politike koja želi hrvatske branitelje posvaditi s hrvatskim narodom. Upravo na tezi da ima lažnjaka i da se Vlada neće obračunati s njima, očistiti ih, odvoji ti ih, za to svi patimo. Ta ljaga ide na sve nas istinske branitelje, neki se više neće niti javno eksponirati.

Niti jedna vlada to nije uradila. Predsjednik Franjo Tuđman je rekao 1995.  da je 350 tisuća hrvatskih branitelja, a danas ih imamo preko 510 tisuća. Odakle su i tko su? U zakonu jasno piše tko može biti hrvatski branitelj. Napravite gospođo Kosor komisiju od 30 članova i neka godinu dana čita i revidira taj Registar. 

• K tome ih se sada svađa, ujedinjeni branitelji bili bi opasnost za političare...

Braniteljske udruge treba konfrontirati stav je politike. One su podijeljene po političkoj liniji i dobivaju novac iz proračuna. Zato neki saborski zastupnici iz redova HDZ-a  govore da im je neki put teško u Saboru dići ruku za neki zakon koji je nepravedan prema braniteljskoj populaciji, no da to moraju raditi zbog „stranačke stege“. Imamo na čelu ljude s kojima politika manipulira pa onda dolazi do jedne konfrontacije s pravima braniteljima. 

Kad bi se sada napravila jedna neovisna snaga među braniteljima, što je jedan mukotrpan i težak posao, onda bi se branitelji mogli postavit kao sindikati, kao partner prema Vladi. Onda se ne bi događalo da se uzimaju prava mrtvim braniteljima, a da nitko od velikih udruga ne reagira. To je katastrofa. To je sramota tih udruga koje nisu reagirale da mrtvima braniteljima treba oduzimati «harač». To je uvreda djeci, udovicama, majkama, obiteljima i poraz morala,. Nije u pitanju samo novac, već bičevanje duše što je njihov otac ili suprug dao život za Domovinu, a Domovina mu vraća na način da mu kaže da je jedan u nizu koji mora pomagati lošu gospodarsku politiku vlade. 

• Photo Arhiva

  Kako komentirate prijedlog haaškog tužiteljstva da Sud osudi Gotovinu, Markača i Čermaka na desetljeća duge kazne?

Kad se to gleda u pravnom slijedu postupanja tužitelja, on nije imao druge prilike već predložiti tu kaznu. Ali tu se vidi jedna nedosljednost, nepoštivanje dokaznog postupka koji smo imali prilike javno vidjeti gdje evidentno ništa nije dokazano, niti prekomjerno granatiranja, niti zločinački pothvat, niti slično. Dokazano je da je bilo pojedinačnih ekscesnih slučajeva, ubojstva, koje je Republika Hrvatska sama do sada procesuirala. Za neke su ostali poznati počinitelji, za neke nepoznati.  Kao i u miru, događa se da neko ubojstvo ima počinitelja poznatog, a neko drugo godinama nema. Međutim, za to Hrvatska ne može snositi kolektivnu krivicu. Imali smo preko 4 tisuća kaznenih prijava koje su MUP i Vojna policija poslije Oluje odradili. No, neki su ključni slučajevi procesuirani poput Varivoda; Gošića i drugih, a neki nisu poput Grubora. 

Međutim Hrvatska je i u tim slučajevima poduzimala mjere koje je mogla u okviru pravnog sustava. Nepošteno je sve te propuste staviti na leđa trojice generala, za nefunkcioniranje pravnog sustava što je u tim okolnostima poraća normalno. Gledajte Irak, Afganistan, druga ratišta u svijetu, gdje se vodi rat najsuvremenijim sredstvima gdje je sve na jednoj visokoj informatiziranoj i tehničkoj razini, gdje se konstatira, pa i tu dolazi do propusta, pa kako ne bi i u Hrvatskoj nakon Oluje na tako velikom području. 

• Tko podupire takve teze tužilaštva?

Smatram da će naša obrana ishoditi oslobađajuću presudu za generale, jer svi elementi govore da se zločinački pothvat neće dokazati, jer nije postojao. Hrvatska država treba bi se uprijeti svim snagama da to sruši, ali ona naprotiv, politika od 2000. na ovamo je svim snagama podupirala tu tezu haaškog tužitelja. Sjetimo se samo retorike Ive Sanadera na splitskoj rivi i svih njegovih kasnijih poteza, odluka i izjava u ulozi predsjednika Vlade RH. 

To je sramotno, to je element veleizdajničke nakane, koristim tu tešku riječ, drugačije ne mogu to opisati, jer se u toj potpunoj pravnoj i političkoj izgubljenosti - fasciniranost ulogom tužitelja, premda je haški tužitelj samo jedna od institucija u Haškom sudištu, druga je obrana, a najveća je sudac. Hrvatska se koncentrirala samo na haaškog tužitelja i njemu smo sve dali kao da je on sudac. Mi smo samo podilazeći tužitelju učinili mnoga zla i nepravde prema hrvatskim građanima, posebno ratnim zapovjednicima. 

Zato je ta izgubljenost, jedna pravna bešćutnost među našim političarima i vladama, koji se surovo obračunavaju sa svakim čovjekom koji je bio u primisli da bi mogao biti na meti tužitelja, kažnjavan kroz zlouporabe prava nekakvim pravnim sankcijama. Vidi se da našim političarima nije bilo stalo do povijesne istine, jer su znali da Hrvatska nije poduzela Oluju kao zločinački pothvat, ali su podupirali tezu tužitelja. U stvarnosti su šleperi dokumenta išli mimo procedure Ustavnog suda o suradnji s haškim sudom u tužiteljev ured. Išlo se u noćne prepade na stanove i uhićenja branitelja, na kriminalizaciju svih sudionika Oluje, na izbacivanje iz MORH-a iz svih službi, na pr. supruga generala Gotovine, njegovih odvjetnika, drugih generala, šikaniranje Ademija, Stipetića, Rebića, admirala Domazeta i drugih časnika i dočasnika Hrvatske vojske. Sada postavljamo pitanje: zašto?. Tko će za to snositi odgovornost? 

Mi koji nismo ostali u aktivnoj službi, bili smo na meti tog surovog represivnog aparata, koji se nažalost pod političkom palicom zloupotrebljava. Ali doći će vrijeme demaskiranja, no ostati će posljedice za obitelji ljudi koji su nepotrebno uhićivani, proganjani, čije su domove skrnavili i policijski pretraživali, te su politički montirano kazneno prijavljivani, u što mogu s punim pravom i sebe ubrojiti.

• Photo Arhiva

  Postoji li danas Hrvatskoj uopće politička stranka koja će dosljedno stati uz hrvatske branitelje i zaštiti ih? 

Pokušavali smo ispitivati već  stajališta mnogih političkih stranaka. U predizbornim kampanjama većina hrvatskih političkih lidera je obećavala brda i doline hrvatskim braniteljima, da će se zalagati za njihova prava, i da će zaustaviti proces kriminalizacije i marginalizacije i povijesnih falsifikata. Ali kada dođu u priliku da sjednu za kormilo vlasti, onda sve to zaborave. Tada imaju druge prioritete, a branitelji se osjećaju izigranima i manipuliranima. Dobiju samo mrvice sa stola, umjesto da im se zaštiti njihovo dostojanstvo,status, da se u potpunosti integriraju u hrvatsko društvo, te da se  budućim generacijama prenese veličina i značaj  njihove žrtve, koju su dali za Domovinu. 

Najlakše je čovjeka ostaviti bez posla i umiroviti ga, učiniti ga bespotrebnim i društveno nekorisnim. To ne rješava problem. Na djelu je jedna politika koja nije zdrava. koja ne nosi dobro hrvatskim mladim ljudima koji su prošli pakao rata, ali u ovom trenutku mislim da ne možemo vjerovati niti jednoj stranki. 

Mi smo političkoj eliti konkurencija, plaše nas se jer smo dokazano sposobni, časni, hrabri, odlučni i zakonu te Domovini Hrvatskoj odani. Zato je umirovljena jedna cijela generacija koja je stvarala Hrvatsku u sudbonosnim danima na ratištima. Tim našim prosječnim i minornim političarima jedna zapovjedna elita iz Domovinskog rata je konkurencija, jer se ne bi mogli oduprijeti našim zdravim stajalištima. Zato su nas ocrnili,radikalizirali, kriminalizirali i prodali. 

• Zašto nitko od tih poniženih branitelja ne ulazi u političku scenu Hrvatske?

Da, trebali bi poraditi na tome i stvoriti kritičnu masu ljudi koji bi nakon svih ovih godina objektivno mogli procijeniti gdje se mi nalazimo, koji je naš status, gdje nam je država, gdje su nam vrijednosti za koje smo se borili, gdje su ustavne vrednote. Mislim da bi to bila jedna dobra motivacija za pokretanje jedne inicijative. Ono što nas koči, to je pitanje financija, medijskog nastupa, jer su mediji zatvoreni za nas, osim ako nismo suicidalni ili frustrirani. Aktualna vlast ima iza sebe moćan medijski prostor kroz koji nas po potrebi ocrnjuje. 

Ipak, sadržaj i ljudi postoje, ali moramo dovesti do pomirenja i ujedinjenja i potpune depolitizacije braniteljskih udruga. Siguran sam da bi građani pristali na takvu ideju, jer je u pitanju zaštita nacionalnih interesa i njihov interes, jer dosadašnje političke elite nisu svoju zadaću povijesno odradile. Tada će prestati pitanje koje često čujem posljednjih dana, zašto smo išli u rat, zašto smo izginuli za blagostanje koje smo sanjali, a sada ga više nema.