Autor:: Josip Kregar 12/14/2009 9:58
Zamislite grad od otprilike sedamdeset tisuća stanovnika. Prvo što pada na pamet su, recimo, Zadar, Varaždin, Slavonski Brod. Ljudi iz tih gradova, i to je normalno, sjede u Saboru. Ti gradovi imaju ministre i državne tajnike, i nerijetko se to primijeti po njihovom prosperitetu, utjecaju u investicijama, prometnicama i raspodjeli proračuna. Gradovi, znatno manji kao Dubrovnik, Šibenik i Sisak imaju kulturne centre i kazališta, simfonijske orkestre i muzeje.
No, kada bismo zaboravili upravnu podjelu, peto naselje po veličini u Hrvatskoj su Sesvete. Iza Splita, Rijeke i Osijeka dolaze Sesvete. Trešnjevka jug je sljedeća na listi. Imaju više stanovnika nego Zadar ili Slavonski Brod. Novi Zagreb Istok slijedio bi odmah iza njih. Jednostavno, u prvih dvadeset naselja prema veličini u Hrvatskoj bilo bi šesnaest gradskih četvrti. Najmanja četvrt u Zagrebu Brezovica veće je naselje od Križevaca, Knina, Sinja, Trogira ili Poreča.
Zamislite da manja naselje od navedenih – nemaju ili izgube status grada. Njihovi zastupnici, predstavnici i političari govorili bi o nepravdi i gluposti, građani bi izašli na ceste. Petnaest četvrti zadovoljava kriterij veličine velikog grada prema zakonu. Novska, Vis, Delnice, Đakovo i Kostajnica (ne baš najmanji gradovi) zbrojeno imaju manje stanovnika od Stenjevca. Sesvete ili Peščenica četiri su puta veći od Požege ili Čakovca, ali nisu sjedište županija, nisu sjedište ničega.
No, nije ovo sve. Od većine gradova u Hrvatskoj veći su i pojedini mjesni odbori u gradu. Gajišće (u zagradu moram staviti Sesvete) je veće od Poreča, Dugave su veće od Metkovića, Našica ili Vukovara. Siget je veći od Križevaca, a Trnjanska Savica je veća od 97 gradova i otprilike 400 općina u Hrvatskoj. Uspoređeno prema veličini u prvih deset općina u Hrvatskoj bilo bi devet mjesnih odbora u gradu Zagrebu. Četrdeset i tri mjesna odbora u Gradu zagrebu imaju više stanovnika nego Gospić.
Naravno, Gajnice nemaju kazalište ili kino. Sopot nema svog ministra u Vladi. Zapruđe nema muzej. Malešnica ne može tražiti pomoć za prijevoz učenika. Staro Brestje nama zastupnika u Saboru. Podsljeme nema srednju školu.
Neki kažu da veličina nije važna. Mnogi će prigovoriti da je Zagreb uostalom previše zastupljen, bogat, politički moćan. Reći će i to da su prošla vremena ubrzane urbanizacije, doseljavanja u gradove i da je loša politika razvijanja jednog centra u državi. Ravnoteža u razvoju regija i područja, skladan razvoj i pravedno političko predstavljanje. Nije namjera ovog uvoda posvaditi Zagreb i regije, namjera je pokazati apsurd decentralizacije u velikom gradu.
Četvrti i mjesni odbori tretiraju se u Zagrebu poput neželjenih siročića lokalne samouprave. Usprkos veličine izgubljeni su u velikom gradu. Usprkos veličine nemaju niti svoje prave predstavnike niti pravu političku infrastrukturu. O čemu odlučuju njihova vijeća? Izražavam svoju nelagodu, jer sam vijećnik, no gotovo ni o čemu. Čak i kada njihova nadležnost postoji, njihov glas je samo savjetodavan. Nemaju sredstava niti račun. Za njihovo postojanje i granice jedva da se zna. Kada i imaju identitet nekadašnjeg mjesta ili dijela grada – Susedgrad, Remetinec, Sesvete – to se ne vidi ni u čemu. Trešnjevka je, isto kao i Novi Zagreb, podijeljena.
Ukupna sredstva kojima bi načelno raspolagale gradske četvrti Zagreba su 270.240.000 kuna, to je bijednih 3,5% proračuna grada. To su sredstva za male komunalne akcije (240.104.000), o kojima bi načelno odlučivale četvrti. Kažem načelno jer u stvarnosti o tome općenito odlučuju gradske službe, a vjerojatno gradonačelnik. Kažem načelno, jer evo primjera.
U gradskoj četvrti Trnje, nakon rasprave o štednji i odricanju upoznati smo s činjenicom da ništa ne možemo odlučiti jer su ugovori ranije sklopljeni, da iz grada dobivamo prioritete, da se ne može utjecati puno jer su sredstva već potrošena za kupnju prostora za mjesne odbore. Na stranu da su prostori kupljeni od tvrtke bliske gradskim vlastima, na stranu i to da su kupljeni jer ih nitko drugi nije htio, pa još i to da možda grad ima druge jeftinije prostore na našem području, ne mogu preći preko toga da su oni kupljeni po cijeni od 4.400 Eura po kvadratnom metru, i da u slijedeće četiri godine (stavka 3235 proračuna „zakupnine i najamnine“) 15% svih sredstava ide za otplatu tog troška.
Kriminal? Kao manjina u glasovanju, osjećam se posramljen objašnjenjima da je to dobro i povoljno. Ne bih htio nekoga uvrijediti, no nikakvo objašnjenje za tako što ne prihvaćam. Još i drugo – glavnina troška svake četvrti je ‘pojačano održavanje’ cesta, škola i slično, što je pak uvelike odlučeno planovima gradnje i prioritetima prema uredu za obrazovanje, ili nekom drugom gradskom tijelu. I tako stavka proračuna 4214 ‘Ostali građevinski objekti’ oduzima glavni dio prihoda mjesne samouprave. Na primjer, nadvožnjak na autoputu trebao bi biti investicija četvrti Sesvete, no o njemu nisu nikad tamo odlučivali.
Posebna priča su sredstva za ‘naknade članovima vijeća četvrti i mjesne odbore’. Ona ukupno iznose 19.389.950 kuna ili pak 7,15% ‘proračuna za mjesnu samoupravu. Pazite, to nisu sredstva ljudi koji rade u administraciji mjesnih odbora i četvrti, to su samo naknade za funkcije. 283 vijećnika četvrti i 1424 člana mjesnih odbora dijele ta sredstva. A o čemu odlučuju? O dodjeli bonova za Božić socijalno ugroženima, kalendaru za lokalni klub, pomaganju skupa dragovoljaca, stupićima na pločniku, rampama za invalide.
Posebna priča je pak kada se traži mišljenje vijeća. Eto na primjer, tražilo se mišljenje vijeća o odluci o proširenju parkinga. Mišljenje je bilo negativno, no odluka je već i prije i bez obzira na to donesena i objavljena. Traži se, na primjer suglasnost za urbanističko rješenje, no takva suglasnost – zapravo njeno odbijanje – se ne poštuje. Jedino što se uvažava je kada se moli – pazite moli – neka mala stvar koja će imati veliki medijski odjek.
Trnje je prema broju stanovnika veće od Karlovca. Tijelo lokalne samouprave raspravlja o kalendarima za lokalni klub. Tu padaju argumenti o tome da je bolje da djeca igraju nogomet nego da podlegnu iskušenju droge (pa naravno da je bolje!). Raspravlja se i odrađuje naknada, no o ničemu doista vrijednom i važnom za život zajednice. Kada se postavi pitanje koliko košta i tko radi stupiće, ili pošto je nadstrešnica, odgovor je da o tome brine grad.
Mi nemamo mjesnu samoupravu. Imamo zakone, Statut i pravila. No, vlast i odlučivanje je negdje drugdje. Imamo veliku mrežu institucija, skupu kulisu iza koje se sve odvija dogovorima. Investitori imaju sjajnu mogućnost da se opravdaju mišljenjima i stavovima odbora i vijeća čije odluke poštuju kada im koriste, a ignoriraju ih kada im smetaju u njihovim zamislima. Mi nemamo samoupravu. Imamo decentralizirane urede uz koje postoje nemoćna vijeća i poslušni službenici.
S ovim što imamo ne možemo se hvaliti da su građani postali suradnici uprave. Imamo nove političke položaje. Nemamo odgovornost. Uvijek se odlučuje negdje drugdje.
Zagreb je grad u kojem stvarno postoje mnogi gradovi. Ono na čemu mu drugi zavide, da je bogat grad koji ima ogroman proračun i rastrošan Holding, jest razlog za potištenost i bijes građana ovog grada. Gradovima u gradu treba dati samostalnost i odgovornost, sredstva i prigodu da odluče. Inače, u našem gradu u kojem veliki poduhvati ispadaju loše (Arena, bolnica, skijalište) loše ispadaju i male stvari.
Grad u nekom smislu podsjeća na obitelj. No u ovoj obitelji djece se iskorištavaju.
