Tekst:: G.B. 7/7/2010 23:06
Sudac nije povjerovao 34-godišnjem Nijazu Hažiosmanagiću Tadžiću, inače apsolventu na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, i 29-godišnjem Mariju Galiću, nezaposlenom kuharu, da 1. svibnja nisu sudjelovali u neredima, koji su izbili nakon derbija Dinamo Hajduk. Iako su ga zdušno uvjeravali da nisu krivi, sudac je odlučio kako ostaju u pritvoru.
Hadžiosmanagić Tadžić ostaje u pritvoru, iako je kao razloge za svoje puštanje naveo to da je otac malog djeteta, boluje od Chronove bolesti, žena mu ima tešku upalu zglobova, a otac mu je invalid. Kako piše Večernji list, tužitelj je uzvratio kako su Hadžiosmanagić Tadžić, ali i članovi njegove obitelji, bili bolesni i prije nereda, no to ga nije spriječilo da počini kazneno djelo.
Tužitelj je bio i protiv puštanja na slobodu Galića, koji je u neredima ranjen, a nakon mjesec i pol dana boravka u zatvorskoj bolnici sada se nalazi u Remetincu. Zbog toga što je Galić već osuđivan, tužiteljstvo traži da ga se kazni sa dvije godine zatvora. Galić, koji je u vrijeme ranjavanja imao 111 kilograma, u međuvremenu je smršavio 21 kilogram.
Oba optuženika tvrdila su kako nisu ni dotakli policijski automobil, a Hadžiosmanagić, za kojeg tužiteljstvo traži tri godine zatvora, je u prvom poluvremenu pao na sjevernoj tribini i ozlijedio se, pa je izašao van stadiona. Otišao je u kafić Viva ispod južne tribine, gdje je dočekao kraj derbija. Na sudu je ispričao što se dogodilo kad je s ostalim navijačima krenuo pristupnom cestom prema zapadnoj tribini.
Hadžiosmanagić: Nisam prilazio policijskom automobilu
– Čuo sam snažno kočenje auta bez policijskih oznaka i galamu pa pucanj. Ta je gungula trajala od 5 do 10 sekunda. Kad me pitate što znači gungula, pretpostavljam da je bila riječ o galami i negodovanju zbog zalijetanja tog auta u gledatelje. Vidio sam ljude s dignutim rukama, no nisam čuo da netko razbija auto. Ja tom autu nisam prilazio. Nakon pucnja svi smo počeli bježati. Ljudi su bježali na sve strane – ispričao je Hadžiosmanagić.
Galić, koji je u krvi te večeri imao dva promila alkohola, je krenuo prema borongaju, kad je čuo galamu i povike oko automobila, na kojem nije vidio policijske oznake.
– Nisam znao što se događa pa sam prišao autu i nagnuo se. Vidio sam muškarca kako na stražnjem sjedalu repetira pištolj. Pucao je bez upozorenja. Podigao sam ruke i čuo hitac te osjetio udarac. Nije mi jasno zašto je izvadio pištolj, nisam ga ni dotaknuo, a ni auto. Pao sam, a on je istrčao i počeo me psovati i udarati. Rekao sam da sam ranjen, ali nije se obazirao, cipelarili su me i poslije ubacili u maricu. Jedan je policajac rekao da me pregledaju jer je vidio da krvarim, ali zaključili su da je to od ogrebotine – ispričao je Galić.
Policajci: Sam Galić nije vidio svoju ranu
Policajac Zvonimir Mitrović ispričao je, pak, drukčiju priču.
– Pošto je netko prema policijskom vozilu bacio pivsku bocu ili čašu, vidio sam da je kolega Car napadnut. Izvadio sam pištolj i repetirao ga. Vidio sam siluetu koja otvara moja vrata i desnom rukom krenuo prema van i viknuo policija, no udaren sam po ruci i došlo je do opaljenja. Vidio sam tu osobu kako viče da je pogođena te pada nakon tri-četiri metra – rekao je Mitrović i dodao kako su on i Car zadigli Galiću majicu i trenirku i pitali ga gdje je pogođen, a sam Galić se pogledao i rekao ”nema”.
Napadnuti policajac Goran Car ispričao je da je prije utakmice u prolazu susreo Hadžiosmanagića, koji mu je dobacio ”zakasnio si”, a ponovno ga je susreo nakon utamice na terasi ‘Vive’, s grupom navijača. Vozeći se autom deset kilometara na sat, u visini kafića vidio je grupicu ljudi koji su išli ispred auta širinom ceste. Upalio je bljeskalicu, a oni su se razmakli prema ogradi, lijevo od automobila. Potom su počeli galamiti i negodovati, a netko je otvorio vrata, kroz koja je uletjela razbijena čaša.
Zaustavio je automobil, a nepoznati mladić ga je počeo udarati rukama, a nakon toga je automobilu prišao Hadžiosmanagić i udarao ga po tijelu. Potom je čuo pucanj, te potvrdio da Galićevu ranu nisu vidjeli i da ga nisu udarali.
