Autor: Sarah Srdar 11/10/2015 12:02
Mirko Filipović odlučio je prekinuti borilačku karijeru radi ozljeda i sve češćih bolova. Učinio je to na vrlo emotivan način, napisavši poruku na svom Facebooku u 5.07 sati ujutro. Kako je i sam rekao, nije mogao zaspati, vrtio je karijeru pred očima i na kraju je odlučio prekinuti. Naime, Cro Cop je priznao da mu je tijelo ‘izraubano’ od treninga, a u posljednje vrijeme nakon svakog stavlja led na operirano koljeno koje se puni tekućinom. Mirko se tako neće boriti u Seoulu, borbi koja mu je trebala biti osamdeseta u karijeri. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Dragi prijatelji, morao sam, nažalost, otkazati borbu u Seoulu. Već u početku priprema ozlijedio sam rame i to tako da nisam ruku mogao podići. Pokušao sam spasiti rame i sanirati ozljedu na sve moguće načine: svakodnevnim terapijama, injekcijama krvne plazme i raznim koktelima lijekova, ali nije išlo. Jedini lijek bi bila pauza od dva do tri tjedna, a to si nisam mogao priuštiti usred završnih priprema.
Svakodnevnim treningom se ozljeda samo pogoršavala. Dio mišića je puknuo, rame je puno tekućine, velika opasnost je i da pukne tetiva i onda opet na operaciju. To mi ne treba, pogotovo u mojim godinama. Cijelo ljeto sam proveo putujući u München na terapije kod jednog čuvenog liječnika radi kronične upale tetiva na hvatištima sjedne kosti koja me izluđuje; kad idem u Vinkovce moram dva puta stati tijekom puta radi užasnih bolova u tim tetivama u sjedećem položaju; desno koljeno koje je četiri puta operirano isto tako. I sad još rame, leđa da ne spominjem. Kad god idem na magnet, bez obzira radi čega i što snimam, nalazpočinje s ‘degenerativne promjene’, ali to je cijena koja se mora platiti.
Ljudi naravno vide samo jednu stranu medalje, materijalne stvari, a za muku, bol, krv i suze nitko ne pita, niti ih zanima. Ali to je tako u životu. Sad je dva ujutro, a ja ne mogu zaspati, prebirem misli i vrtim svoju karijeru pred očima. Svjestan sam da sam došao do kraja svog borilačkog puta. Treniranje pod bolovima vise ne želim. Tijelo mi je izraubano od bezbrojnih treninga, skupio devet operacija, tijelo je postalo sklono ozljedama, nakon svakog treninga stavljam led na operirano koljeno koje se napuni tekućinom, terapije su dva puta tjedno.
Iduća borba bi mi bila osamdeseta profesionalna, a to je jako puno. Pogotovo u toj konkurenciji. K-1, pride, IGF, UFC. Najveći problem će mi biti adaptacija na ‘civilni’ život. Bez dva treninga dnevno i vječnih putovanja po svijetu, sto mi i neće tako teško pasti. Trenirat ću dok sam ziv jer to je moj život, ali ne takvim tempom i to me na neki način raduje.
Ovo nije neka trenutna odluka jer sam nesretan radi svega toga, već moja konačna odluka. To je najbolje za mene. Prije ili kasnije dođe vrijeme kada čovjek mora misliti na vlastito zdravlje. Imao sam zaista dugu i bogatu karijeru i ostavio sam, vjerujem, dubok trag u borilačkom sportu, u slobodnoj borbi i u K-1 i nemam ni za čim žaliti. Hvala svima koji su me pratili i podržavali, a meni ostaju prekrasne uspomene i sjećanja. Pozdrav!”.
